Zaposleni u državnoj službi Uzbekistana padaju u nesvijest od umora
Zaposleni u vladi ove bivše sovjetske republike od 33 miliona stanovnika imaju tradiciju da ne izlaze sa posla dok to ne učine njihovi šefovi
Dok su učesnici zauzimali svoja mjesta na međunarodnoj konferenciji u Taškentu prošlog mjeseca, zvaničnik koji je bio zadužen da sve protekne u najboljem redu iznenada se onesvijestio.
Dok su kolege iz vlade iznosile onesviješćenog čovjeka, pojedini su kazali da je bio pod prevelikim stresom uoči događaja.
Incident i način na koji su zaposleni reagovali na njega, odražava raspostranjeni stav da su javni službenici u Uzbekistanu podložni incidentima koji se povezuju sa umorom, pošto posljednjih tri godine rade po 15 sati dnevno bez slobodnih vikenda.
Usljed toga, strani zvaničnici i privrednici koji dolaze u ovu državu u Centralnoj Aziji dok ona otvara svoju ekonomiju, suočeni su sa teškim zadatkom tokom sastanaka sa lokalnim birokratama.
Naime, oni se trude da svoje uzbekistanske kolege održe budnim.
"Dva puta je zaspao tokom popodnevnog sastanka", kazao je jedan zapadni finansijer nakon sastanka sa jednim uzbekistanskim zvaničnikom.
Zaposleni u vladi ove bivše sovjetske republike od 33 miliona stanovnika imaju tradiciju da ne izlaze sa posla dok to ne učine njihovi šefovi.
Međutim, život im je ostao veoma težak kada je reformistički lider Šavkat Mirzijojev naslijedio konzervativnog predsjednika Islama Karimova, nakon njegove smrti 2016.
"Kada je predsjednik Mirzijojev došao na vlast on je proglasio vanredno stanje u javnom sektoru i kazao da se zvaničnici neće odmarati dok narod ne bude zadovoljan", kazao je za Rojters jedan uzbekistanski zvaničnik koji je želio da ostane anoniman.
Sam Mirzijojev često ostaje da radi prekovremeno.
Vjerovatno osjetivši zamor zaposlenih, on je prošlog mjeseca naredio zvaničnicima da napuste kancelarije u pet popodne subotom, a da nedjelje provedu sa porodicom.
"Međutim, u realnosti ništa se nije promijenilo", kazao je uzbekistanski zvaničnik.
"Ja i dalje idem na posao u osam ujutru i vraćam se u ponoć, a ponekad u jedan ili dva poslije ponoći. Dešava se da danima ne vidim svoju djecu, jer oni spavaju kada se vratim, a ujutru ranije idu u školu".
( Nada Bogetić )