Mile Kekin: Ponekad je potrebno poslati sve u rodno mjesto

U solo vode ušao je nepretenciozno, još 2001. je kao Mile i Putnici pomalo stidljivo objavio samostalni debi “U dva oka”, da bi tek prošle godine publici podario i nasljednika. Drugi album Mileta Kekina, publici poznatog kao frontmen jednog od najpopularnijih bendova sa ex Yu prostora Hladno pivo, skrenuo je na sebe mnogo više pažnje. Hvaljen od kritičara, privukao je i onu publiku koja nije bila toliko zainteresovana sa njegov matični bend i lansirala nekoliko hitova, a u posljednjih godinu dana od kad je “Kuća bez krova” izašla ekranizovane su gotovo sve pjesme sa tog izdanja.

Posljednja ekranizacija namijenjena je bila singlu “Zbogom tjeskobo”, a najavila je i dokumentarni film o Kekinovom samostalnom poduhvatu, koja za temu ipak ima i nešto širu priču. O tome je poznati muzičar priča za “Magazin”, kao i brojnim drugim temama, a otkrio je i da će sa Hladnim pivom biti dio tradicionalnih novogodišnjih rok koncerata u Kotoru.

Kako je nastao ovaj spot u kojem su prikazani razni aspekti vašeg posla muzičara?

To na neki način nije spot, već isječak iz dokumentarca koji će se pojaviti sljedeće godine, a koji je počeo da snima naš producent Denis Mujadžić Deniken, koji je inače zaslužan za puno dobrih albuma Hladnog piva i za generalno mnogo dobrih izdanja na sceni. On je krenuo sada filmskim putem i kad smo počeli da radimo na albumu prije dvije godine, kad sam krenuo da snimam pjesmu “Reno 4”, te “Atlantidu” i te koje su se našle na albumu, na tom davnom snimanju on je izvadio kameru i naredne dvije godine je proveo sa kamerom u ruci, snimajući i putovanja i koncerte koje sam imao sa svojim solo bendom i promociju izdanja “Kuća bez krova” u Zagrebu, Beogradu, Kragujevcu, Rijeci... Sve te snimke je posložio u jedan spot za pjesmu “Zbogom tjeskobo” i to je više nekakav putopis nego klasičan spot.

Opisali ste svoj album kao “autobiografski svirani film”, tako da bi se reklo da je taj dokumentarac logičan korak?

Meni je to bila ideja kad smo radili album, puno smo razgovarali o tome da bude filmičan, kad ljudi slušaju pjesme da im se stvore neke slike u glavi, kao u nekom vintidž filmu... Da bude kao filmovi ceste koje volim, budući da sam se puno selio volim tu temu. Tako se nekako to prirodno poklopilo, Deniken je tad kupio sve te neke kamere, stalke, rasvjetu i evo, malo po malo je stvoren taj dokumentarac. On kaže da će se pojaviti početkom sljedeće godine i ovo je na neki način i spot za pjesmu “Zbogom tjeskobo” i najava njegovog prvog dokumentarnog filma.

Film je dakle nastao spontano, nije bilo te ideje od početka?

Jednostavno se tog materijala nakupilo i onda je počeo da razgovara i sa drugim ljudima koji nisu bili direktno upleteni u snimanje albuma. Znači biće tu puno gostiju, od Radeta Šerbedžije preko Josipe Lisac do Bajage, koji će pričati ne samo o mom albumu, već generalno o albumu kao fenomenu koji lagano ipak odlazi u istoriju, jer današnje generacije više slušaju singlove nego cijele albume kao što smo mi. Mene su albumi oblikovali, i ne samo oni nego kompletna priča iza njih, kao recimo omoti koji će sada potpuno nestati kao neka važna umjetnička forma. Ja tačno pamtim kako su izgledali omoti ključnih albuma koji su me oblikovali. Na neki način taj film će biti i omaž tom načinu slušanja muzike, albumskom, kad poslušaš i one pjesme koje ti se ne svide na prvu, pa onda ti s vremenom one više ostanu u glavi nego neke koje su bile hitovi, koje su te privukle. Dakle, biće i o tome riječi. Ja jedva čekam da vidim to i da vidim kako su svi ti ljudi koje sam pomenuo doživjeli albume.

Osim što mlađe generacije slušaju singlove, jako je bitna i ta vizuelna strana, da svaka pjesma ima spot, da se prave filmovi o bendovima?

Spotovi su i dalje bitni, bez obzira na sve, ali sam omot recimo nije, kao što rekoh. Ne možeš ga danas držati u ruci, to je sad ono što ti se pojavi na ekranu kad si na Deezeru ili nekim strimng listama i nema neku veliku važnost. Dok mislim da će ih spotovi i dalje imati, pogotovo ako su dobri, ako su originalni, da će imati veliki uticaj na uspijeh. Ta vizuelna strana mi je isto uvijek bila bitna, od Hladnog piva do mog solo projekta, uvijek sam pazio da taj spot ne bude - ja sam na nekoj livadi. (smijeh) Uvijek sam pazio da se bar nešto događa tu.

