Ambasade pune partijskih vojnika

Bivši poslanici i ministri iz Demokratske partije socijalista (DPS) podnijeli su ostavke na stranačke funkcije prije imenovanja za ambasadore, tvrde u Ministarstvu vanjskih poslova (MVP).

Međutim, na internet sajtu DPS-a do juče poslijepodne su se među članovima GO nalazila imena ambasadorke u Italiji Sanje Vlahović, ambasadora u Bosni i Hercegovini Obrada Miša Stanišića, kao i ambasadora u Srbiji Tarzana Miloševića. Imena su uklonjena sa sajta nakon što je novinar “Vijesti” poslao pitanja službi za odnose sa javnošću DPS-a. Stanišić se nalazi na spisku članova Političkog savjeta DPS-a, što nije prepreka jer je Statutom predviđeno da u tom stranačkom tijelu mogu biti i osobe koje nisu stranački angažovane. “Bivši poslanici prije imenovanja za ambasadore podnijeli su ostavke na partijske funkcije u skladu sa članom 109 Zakona o vanjskim poslovima, kojim je propisano da diplomata ne može biti član organa političke stranke”, navode i iz ministarstva koje vodi Srđan Darmanović.

U vladajućoj partiji tvrde da su Stanišić, Vlahovićeva i Milošević za članove Glavnog odbora imenovani po funkciji. U vrijeme kada je održan stranački kongres i imenovani članovi GO, Vlahović je bila ministarka nauke, Stanišić poslanik, a Milošević politički direktor stranke.

“Ambasadori koje pominjete u pitanju su bili članovi Glavnog odbora, upravo na taj način - po funkciji. U članu 48 Statuta DPS-a piše da članu GO po funkciji, prestaje članstvo sa prestankom funkcije. S obzirom da su pomenute osobe prekinule obavljanje funkcija preko kojih su bili članovi GO (poslanici, članovi Vlade) po automatizmu, njima je prekinuto i članstvo u GO DPS-a i ne postoje nikakve prepreke za obavljanje funkcija na koje su imenovani”, tvrde u službi DPS-a.

Zakonom o vanjskim poslovima predviđeno je da ministar, osim profesionalnih, može imenovati diplomate koji ne rade u ministarstvu a koji se uglavnom biraju među bivšim državnim i stranačkim funkcionerima. Prije nego predsjednik države imenuje novog ambasadora mišljenje mora dati i Odbor za međunarodne odnose. Diplomate su sada i bivši funkcioner DPS-a Boro Vučinić koji je ambasador u Hrvatskoj, nekadašnji ministar zdravlja Budimir Šegrt u Poljskoj i nekadašnji savjetnik premijera Aleksandar Eraković koji predstavlja Crnu Goru u Španiji. Bivši lider Demokratske unije Albanaca (DUA) Ferhat Dinoša je ambasador na Kosovu, nekadašnji potpredsjednik Vlade Vujica Lazović predstavlja Crnu Goru u Sloveniji, a bivši direktor Uprave za igre na sreću Aleksandar Moštrokol je ambasador u Mađarskoj.

Bivši poslanik Socijaldemokratske partije (SDP) Borisav Banović je ambasador u Velikoj Britaniji, dok bi poslanik Bošnjačke stranke (BS) Nedžad Drešević trebalo da bude ambasador u Albaniji. Ambasador u Kini Darko Pajović se u registru političkih partija vodi se kao ovlašćeno lice za zastupanje Pozitivne Crne Gore, iako je 2016. podnio ostavku na mjesto predsjednika stranke. Izvršna direktorka Centra za građansko obrazovanje (CGO) Daliborka Uljarević smatra da je u Crnoj Gori primjetan trend sve češćeg imenovanja političara za ambasadore. Ona je upozorila da prakse demokratskih država upućuju na sasvim suprotan pristup, kroz maksimalno ograničenje broja političkih ambasadora.

“Nema ni jasnih kriterijuma prilikom imenovanja političkih ambasadora, recimo nekih njihovih posebnih kvalifikacija koje bi ih preporučile za određenu zemlju u koju se šalju. Čak se dešava da ne mali broj njih ima ograničeno znanje engleskog jezika, ili nikakvo znanje makar još jednog jezika, a nema podataka ni da prolaze adekvatnu pripremu. Pri tom je “javna tajna” da se u diplomatiju šalju ne najbolji politički kadrovi nego uglavnom isluženi i oni za koje se ne može naći neka funkcija u Crnoj Gori. Time se urušava neizgrađeni diplomatski sistem Crne Gore”, tvrdi Uljarević.

Potpredsjednik Demokratske Crne Gore Dragan Krapović smatra da se političkim imenovanjem ambasadora nastavlja praksa urušavanja institucija i korupcija na svim nivoima.

“Slučajevi imenovanja DPS kadra samo su potvrda da je u Crnoj Gori umjesto pozitivne selekcije na snazi ogoljena partokratija. Bitno je samo jeste li partijski vojnik vladajuće strukture. Ako jeste sve je moguće, pa i da predstavljate državu u inostranstvu nemajući ni iskustva ni znanja iz diplomatije, međunarodnog prava i međunarodnih odnosa. Ovakvim ponašanjem DPS nastavlja sa uobičajenom praksom degradiranja države i njenih institucija, a sve kako bi ostvarili uskostranačke interese i nagradili partijske poslušnike za iskazanu lojalnost”, kazao je Krapović.

Marija Radinović iz Socijalističke narodne partije (SNP) smatra da je crnogorska diplomatija odavno postala mreža za uhlebljenje “zaslužnih funkcionera i odanih članova vladajućih partija”.

“Sigurno je da su pojedine crnogorske diplomate izgubile kompas i da više ne biraju način da odbrane sopstvene i interese elite na vlasti. A i zašto bi kada za to primaju i po nekoliko hiljada eura mjesečno”, navela je ona u saopštenju.

Uljarević: Za Pejovića su bili drugi aršini

Uljarević podsjeća da je Agencija za sprečavanje korupcije (ASK) u slučaju bivšeg ministra evropskih poslova, pregovarača sa EU i ambasadora, Aleksandra Andrije Pejovića, utvrdila kršenje Zakona o vanjskim poslovima zbog nespojivosti diplomatsko-konzularne funkcije.

“U njegovom slučaju to je bila nespojivost funkcije ambasadora sa članstvom u Glavnom odboru DPS-a. Nema nikakvog razloga da se isto sada ne utvrdi u odnosu na one ambasadore za koje je nesporno, na bazi javno dostupnih podataka, da su članovi organa partije ili ovlašćena lica za njeno zastupanje”, kazala je Uljarević.

Krapović: Sinonim političke korupcije završio kao ambasador

Podsjećajući na odluku Pozitivne da glasa za povjerenje Vladi 2016. godine, Krapović smatra da je Pajović negativno obilježio istoriju parlamentarizma u Crnoj Gori.

“Taj školski primjer političke korupcije predstavlja svojevrsno brisanje svega onoga što je ikada napisano o demokratiji. Svima je jasno da je izbor Pajovića za predsjednika najvišeg zakonodavnog i predstavničkog doma građana Crne Gore dio cijene koju je DPS tada pristao da plati u zamjenu za tri glasa lažnih opozicionara Pozitivne, zahvaljujući kojim je opstala Vlada Mila Đukanovića 2016. godine. Lice koje je postalo sinonim političke korupcije nagrađeno je za prekrajanje izborne volje građana privilegovanom pozicijom ambasadora u Kini i Indoneziji”, tvrdi on.

( Samir Kajošević )