Očekuje da je ubiju, ali želi nešto da promijeni

Zarifa Gafari, koja je sa 26 godina postala jedna od prvih gradonačelnica u Avganistanu, kaže da očekuje da je ubiju.

Međutim, zbog toga nije odlučila da se pritaji.

U martu je preuzela dužnost prve žene Majdan Šara, grada od 35 hiljada stanovnika u pokrajini Vardak, uz slogan svoje kampanje protiv zagađenja “Neka naš grad bude čist”, piše “Njujork tajms”.

Gospođa Gafari dobro zna da je na prvim linijama fronta u borbi za prava žena u Avganistanu, u vrijeme kada zbog nedavnih mirovnih pregovora Amerikanaca sa talibanima građani razmišljaju šta bi se moglo desiti ako ultrakonzervativni pobunjenici ponovo uzmu učešća u vođenju zemlje.

“Moj posao je da natjeram ljude da vjeruju u prava i moć žena”, napisala je na Tviteru.

Gafari nije prva žena koja je preuzela tradicionalno muški posao u patrijarhalnom društvu Avganistana. Međutim, nalazi se na jednoj od najtežih pozicija koje je moguće zamisliti, piše američki list.

Žene su imenovane za guvernerke pokrajina Daikundi i Bamijan, koje su kulturno tolerantne oblasti prema avganistanskim standardima. Grad Nili u Daikundiju je dvije godine imao gradonačelnicu. Ona se na kraju preselila u Sjedinjene Države.

Vardak je, međutim, posebno konzervativna provincija, gdje je podrška talibanima toliko rasprostranjena da mnogi glavni auto-putevi nisu bezbjedni za civile.

Jedinu srednju školu za djevojčice u Majdan Šaru, prošle godine je završilo sam njih 13. Prije nego što je Gafari postala gradonačelnica, jedina žena u gradu koja je imala državni posao, a da nije nastavnica, bila je čelnica ministarstva Vardaka za žene. Ona se nije usuđivala da živi u gradu, nego je boravila u Kabulu, prijestonici Avganistana. I Zarifa Gafari putuje iz Kabula iz bezbjednosnih razloga.

Predsjednik Avganistana Ašraf Gani je Zarifu zapravo imenovao u ljeto 2018, ali je njen prvi dan na mjestu gradonačelnice bio katastrofalan pa je mandat odgođen na nekoliko mjeseci.

Kada je došla na posao tog julskog dana, na njenu kancaleriju su nasrnli gnjevni muškarci noseći štapove i kamenje. Avganistanska obavještajna agencija, Nacionalni direktorat za bezbjednost, poslao je paravojne pripadnike da je bezbjedno izvedu.

“To je bio najgori dan u mom životu,” kaže Zarifa.

“Ne vraćaj se, vikali su demonstranti dok je odlazila. Ispričala je da je među njima bilo pristalica i saradnika guvernera Vardaka, Muhameda Arifa Šan Džahana, kojeg optužuje da je organizovao proteste jer je protiv imenovanja žene. Gafari je napustila grad, ali ne tiho. “Vrištala sam toliko da sam izgubila glas,” kaže za “Njujork tajms”.

Pošla je pravo u predsjedničku palatu u Kabulu i rekla zvaničnicima da neće lako odustati.

“Rekla sam im da ću se boriti za svoje pravo na tu funkciju čak i ako budem morala da se zapalim ispred palate. To nije bila prazna prijetnja.”

Prošlo je devet mjeseci dok je Gafari konačno uspjela da se vrati nakon što je guverner Džahan dao ostavku i pošto je društvene mreže preplavila haštagom #IWillFightforRight (boriću se za pravo). Međutim, daleko od toga da je to bio kraj njenih nevolja.

Počela je sazivanjem sastanka 20 zvaničnika gradske uprave. Neki su kasnili. Mnogi su samo gledali u svoje mobilne telefone. Nekolicina je razgovarala među sobom, ignorišući gospođu Gafari, dok konačno nije viknula.

“Ovo je formalni sastanak. Ako neko ima ličnog posla, može da ide.”

Nakon toga su se umirili i slušali nekoliko minuta.