Zašto ste baš ovu pjesmu odlučili da ekranizujete sad, negdje ste rekli da je postojala mogućnost da se ne nađe na albumu uopšte?

Zato što je dobro prolazila uživo, prolazi i dan danas. Jer je tako vesela, iritantno bezbrižna Nakon nekih pjesama koje su eto malo teže, sporije, uz nju ljudi živnu i postala je koncertni favorit, pa sam odlučio da kad je tako napravim i spot za nju. To se nekako dobro poklopilo sa ovim što je Deniker složio, u spotu je prikazao gotovo sve strane muzičkog zanata i života benda i ljudi mogu da vide da se tu puno uživa i smije, za vrijeme putovanja, koncerta i poslije koncerta, da to nije samo ono što se dešava na bini, već ima cijelu tu komponentu druženja. Mislim da se to veselje lijepo uklopilo u atmosferu same pjesme.

Kažete da pjesma odlično prolazi na koncertima, što vam to govori, da li to znači da publika želi više takvih numera?

Mislim da ih ljudi generalno žele, pogotovo kod nas gdje se uvijek provlače neke teške teme, moraš im dati vremena da odahnu, poskoče i nasmiju se. Ja sam uvijek volio bendove koji su imali svega - i balada i veselih i agresivnih pjesama, koji su pokrili cijeli dijapazon osjećaja, a ne da su uvijek u istom molu ili duru. To mi je uvijek bilo bitno, pogotovo na koncertima, ne volim ni kad je cijelo vrijeme žestoko, a ni kad je konstantno njanjavo. Volim da koncert ima neku svoju amplitudu, rolekoster emocija, pa mi je bitno i da album ima tih nekoliko pjesama koje su za poskočiti i zapjevati od srca.

Zašto je iritantno što je pjesma bezbrižna, da li se tako zaboravlja na naše životne probleme, jel’ to onda neka vrsta eskapizma?

Ma ne, samo mi je bilo bezvezno u odnosu na ostale kompozicije na albumu. Dobro, ima tu i “Reno 4” koja je nekako optimistična. Nego, ona je u svojoj rimi i tako jednostavna, nezahtijevna i mislim da je može svako odsvirati ko zna tri akorda, pa mi se nekako u tom trenutku nije uklopila u ostatak albuma. Ali kao što rekoh, poslije smo je svi zavoljeli. Što se tiče eskapizma, ja nisam striktno protiv toga tu i tamo, jer i sa Hladnim pivom i na solo albumu se dotičem tih “društvenih problema”, pa je dobro pustiti ljude da povremeno pobjegnu od toga na bar tri minuta. Mada ta pjesma ima i jednu poruku, da treba stvarno ponekad poslati sve u rodno mjesto. (smijeh)

Danas sa društvenim mrežama se mnogo više priča o tim tjeskobama, anksioznostima koje svi proživljavamo?

Pa da, jer se klik postiže šokom. Ako nije u pitanju pogled u dekolte neke pjevačice, klik je povezan sa šokom, sa nekom boleštinom koja trenutno hara ili sa nekim krajem svijeta koji samo što nije stigao. Tako da ujutro kad ustaneš i kreneš da surfuješ Internetom zarazićeš se ili nekim trivijalnostima potpunim, ono kao “Pokazala je više nego što je mislila”, ili sa nekim crnim, apokalitpičnim vijestima. To definitivno utiče na psihičko raspoloženje i zato bi trebalo vrlo pametno dozirati unošenje takvih vrsta informacija, pogotovo putem tih nekih opskurnih portala. Hvala bogu sad svako, pa i najveći ludak, može da nađe stranicu skrojenu baš po njegovoj mjeri.

Koliko često govorite sebi “da sam samo malo luđi” kao u pjesmi?

Pa često. Da nisam tako prokleto kulturan, što bih ja njemu sve rekao, a ne ovako u sebi, u jastuk što stenjem poslije. Što mu nisam ovo rekao, kako sam mogao tako da ćutim. To su neke misli koje često naviru naravno. Jer svi smo mi prvenstveno društvena bića, pa onda gledaš da neke društvene norme poštuješ, a na kraju ostaneš tako nesrećan jer nisi reagovao iz prve, onako kako ti je došlo. To je dio nekih frustracija koje poslije liječimo psihoterapijama, što bi rekli psihoterapeuti - mi smo konstantno u rascjepu između ega i superega, između društvenih konvencija i naših nagona, onoga što zapravo htjeli da uradimo.

U jednom intervjuu ste rekli da je normalna većina na vašoj strani, ali da je previše tiha, jel’ to ovo o čemu pričate, jesu li to ti ljudi koji više poštuju društvene norme od ostalih?

Da, zapravo mislim da je kod nas više problem što ljudi ne reaguju mozgom, nego od srca, što je vrlo često glupo. Mi Balkanci imamo problemo što ne možemo da se kontrolišemo u svojim strastima, idemo od ekstrema do ekstrema često. Nas su učili da pametniji popušta. Ali ako pametniji popušta, onda onaj gluplji pobjeđuje. I mislim da, bar ovdje u Hrvatskoj, svjedočimo toj negativnoj selekciji u punom jeku.

