Ronaldinjo - No limit: Magija pod svjetlima velegrada
U dokumentarnom filmu „Ronaldinho - No limit“, koji je prikazan na TV stanici „RMC sport“, otkriveni su i neki do sada malo poznati detalji o njegovim posljednjim danima u Parizu
U Pariz je došao sa 20 godina, ostao dvije sezone, nije osvojio nijedan trofej, ali je donio fudbalsku magiju u grad svjetlosti.
I prije njega u Pari Sen Žermenu su igrali veliki igrači, poput Žorža Vee, ali je Ronaldinjo bio poseban, misteriozan, fudbalski boem...
Nažalost navijača „svetaca“, tek je odlaskom u Barselonu pokazao svu svoju klasu i veličinu, u katalonskom klubu je i zvanično, 2005. godine, krunisan kao najbolji igrač svijeta... Po znanju i virtuoznosti, ta jedna Zlatna lopta je mala nagrada za njegov doprinos fudbalu, kao i igri i zabavi.
O Ronaldinjovom shvatanju i izvedbi fudbala ispričano je skoro sve, mnogo toga se zna i o njegovom životu van terena, noćnim provodima, ludim zabavama, sambi i svemu što ide uz brazilski temperament.
U dokumentarnom filmu „Ronaldinho - No limit“, koji je prikazan na TV stanici „RMC sport“, otkriveni su i neki do sada malo poznati detalji o njegovim posljednjim danima u Parizu.
„Njegova prva godina u klubu je bila godina za uživanje“, kazao je Luis Fernandes, tadašnji trener PSŽ-a.
Eksplozivnost, driblinzi, pokreti, asistencije, golovi - bilo je jasno da je riječ o nesvakidašnjem talentu, kao i da je PSŽ iz Gremija doveo čudesnog igrača.
- Bio je i skroman mladić, posvećen da uspije. Recimo, nikada u životu nije popio kap alkohola, dijelom i zbog toga što je njegov otac u trenucima pijanstva znao da napravi velike probleme u porodici - kazao je tadašnji predsjednik kluba Loren Perper.
U top formi je pošao na Mundijal 2002, i bio jedan od lidera velike generacije „selesaa“, posljednje koja je osvojila svjetsku titulu - sa Ronaldom, Kakom, Didom, Kafuom...
Dao je i jedan od najljepših golova u Japanu i Južnoj Koreji, čuveni slobodnjak koji je završio iznad glave Dejvida Simena.
- Pred prvenstvo, tokom priprema, nazvao me Luis Felipe Skolari i rekao mi: Bravo, to što ste napravili od Ronaldinja je čudesno - ispričao je Fernandes.
Od dolaska sa Mundijala, sve se promijenilo. Ronaldinjo nije zaboravio da igra, ali je zaboravio na fudbal...
- On je bio mladić od 22 godine, imao je svijet pod nogama, a nije ni osjetio život. Jednostavno, to nije bio isti Ronaldinjo - rekao je Žan Mišel Badijan, koji se tada probijao u prvi tim PSŽ-a, kao talentovani omladinac.
Privukla su ga svjetla velikog grada i slava koju je imao.
- Znao je da ostane do pet sati ujutro u latinskoj četvrti u Parizu i povraća na ulici. Nije imao kontrolu nad sobom - rekao je Paulo Sezar, njegov zemljak i tadašnji štoper PSŽ-a.
- Nedjeljom bismo se okupljali na njegovom bazenu, pravili kaipirinju sa medom i pili bukvalno cijeli dan. Svakog dana Luis ga je pitao pred trening: U kojem restoranu i noćnom klub si bio sinoć - kazao je Sezar.
Gdje su Brazilci i novac, tu su i lijepe žene...
- U hotelskoj sobi ih je ponekad bilo pet-šest... Ali, on je bio u punoj snazi, imao je 22 godine, nije to ništa strašno, a iskreno - bilo je pravo uživanje biti u njegovom društvu - iskren je Sezar.
Problem je nastao kada je Ronaldinjo počeo da zaobilazi obaveze, preskače treninge i bira utakmice. Luis Fernandes nije imao sentimentalnosti prema njegovoj genijalosti i razuzdanom duhu koji je dugo bio skriven...
Umjesto na terenu sve češće je bio na klupi...
- Borim se za klub, za instituciju - govorio je Fernandes tada.
- Zaista je trenirao malo, izgubio je snagu. I kada je igrao, na poluvremenu priznao bi da ima snage za još 15-20 minuta. Nije njega Fernandes sklanjao iz tima, on je sam to tražio - kazao je Sezar.
Bilo je i potpuno ludih trenutaka.
- Nije mu se igrala utakmica i on je noć pred meč upalio klima uređaj u sobi da bi sjutra bio prehlađen. Pregledao ga je ljekar i konstatovao da ne može da igra, a ispred hotela ga je već čekao taksi pun djevojaka - otkrio je Sezar.
Bilo je jasno da je PSŽ za njega prošlost, a nije pomoglo ni to što je Luisu Fernandesu uručen otkaz, što je došao novi predsjednik.
Za trenera je postavljen Vahid Halilhodžić, pokušao je da ga ubijedi da ostane, ali došao je poziv Barselone.
Ronaldinjovu desetku uzeo je Branko Bošković...
- Roni je dječak koji voli da se igra i zabavlja. On je umjetnik, a umjetnike i njihove hirove moraš da poštuješ - rekao je Đoan Laporta, koji je kao predsjednik Barse doveo Ronaldinja.
- Njegova magija u Parizu se nikada neće zaboraviti - naglasio je Rai, još jedna brazilska legenda PSŽ-a.
( Aleksandar Radović )