“Vratite se poslu i završavajte svoje obaveze”, rekla je na kraju sastanka. Iz prostorije se čuo glasan smijeh pošto je izašla.

Na ulici je angažovala grupu radnika čistoće i pomoćnika gradonačelnika da podijele plastične vreće za njenu kampanju “Čist grad, zelen grad”. Oklijevala je da pusti jednog reportera da dođe. “Nemam nijednog tjelohranitelja. Predviđeno je da imam dva. Tamo nije bezbjedno.”

Reporter američkog lista navodi da je odmah bilo jasno zašto je zabrinuta. Čim se pojavila, na pijaci se okupila grupa muškaraca i dječaka, gurajući se oko nje.

Većina je odbila da uzme kesu za smeće, koje je bilo razbacano po ulicama. Gafari se nije povlačila, često vičući i tražeči od ljudi da uzmu vreće i iskoriste ih.

“To je naš grad, trebalo bi da ga držimo čistim”, rekla je. “Ne mogu ovo da završim bez vaše pomoći.”

Neki su joj se smijali. Međutim, drugi su uzeli kese. Akciji je prisustvovala samo jedna žena, koja je nosila burku od glave do pete.

Gafari se kasnije izvinjavala jednom reporteru zbog agresivnosti.

“Kada jedna dama želi da radi u veoma konzervativnom društvu, ona mora da krije svoju pravu ličnost. Mora da bude oštra ili je niko neće slušati. Moram da im dokažem da žene nisu slabe”, kazala je.

Gafari nikad nije očekivala da će raditi u vladi. U Indiji je dobila “bačelor” diplomu i bila je na masterskim studijama ekonomije kada ju je, prilikom posjete kući, porodica nagovarala da izađe na ispit za rad u državnim organima.

Predsjednik Gani je uveo te ispite kako bi doprinio zapošljavanju na osnovu zasluga.

Pored studija, Gafari je bila preduzetnica i pokrenula je popularnu radio-stanicu namijenjenu ženama u Vardaku.

Bila se vratila u Indiju da radi na diplomskom kada ju je nazvala jedna prijateljica. Rekla joj je da je Ganijev kabinet na Fejsbuku objavio da je Gafari imenovana za gradonačelnicu Majdan Šara.

“Nisam vjerovala da mogu dobiti ovaj posao jer sam osoba koja nema ni političku moć niti zlato”, kaže Gafari. “Međutim, kada se to desilo, znala sam da želim da budem ovdje i pokušam da promijenim društvo.”

“Njujork tajms” piše da je upornost gradonačelnici donijela određeni stepen nevoljnog poštovanja uprkos preziru na koji često nailazi. Nije je poremetio ponižavajući sastanak sa lokalnim zvaničnicima.

“Ponekad izgleda da je svako protiv žena, i kada je žena aktivna u društvu, mogu je odbaciti kao nemoralnu,” kazala je.

Međutim, na kasnijem sastanku u kabinetu guvernera, povodom projekta izgradnje puta za koji se Gafari zalaže, dobila je zračak podrške.

“Dajte joj malo zasluge,” rekao je jedan od prisutnih obraćajući se ostalima. “Taj projekat je bio stopiran 12 godina, ona je ovdje mjesec i ponovo je pokrenut. Jeste da je žena, ali je moćna.”

Ne plaši se talibana i ID, nego zemljišne mafije

Članica paštunske etničke grupe, poput većine ljudi u Vardaku, gospođa Gafari je ćerka profesorice u srednoj školi i pukovnika avganistanskih specijalnih snaga. Nije udata, iako takav status sa 26 godina nije uobičajen u avganistanskom društvu, piše “Njujork tajms”.

Kazala je da je već dobila prijetnje smrću od talibana i Islamske države. “Znam da će me ubiti, ali nisu oni tih kojih se plašim”, kaže Zarifa za njujorški list.

Ono što je mnogo više brine su kriminalna udruženja koja su na strani vlade u ratu, umiješana u prljavu i unosnu trgovinu zemljištem.

“Zemljišna mafija su ti koji me zaista plaše. Jedan od njih je došao da mi kaže da ću dobiti metak u glavu ako ne odem odavde.”

( Angelina Šofranac )