Dakle, učili su nas pogrešno od malih nogu?

Otišlo je sve dođavola sa tim pristupom. Vidimo da su pametniji popustili i u Americi birajući Trampa, pa preko Njemačke, do svih naših balkanskih kombinacija koje su na tom putu.

Mislite li da je samo do toga što su pametniji popustili ili je narod iznevjeren dosadašnjom politikom?

To je malo duže pitanje, na tu temu bi se moglo dugo razgovarati. Tu se puno stvari poklopilo da na snazi dobiju ekstremni populisti, od Brekzita do Trampa, u Njemačkoj svjedočimo situaciji da su se populisti poklopili sa krajnjom desnicom i sa kapitalom da dobijaju izbore i mjesta u parlamentu. Vidjeli smo na slučaju Brekzita da tu postoji i uticaj društvenih mreža na kojima je ta populistička opcija dobila jako puno glasova, pametnim targetiranjem oglasa pogotovo, pridobili su mase koje prije nisu izlazile na izbore, a koje su sad bile značajan teg na toj desnoj strani. Onda se dogodila normalno i migrantska kriza, koja im je takođe išla na ruku iad se nalazimo u situaciji da imamo vrlo opasnu kombinaciju takvih populističkih opcija. Plus imamo krizu globalnog otopljavanja koja će se još pojačavati. Moramo računati da je ova migrantska kriza koja je u jeku samo početak nečega i da će zbog svih tih velikih klimatskih promjena problemi biti puno izraženiji narednih godina. Dakle, mi smo zapravo tek na ulazu u jedan turbulentan dio istorije, lavina je tek krenula. Ja nisam stručnjak zaista, ali sve što pratim, a pratim dosta toga mi ukazuje da pravi šou tek počinje.

Novi materijal Hladnog piva stiže iduće godine

Ima li planova za još nastupa u Crnoj Gori, možda sa samostalnim projektom i kakvi su planovi sa Hladnim pivom, kad ćemo čuti nešto novo?

Mislim da ćemo u prvoj polovini sljedeće godine imati novi singl i početi da slažemo novi album. Volio bih naravno da zasviram u Crnoj Gori i u svojoj solo varijanti, ali sam svjestan da je to za puno manji broj ljudi. Hladno pivo je ipak bend koji 30 godina gradi svoju fan bazu, a ja imam taj projekat sa strane koji je dosta manji. Ali eto, odradio sam pedesetak koncerata sa tim svojim sastavom i nadam se da ćemo i u Crnoj Gori uskoro zasvirati. Što se tiče Hladnog piva, mi ćemo odmah nakon Kotora otići da sviramo u Francuskoj, a onda nam slijedi kratki odmor.

Nakon februara opet krećemo u koncertne aktivnosti. Moram pomenuti da smo napravili i svoje pivo, koje se naravno zove “Hladno pivo” i počelo je da se prodaje. Potrudićemo se se da donesemo par gajbi i u Kotor, da ih popijemo sa najvećim fanovima. Preporučio bih ga svakome, dobro je i ne boli glava od njega.

Pokazao sam svoju drugu stranu

Nekako ste nepretenciozno krenuli u ovu solo priču, ali je album dobio dosta pažnje, jeste li zadovoljni kako je prošao?

Nisam htio nikad da zaustavim rad sa Hladnim pivom i mi i dalje sviramo. Bend i dalje koncertira i 1. januara ćemo se vidjeti u Kotoru. Svirali smo ove godine jako puno, ja sa svojim solo projektom manje, ali evo izdao sam sedmi singl sa albuma koji ima deset pjesama, tako da mogu biti zadovoljan.

Mislim da sam uspio ono što sam htio, a to je da sam okupio neke nove ljude koji možda inače nisu fanovi Hladnog piva, nego im se više sviđa ovakav muzički stil. Nisam htio da ponavljam ono što radim sa matičnim bendom, htio sam da krenem nekim drugim putem. Tako na ovom albumu recimo nema puno humora, ova “Zbogom tjeskobo” je možda najšaljivija. Nema ni previše agresivnih, a ni društveno angažovanih pjesama, ako maknemo ovu pjesmu sa Bajagom “Atlantida”. Više je optimističan ovaj album. Mislim da sam tu došao do cilja, da sam pokazao neku drugu stranu sebe. N

ajveći problem je to što kad uđeš u neku muzičku karijeru onda tražiš svoj rukopis, da te ljudi ne bi poistovjećivali sa nekim drugim i pričali da si jeftina kopija, a kad nađeš svoju prepoznatljivost, poslije nekoliko godina pokušavaš da pobjegneš od svog stila i napraviš nešto drugo. I tako se stalno zapravo vrtiš u krug, stalno pokušavaš sebe da uhvatiš za rep. I evo, ovo je moj pokušaj da se maknem od onoga Mileta iz Hladnog piva i mislim da sam u tome uspio.

( Stefan Strugar )