Atheist Rap: Samo rušeći tu tvrđavu koja upravlja svijetom možemo nešto promijeniti

U godini kada obilježavaju tri decenije rada, novosadski pank rokeri Atheist Rap krunisali su višegodišnje druženje sa njemačkim sastavom Defenders Of The Universe zajedničkim albumom na kojem se nalazi 13 numera. To je prvo izdanje Atheista od 2015. i albuma “Uberlauf”, a na ovom je svaki bend pored novih pjesama objavio i po jednu obradu pjesme iz ranijeg opusa drugog benda. Tako je prvi singl i spot sa izdanja obrada pjesme “Ne bi bilo fer” na njemačkom jeziku u izvođenju momaka iz istočnog dijela Baden Virtemberga.

Gitarista Vladimir Radusinović Radule “Vijestima” je kazao da je ovaj split album rezultat dugogodišnjeg druženja koje je započeto tako što im je on miksao pjesme, da bi kasnije širom Evrope imali niz zajedničkih nastupa.

“Kad su dolazili ovdje u Srbiju u sklopu turneje imali su gitaristu manje, pa bih ja uletio na tu poziciju pošto sam znao njihove pjesme. A mi smo išli na turneju po Njemačkoj sa njima, kod njih nam je baza bila i zajedno smo svirali, pa se kroz to druženje i činjenicu da smo i jedni i drugi radili na novim materijalima, došlo do ideje da napravimo jedan split album, da to druženje ovjekovječimo. Jedino što je malo potrajalo, za realizaciju je trebalo preko dvije godine. Ali evo ga, konačno”, kaže novosadski muzičar.

Što se tiče Atheista, na izdanju se našlo šest njihovih pjesama koje su prema riječima gitariste nastale u periodu od 1996. do danas.

“Toliko je vremena prošlo, a ništa se nije promijenilo što bi učinilo te najstarije pjesme neaktuelnim. Jedna je obrada jednog benda, a druga je priča o poker aparatima kad su se tek pojavili. Jednostavno tad kad je nastala nismo vjerovali da će poker aparati biti živi i aktuelni i poslije tri decenije, ista mašina za lobotomizaciju. Davno nismo radili kao instrumentalna četvorka i to je ovdje glavna razlika. A inače je to prepoznatljivi Atheist Rap zvuk”, ističe gitarista.

To da se stvari ne mijenjaju ni poslije toliko godina Radule kaže da je stara priča i da jedino ne zna da li su oni pesimisti ili realisti.

“Na ovim prostorima je kao u Makondu, ništa se bitnije ne mijenja, sve ide svojim ustaljenim tokom, a mašina melje li, melje... Sad smo svjedoci toga da se i na globalnom planu stvari mijenjaju na gore”, smatra on.

Pjesma “Kamen po kamen”, obrada numere Defendersa koju su Atheisti uradili, bavi se upravo jednom od globalno gorućih tema.

“Mi smo malo dublje zaronili u tu tematiku migranata i tih svih negativnih stvari koje povlači nereagovanje svjetskih elita na to. U pitanju je globalni problem i ljudi nisu upoznati da te migracije ne izazivaju samo ratovi. Klimatske promjene proizvode jalovu zemlju i ljudi jednostavno idu za hljebom. Ta njihova pjesma koju smo obardili govori upravo o bezizlazu u kojem se nalaze ti ljudi i o tome da jedino rušeći tu tvrđavu koja upravlja svijetom možemo nešto promjeniti. Do tada, teško. I naravno na ličnom nivou... Mnogi misle da su migranti neka invazivna vrsta ljudi koja će preoteti i promjeniti naš način života. Naš način života je već promjenjen i sje*an. Mislim da je izlaz u saradnji, trebalo bi napraviti od njih svoje saveznike. Nama ljudi odlaze na Zapad da rade, ko će ovdje ostati?”, pita se muzičar.

On smatra da vjerska i druga opredjeljenja stvaraju vještačke razlike među ljudima.

“To je sve apsolutno sekundarno, ili si dobar ili si loš čovjek”, dodaje muzičar.

Novosadski sastav imao je u planu da ove jeseni krene na evropsku turneju, ali je to pomjereno za proljeće iduće godine kako bi se mogli posvetiti promociji aktuelnog izdanja. Za sad nema konkrentih dogovora o nastupima u Crnoj Gori, ali Radule kaže da uvijek nađu načina da svuda stignu do dragih ljudi. Do tad bend planira bar dvije ili tri ekranizacije pjesama sa novog albuma, a prva koja bi trebalo da dobije svoj spot je numera “Pala karta”.

Atheisti ove godine slave tri decenije postojanja, a gitarista priznaje da još uvijek nije načisto sa tom informacijom.

“Ne osjećam se matorim, a to je ipak impoznatna cifra. I onda kad se pogledam u ogledalo i stavim naočare vidim da ima godina, stvarno je tako. Ne znam, čudno mi je. Drago mi je posebno zato što nismo planirali ni drugi koncert, a ne da potrajemo ovoliko. U tome vjerovatno i jeste sva čar, nikad nismo imali neke velike planove i prohtijeve. Možda je u tome formula dugovječnosti. Ali osjećaj je baš dobar”, priznaje on.

Jezička barijera ne postoji

Kad su u pitanju koncerti po Evropi, Radule kaže da su jako šareni i da nema pravila.

“Nastupamo negdje gdje ima ljudi iz naših krajeva, ali i gdje ih apsolutno nema. Pred malim ili ogromnim brojem ljudi, od nekih skvotova i rupa, do zaista ozbiljnih klubova. Ono što je lijepo je što je na kraju svakog koncerta više ljudi nego na početku. I uvijek su iznenađeni kako ne znaju za nas poslije toliko godina, a znaju za neke mlađe bendove odavde. Kažu da bendovi više ne zvuče tako, u smislu da zaista imamo neki svoj prepoznatljiv zvuk i stil, koji liči na sve, a opet ne liči ni na što. Valjda izgradiš svoj stil u koji su inkorporirane sve one stvari koje si pokupio tokom života od muzike, filmova, knjiga”, objašnjava gitarista.

On kaže da jezička barijera između benda i publike ne postoji, te da je to shvatio još na prvoj turneji.

“Najavljujući pjesme kažeš otprilike o čemu se tu radi i da li je to zaje*ancija ili ozbiljna poruka, u par rečenica možeš da objasniš o čemu se radi. I im se muzika sviđa oni će to slušati, bez obzira da li razumiju tekst ili ne. Ne znam dovoljno dobro ni engleski ni njemački ni japanski ni poljski, pa opet slušam bendove koji pjevaju na tim jezicima”, ističe Radule.

( Stefan Strugar )