Glumci kojima su izmakli Oskari

Piter O’Tul nikada nije osvojio Oskar, kao ni Merilin Monro, ali i Keri Grant i Vinsent Prajs. To govoriš više o Akademiji nego o njima, ali i dalje, osvajanje ove nagrade smatra se najvećim glumačkim uspjehom.

Washington Post sastavio je listu glumaca i glumica, kao i njihovih uloga za koje ih je trebalo nagraditi Oskarom.

Harison Ford

Ovaj glumac trebalo je da osvoji Oskara za ulogu u ostvarenju “Blade Runner” iz 1982. godine. “Suptilno” nije riječ kojom biste opisali Hana Soloa ili Indijanu Džounsa, a to svakako ne važi ni za Rika Dekarda, za kojeg na kraju filma ne znamo da li je čovjek ili replika. Razlog zbog koje je ostao bez nagrade je što Akademija naročito u to vrijeme, nije previše obraćala pažnju na naučnofantastične filmove, žanr u kojem Ford uglavnom briljira.

Robert Redford

Jedna od uloga koja je trebalo da donese Oskara Redfordu je ona iz filma “All is Lost” iz 2013. godine. Scenario za ovo ostvarenje sadržao je svega tridesetak strana, što je kraće od sitkoma. U filmu se pojavljuje samo Redford, kao lik bez imena, čija jahta tone u Indijski okean...

Svi naredni filmovi koje je Redford snimio, naspram ovog dokazuju da mu jednostavno više nisu dodjeljivali prave uloge.

Samjuel L. Džekson

Ovaj glumac iza sebe ima veliki spisak snimljenih filmova, ali mnogi smatraju da je Oskara trebalo da dobije za “Jungle Fever” iz 1991. godine. Kombinacija Spajka Lija i Samjuela L. Džeksona garantuje dobro ostvarenje, što dokazuje i priča o narko zavisniku kojeg je teško ne voljeti. Ono što Džekson uspijeva je da svoje likove predstavi kao ljude koji hodaju tankom linijom između svjetlosti i tame, a u “Jungle Fever” je tu tehniku doveo do vrhunca.

Bred Pit

I ovaj glumac iza sebe ima veliki broj uloga koje su dobile pohvale kako publike, tako i stručnih kritičara, ali je te dvije strane najbolje ujedinio filmom iz 1999. godine - “Fight Club”. Neke uloge su jednostavno stvorene da postanu kultne, pa čak i onda kada ih publika ne razumije najbolje. Na kraju, čini se da nijedan lik nije bio više citiran nego Pitov dok nabraja pravila “Fight Cluba”.

Majkl Kiton

Akademija uglavnom izdvaja za svoje nagrade uloge koje su dramski teške, pa je razumljivo zašto nisu uzeli u obzir Majkla Kitona i film “Beetlejuice” iz 1988. godine. Ipak, ovaj film izborio se za svoju publiku koja je bila oduševljena načinom na koji glumac govori, hoda i ponaša se, a sve kako bi zamisao Tima Bartona doveo do savršenstva.

Džon Malkovič

Kada se izgovori ime ovog glumca gotovo sigurno je prva asocijacija film “Being John Malkovich” iz 1999. godine. Mnogi smatraju da ne postoji teži zadatak za glumca nego da igra sam sebe, osim da igrate nekoga ko glumi vas. Film o čovjeku koji u kancelariji pronalazi portal koji vodi do uma čuvenog glumca, jedan je od onih koje je trebalo nagraditi zlatnom statuom.

Edi Marfi

Komičarima je uvijek bio težak zadatak pronaći se u dramskoj ulozi, ali je Edi Marfi u “Dreamgirls” dokazao da može i to, ali i više - da preslika svijet u kojem su živjeli najpoznatiji r&b izvođači, u kojem vladaju muzika, ali i narkotici. Njegova gluma šokirala je publiku, a nakon pet minta gledanja filma, producent Džon Dejvis konstatovao je da će Marfi “sigurno dobiti Oskara”. Do toga ipak nije došlo.

Lijam Nison

Iako Lijam Nison nije bio u potpunosti zadovoljan svojom glumom u filmu “Schindler List” iz 1993. godine, publika je bila oduševljena. Zahvaljujući dobroj priči, ali i njegovom igranju danas se ovo ostvarenje smatra kultnim. Nison je uspio da preslika prave karakteristike čovjeka, sa svojim dobrim i lošim stranama, kao Njemac koji tokom Drugog svjetskog rata prvobitno zapošljava u svojoj fabrici Jevreje jer su daleko jeftinija radna snaga, da bi tek kasnije pokazao da ima srca, spašavajući ih od sigurne smrti.

( Mirela Zogović )