Darknet-centar u bivšem bunkeru Bundesvera

Njemačka policija pronašla je u jednom bunkeru Bundesvera serverski centar Darkneta. Preko tih računara prodavani su droga i oružje, a tu su se nalazile i stranice s dječijom pornografijom.

Kada su pripadnici njemačke specijalne policije GSG uspjeli da savladaju elektronske sisteme bezbjednosti i da otvore blindirana metalna vrata bunkera na brdu iznad gradića Traben-Trarbaha na zapadu Njemačke, u unutrašnjosti ih je čekalo pravo iznenađenje: na jednom nadzemnom i četiri podzemna sprata nekadašnjeg bunkera njemačke vojske Bundesvera nalazilo se oko 2.000 međusobno povezanih računara. Radi se o najvećem serverskom sjedištu Darkneta do sada otkrivenom u Njemačkoj.

Preko tih servera kriminalci iz čitavog svijeta na skrivenim internet-stranicama prodavali su sve što je zabranjeno: drogu, oružje, falsifikovani novac ili dečiju pornografiju. Radi se o poslovima ogromnih razmjera.

Vojno obezbjeđenje

U akciji njemačke policije, u kojoj je učestvovalo oko 650 policajaca, uhapšeno je sedmoro od 13 optuženih, a pretresi stanova izvršeni su i u okolnim zemljama, Luksemburgu i Holandiji, ali i u Poljskoj. Istraga koja je sada uspešno okončana započeta je još prije pet godina, a, kako navodi policija, veliki izazov bilo je uopšte ući u bunker, koji je „obezbijeđen u skladu s najvišim vojnim standardima“.

Radi se o terenu površine 13.000 kvadratnih metara koji je bio okružen žicom i zemljanim nasipima, obezbijeđen video-kamerama, a unutar žice su bili psi čuvari. Uz to, ulazna vrata bunkera, koji nije iz Hitlerovog vremena, već ga je za svoje potrebe izgradila njemačka vojska, bila su osigurana digitalnom bravom.

Paralelni svijet dilera drogom

Preko servera u „Sajberbunkeru“ obavljani su poslovi donedavno druge najveće Darknet-platforme za prodaju droge, „Wall Street Market“. Nju je njemačka policija provalila i blokirala početkom maja. Samo putem nje obavljeno je više od 250.000 transakcija i ostvaren promet od 41 milion eura.

Osim toga, među korisnicima su bili i ilegalni portali kao što su „Cannabis Road“, preko kojeg je 87 dilera iz čitavog svijeta nudilo drogu, ili slične platforme poput „Fraudstersa“, takođe za preprodaju droga, ili platformi za dilovanje sintetičkih droga poput „orangechemicalsa“, „acechemstorea“ i „lifestylepharme“.

Sa servera sakrivenih u podzemlju mjestašca Traban-Trarbaha, smještenom u idiličnom izletničkom kraju uz rijeku Mozel, bio je 2016. pokrenut i napad hakera na 1,25 miliona rutera Dojče telekoma. Oni su tada gotovo blokirali rad tog njemačkog i svjetskog telekomunikacionog giganta i pokušali da se domognu podataka i šifara njegovih korisnika – što su na kraju stručnjaci za računarsku bezbijednost ipak uspjeli da spriječe. Tada se u Njemačkoj nagađalo da iza napada stoje ruski hakeri, pa je čak i kancelarka Angela Merkel dala izjavu koja upućuje u tom pravcu. Sada je njemačka policija objavila da je napad vršen preko računara u bunkeru.

Darknet – anonimni internet

Za razliku od interneta, u kojem je mnogo toga centralno organizovano i na neki način transparentno, Darknet funkcioniše bez centralnog sistema – tu je svaki računar istovremeno i server, koji međutim čuva samo mali dio informacija – i to još u kodiranom obliku. Uz to, je anoniman je i prenos podataka između pojedinih računara u Darknetu, a pronađen je i način da se tzv. meta-podaci učine neupotrebljivima za posmatrače sa strane.

