CG fudbal: Kriza ili početak krize?
Veliko je pitanje da li će Crna Gora u bliskoj budućnosti ulaziti u kvalifikacije i kao konkurent iz sjenke za plasman na veliko takmičenje, kao što je do sada bio slučaj
I najveći optimista u crnogorskom fudbalu teško da u ovom trenutku može da vidi izlaz iz krize seniorskog tima koji će - gotovo je izvjesno - nastup u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo 2020. završiti bez pobjede. Crna Gora je u „tunelu”, a svjetlo se ne nazire...
Nakon najgore serije rezultata našeg nacionalnog tima do sada (cijela godina bez pobjede u takmičarskim mečevima, dvije godine u kojima je pobijeđena samo Litvanija, i to dva puta), prijeti i pad iz četvrtog u peti šešir pred kvalifikacije za Mundijal 2022.
Izvjesno je da će se to dogoditi, jer kada se naredne godine bude određivala rang-lista Fife brisaće se rezultati koje je naša selekcija ostvarila prije dvije ili tri godine, poput posljednje velike pobjede (nad Rumunima 2017. ili u Danskoj 2016), a na naplatu će doći ovogodišnja i prošlogodišnja crna serija. Sve to će značiti da Crna Gora i zvanično ide u donji dom evropskog fudbala.
I krenuće od početka...
A kakva je budućnost? Čak i prelazak u peti šešir, što će ponajviše zavisiti od rezultata u Ligi nacija naredne jeseni, nije najgora stvar koja može da se dogodi. Jer kvalifikacije za Euro su pokazale gdje je mjesto našoj selekciji kada ne može da računa na jednog od dva jedina asa (Stefana Savića i Stevana Jovetića), a često je bio slučaj u posljednje vrijeme da na terenu nije bio nijedan od njih.
Savić je od oktobra 2017. i kraja kvalifikacija za Mundijal 2018. do danas odigrao 300 minuta u dresu „hrabrih sokola”, Jovetić svega 90, a koliko je Crna Gora skromna bez njih dvojice vidjelo se prije dvije noći u Prištini, prošlog petka u duelu sa Bugarima, u septembru protiv Čeha...
381 minut u kvalifikacijama Crna Gora nije postigla gol. Mreža nekog rivala u kvalifikacionoj grupi A posljednji put se tresla 7. juna pod Goricom protiv Kosova, kada je pogodio Stefan Mugoša. Od tada, „sokoli” nisu našli put do gola na mečevima sa Češkom u gostima i kod kuće, Bugarskom pod Goricom i Kosovom u Prištini
Tačnije, vidjelo se u svakoj utakmici ovih kvalifikacija, izuzev one prve u Sofiji kada je možda i djelovalo da optimizam čak i ima pokriće.
Sve što se dešavalo poslije te martovske noći u Bugarskoj pokazalo je da optimizam nije bio utemeljen i da je Crna Gora, posebno „ranjena” nakon svega što se dogodilo pred meč sa Kosovom u Podgorici, prinuđena da sada na neki način krene od nule. Da traži nova rješenja, da pruži slobodu u igri igračima koji su do sada uglavnom bili epizodisti...
Kako je to izgledalo savršeno su pokazala tri posljednja meča u kvalifikacijama, sva tri pod vođstvom Faruka Hadžibegića, novim selektorom, u kojima njegova ekipa nije imala ni glavu ni rep, ni ideju ni agresivnost, a što je najgore - ni kvalitet da isprati uglavnom vrlo optimističke najave.
Utakmica u Prištini je bila ogledalo nemoći - nikada crnogorska reprezentacija nije djelovala tako grogirano, protiv rivala koji joj je u svakom momentu sipao udarce. Hadžibegić, međutim, ne misli baš tako...
"Protiv Kosova je bila možda i naša najbolja utakmica na planu angažovanja. Međutim, igramo u takvom momentu - kada nam ne ide, onda ne ide. Psihološki trenutak je jako težak. Drago mi je da smo odigrali drugo poluvrijeme bolje nego prvo. To dokazuje da imamo kvalitet da izađemo iz krize", kazao je nakon poraza na Kosovu.
Kriza, ipak, traje predugo da bi se iz tih 45 minuta koje je, po Hadžibegiću, naša selekcija odigrala bolje, mogao da nasluti pozitivniji period.
Novi selektor je u svom mandatu dao šansu i nekim debitantima iz Prve crnogorske lige (vratio se Branislav Janković, igrali su Nemanji Sekulić i Darko Bulatović), ozbiljnu minutažu je dobio i Dušan Lagator, zaigrao je i Deni Hočko...).
Svi oni su, ipak, uticali na kvantitet, ali makar u ovom momentu nisu ponudili kvalitet više našoj selekciji, pa je pitanje da li Crna Gora u bliskoj budućnosti može da ulazi u kvalifikacije i kao konkurent iz sjenke za plasman na veliko takmičenje, kao što je bio slučaj do sada.
"Imamo mnogo povrijeđenih igrača, a na njihovom mjestu igraju mlađi. Imamo i dosta sličnih fudbalera, istog profila, naročito u napadačkom redu. Nema neke velike razlike među njima", kazao je Hadžibegić.
Gostovanje na Kosovu bilo je užasno, u fudbalskom smislu, ali nije najgore što našoj reprezentaciji može da se dogodi - slijedi, naime, gostovanje moćnoj i supermotivisanoj Engleskoj, koja će protiv nokautirane Crne Gore, u svom 1.000. meču u istoriji, tražiti ovjeru plasmana na EP.
Treba „preživjeti” Vembli, pa napraviti ozbiljnu analizu - šta i kako dalje? Jer ovo nije kriza, mnogo toga sluti na to da je ovo samo početak.
Boljević: Svi smo očekivali više; MIjatović: Moramo da vjerujemo
Aleksandar Boljević zna da je Crna Gora podbacila i protiv Kosova i da u kompletnim kvalifikacijama nije opravdala očekivanja.
"Javnost je očekivala više, očekivali smo i mi. Nije lako, ali treba da dignemo glavu i pokušamo da budemo ponosni, ostanemo kolektiv. Taj zajednički duh nas je krasio svih ovih godina. Ostala nam je utakmica sa Englezima, a potom da se spremamo za Ligu nacija", ekao je Aleksandar Boljević i dodao:
"Vjerovali smo da u Prištini možemo da postignemo gol. Kada smo primili drugi pogodak, sve je stalo", kazao je Boljević.
Milan Mijatović je dobio šansu nakon 15 minuta umjesto povrijeđenog Danijela Petkovića.
"Po ko zna koji put smo dobili sami sebe, primili golove iz sopstvenih grešaka. Moramo da krenemo da se vadimo, da igramo bolje i u budućnosti pravimo ekipu za nešto više. Prolazimo kroz težak period, a šta je konkretno problem - ne znam. Među nama vlada pozitivan odnos, u svlačionici je sve u redu. Znamo da samo zajedničkim snagamo možemo ovo da premostimo. Ne smijemo da klonemo duhom, već da vjerujemo u bolje rezultate", istakao je golman Levskog iz Sofije.
( Admir Haverić )