Đak iz Turske jedini dobio peticu na kontrolnom iz crnogorskog

Zar je moguće da je jedini na kontrolnom iz maternjeg jezika dobio peticu, iako je njegov maternji jezik turski, tim riječima je učiteljica jedne budvanske osnovne škole pohvalila destogodišnjeg dječaka koji se prije dvije godine sa roditeljima doselio u Budvu iz Turske, ali i kritikovala njegove drugare da nijesu dobro savladali pravopis.

Sve više roditelja koji su se doselili u Budvu odlučuje da djecu školuje u crnogorskim školama.

Struktura odjeljenja najbolje oslikava kojim je to inostranim državljanima Crna Gora bila destinacija u koju žele da investiraju. Nakon ruskih državljana, čija su djeca praktično preplavila budvanske škole, potom Ukrajinaca, sve više je i Turaka.

Procjenjuje se da se oko tri hiiljade Turaka doselilo u Crnu Goru u posljednje dvije godine.

Danas je u Budvi svakodnevica da u odjeljenju sjede djeca porijeklom iz Rusije, Ukrajine, Jermenije, Turske...

Zbog svog tog “šarenila”, mali Budvani se u najranijem dobu upoznaju sa različitim običajima, jezicima, etičkim normama...

Iz Ministarstva prosvjete “Vijestima“ je rečeno da je nešto više od 40 djece turskih državljana u obrazovnom sistemu.

“Sva ta djeca imaju sva prave i obaveze kao i svi drugi učenici, s obzirom na činjenicu da je osnovno obrazovanje obavezno, a svakako da su škole uvijek spremne na podršku pri integraciji sve djece stranih državljana“, saopšteno je Službi za odnose s javnošću.

Od ukupnog broja djece turskih državljana, četvrtina se školuje u budvanskim osnovnim školama.

U OŠ “Stefan Mitrov Ljubiša” kažu da su ove godine upisali četiri prvaka, a da su u starijim razredima još dva učenika turskih državljana.

U Drugoj osnovnoj školi nastavu pohađa pet turskih državljanja, a troje koji su do ove godine pohađali nastavu prešli su u privatnu školu u Budvi.

Dugogodišnja profesorka u budvanskoj Srednjoj mješovitoj školi “Danilo Kiš” Božena Jelušić ocijenila je da na sreću Budve, ali na nesreću Crne Gore, imamo sredine koje bilježe rast broja upisanih učenika i na drugoj strani škole koje polako nestaju.

“Naravno, sve veči broj odjeljenja u Budvi nije znak većeg nataliteta, već doseljavanja, ponajviše iz drugih djelova Crne Gore, ali i iz inostranstva. Tako se u ‘dva talasa’ dogodio veliki rast upisane djece, prvo sa nekadašnjeg sovjetskog prostora, mahom iz Rusije i Ukrajine, a danas imamo porast broja učenika iz Turske (bilo da je riječ o turskoj ili kurdskoj nacionalnoj zajednici). Činjenica je da će integracija ovih učenika biti u izvjesnom smislu zahtjevnija, jer nije u pitanju ista porodica jezika. Takođe je i većinska pravoslavna religijska pripadnost u prvom slučaju bila dodatni razlog da mladi Rusi čak počnu zaboravljati vlastiti jezik. Kao nastavnica sam često nastojala da ruske autore čitaju na ruskom jeziku i uočavala kako im to postaje sve teže. Rusija je brzo reagovala, otvarajući škole na ruskom i pružajući dodatne mogućnosti mladima“, kazala je Jelušićeva za “Vijesti“.

Ona kaže da bi učenicima iz Turske svakako trebalo dodatno olakšati integraciju i ubrzati njihovo ovladavanje jezikom zajednice.

Navodi i da se ne bi iznenadila da i sama Turska odluči da im pomogne.

“Svakako se nadam da naša etnička prebrojavanja neće uticati da se ova djeca na bilo koji način osjete izopštenim. Uvjerena sam da je mogućnost da u odjeljenjima bude što više različitosti svih vrsta, dodatni kapital i škole i zajednice. Poznato je da vodeći univerziteti u svijetu, ali i škole na nižim nivoima obrazovanja, upravo nastoje da imaju učenike iz što više zemalja svijeta. Najviše je to izraženo u Americi, a u prvom redu na prestižnim privatnim univezitetima. Na taj način studenti postaju ‘ambasadori’ zemlje u kojoj su se školovali. Pošto su po pravilu u pitanju bili najbolji, ili učenici ili sportisti, dodatno su ‘podizali ljestvicu’ obrazovnih ili sportskih postignuća. Najzad, domaći studenti su dobijali priliku da upoznaju svijet u malom i postanu svjesni multikulturalizma na djelu, odnosno da uoče kako društveni kontekst oblikuje vrijednosti i poglede na svijet. U krajnjem, to sve ojačava domicilnog studenta i kasnije mu pomaže da lakše živi i bolje posluje u svijetu koji se sve brže mijenja“.

A dječak sa početka priče uspio je u potpunosti da se prilagodi lokalnoj sredini i u potpunosti ovlada jezikom - kao da je rođen u Crnoj Gori. Sa druge strane, on je drugove naučio koje igre njegovi sunarodnici vole, šta vole da jedu...

Kupili više od 100 stanova i poslovnih prostora

Više od stotinu stanova i poslovnih prostora tokom ove i prošle godine godine kupili su turski državljani u Starom gradu i luksuznim stambenim kompleksima u Opštini Budva.

Procjenjuje se da u zakupu biznismeni iz te države drže oko 50 poslovnih prostora u ekskluzivnoj zoni, uz samu obalu i u Starom gradu.

Praktično samo u Starom gradu više od deset poslovnih prostora su zakupili turski državljani, otvarajući prodavnice nakita, kožne galanterija, ali i suvenirnice.

Gotovo da nema luksuzne zgrade u Budvi ili apartmaksog naselja, da neko od turskih državljana nije trgovao nekretninu.

Sve više turskih državljanja se preko svojih firmi pojavljuju i kao investitori gradnje stambenih i apartmanskih zgrada. Poznavaoci tržišta nekretnina kažu da će se interesovanje turskih državljana nastaviti i da se ponavlja situacija od prije deceniju kada su Rusi kupovali sve što im je za oko zapalo.

Da je Crna Gora atraktivna za turske biznismene, svjedoči i podatak iz aprila - da ima više od 2.000 njihovoh privrednih društava. Najviše firmi koncentrisano je na primorju, posebno u Budvi, i u Podgorici. Turski državljani najviše ulažu u građevinarstvo, turizam i trgovinu.

( Vuk Lajović )