Dok se na regularnom internetu, već iz podataka o tome ko je s kim i koliko komunicirao, koje su količine podataka razmjenjivane i kada, odnosno iz identifikacionih adresa pojedinih računara može saznati mnogo i o samom sadržaju, na Darknetu se podaci šalju uvek na tri računara u mreži koja su slučajno izabrana. To znači da svaki podatak na taj način dobija tri puta novu adresu pošiljaoca – pa je na kraju nemoguće utvrditi odakle je izvorna informacija u stvari potekla.

Šta je kažnjivo?

Jedan od problema njemačkih istražnih organa bio je i pravni aspekt čitave akcije, odnosno pitanje: Šta je uopšte u djelatnosti tog serverskog centra nezakonito? Samo po sebi, osnivanje i pogon serverskog centra nije protivzakonito, čak i kada se preko tih servera obavljaju ilegalne radnje, objašnjava Jirgen Brauer iz Glavnog državnog tužilaštva u Koblencu. Na kraju krajeva, vlasnici servera samo su vlasnici računara, a ko šta s njima radi – to ne mora da bude njihova briga. Zbog toga je za pokretanje postupka neophodno bilo dokazati da vlasnici servera znaju čime se njihove mušterije bave i da to čak i podstiču.

Za sada nije poznato koliko dugo će trajati istraga. U bunkeru su, uz računare, pronađeni i brojni nosači podataka, mobilni telefoni i, kako navodi policija, „veća količina gotovine“.

Kako kupiti vojni bunker u Njemačkoj?

Glavni akter ove krimi-priče je Holanđanin, za sada poznat samo pod imenom Herman-Johan. On je, kako piše njemački nedjeljnik „Špigel“, 2012. došao u Traben-Trarbah i na jednoj sednici gradskog vijeća koja je bila zatvorena za javnost predstavio svoju ponudu za kupovinu vojnog bunkera na brežuljku iznad grada.

Tu se ne radi o nekom bunkeru iz Hitlerovih vremena, već o zdanju koje je u vreme Hladnog rata izgrađeno za potrebe Službe za geoinformacije, neke vrste meteorološke službe njemačke vojske Bundesver. Godine 2007. Ministarstvo odbrane je odlučilo da tu službu premesti na drugo mesto, a da bunker što pre prodati, s obzirom na to da je i samo njegovo održavanje skupo. Ventilacioni sistem mora stalno da bude u pogonu, isto kao i pumpe koje garantuju da četiri podzemna nivoa neće biti preplavljena podzemnim vodama. Osim toga, u zdanju se nalazi i veliko postrojenje za klimu, cisterne s naftom za pokretanje rezervnih agregata, kao i velike baterije za struju.

Bunker je ponuđen na javnu prodaju, a Ministarstvo obrane odlučilo se za opciju tzv. „tople prodaje“ – prednost su imali ponuđači koji su bili spremni da preuzmu i kompletnu informatičko-računarsku infrastrukturu. Faktički je samo trebalo uključiti računare i čitav pogon je bio spreman za akciju.

Najbolju ponudu je imao Herman-Johan, koji je obećao da će u bunker smjestiti računarski centar i da će otvoriti 50 do 100 novih radnih mesta. Navodno je kompletan bunkerski kompleks kupio 2013. godine za 350.000 eura. Od radnih mesta na kraju nije bilo ništa, a kojim se poslovima njegov računarski centar bavi – to niko nije znao. Znalo se samo da je bunkeru faktički nemoguće prići.

Taj Holanđanin je već jednom ranije u svojoj domovini imao sličan serverski centar u jednom bivšem bunkeru NATO, ali je tamo 2002. izbio požar. Vatrogasci su prilikom intervencije u prostorijama otkrili ne samo računare, već i laboratoriju za spravljanje droge. Herman-Johan tada se pravdao da je on taj prostor nekom iznajmio i da nije znao šta se u njemu događa. Kasnije je ipak prodao čitav taj kompleks. Ovoga puta situacija bi za njega mogla da bude komplikovanija – Herman-Johan trenutno se nalazi u njemačkom zatvoru.

( Deutsche Welle )