Crna Gora: Afere se nižu i nikom ništa

Dejan Milovac iz Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) kaže da je praksa u razvijenim zemljama Evropske unije da korumpirani državni službenik podnese ostavku i tako omogući istragu

7974 pregleda10 komentar(a)
Duško Knežević i Slavoljub Stijepović, Foto: Printscreen YouTube, Printscreen YouTube

Od početka godine Crnu Goru potresle su najmanje tri velike afere. Ipak, niko od predstavnika vlasti nije podnio ostavku. Sagovornici DW kažu da su tri decenije na vlasti dali ekipi Mila Đukanovića osjećaj svemoći.

Crna Gora će ovu godinu pamtiti po aferama koje nijesu imale epilog čak ni kada su dokazi, poput snimaka, bili jasni kao dan. Najviši zvaničnici optuživani za korupciju nijesu čak ni ispitani. Kada i sama Vlada objavi podatke koji pokažu teške zloupotrebe, poput dodjele stanova javnim funkcionerima koji su ih već imali, vlast se opet pravi da tu nema ničeg spornog.

Godinu je otvorila afera „Koverta“ koju je lansirao odbjegli biznismen Duško Knežević i to snimkom gdje daje kovertu sa novcem Slavoljubu Stijepoviću, bivšem gradonačelniku Podgorice i sadašnjem generalnom sekretaru predsjednika države Mila Đukanovića.

Knežević tvrdi da su to pare za finansiranje izborne kampanje vlasti i da je to uradio u dogovoru s Đukanovićem. Ipak, Stijepović nije podnio ostavku niti ga je Đukanović smijenio a nesmetano se pojavljuje čak i na proslavama državnih praznika.

Knežević je s jeseni, iz Londona, nastavio sa objavom snimaka telefonskih razgovora sa sekretarom Vrhovnog državnog tužilaštva Nenadom Vujoševićem u kojima Vujošević kaže da je davao Kneževićeve pare Vrhovnom državnom tužiocu Ivicu Stankoviću.

Iako je potom i Tužilaštvo saopštilo da je Vujošević član Kneževićeve kriminalne grupe, i to usred Tužilaštva, Stanković ne samo da nije podnio ostavku, nego mu je nedavno produžen mandat. Negirao je da je korumpiran ali mnogi smatraju da je morao da odstupi ako se u njegovu „kući“ infiltrirala kriminalna mreža.

Dejan Milovac iz Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) kaže da je praksa u razvijenim zemljama Evropske unije da korumpirani državni službenik podnese ostavku i tako omogući istragu. To može da uradi iz osjećaja moralne odgovornosti ili barem kako ne bi štetio svojoj stranci ili Vladi.

„U Crnoj Gori očito preovladava mišljenje da distanciranje od lopova i kriminalaca nije toliko potrebno, te da to ne može mnogo naružiti sliku o partiji iz koje dolaze“, tvrdi Milovac u razgovoru za DW.

On kaže i da zvaničnici uključeni u afere nemaju kome da podnesu ostavku jer su korupcija i sukob interesa proželi sistem crnogorske vlasti od vrha do dna.

Dokazi u fiokama tužilaštava

I za nekadašnjeg ministra pravde a sada advokata, Dragana Šoća, ovo je zabrinjavajuća stvar.

„Oni se ne osjećaju odgovornim za situacije koje bi u svakom drugom društvu dovele najmanje do odstupanja sa funkcije. To govori loše o Crnoj Gori. Mene, ipak, više brine to što nema reakcije javnosti na izborima, da te ljude kazni“, kaže Šoć za DW.

Milovac tvrdi da izreka „ako kradeš, kradi na veliko, jer će te teže uhvatiti“, ima puno otjelotvorenje u Crnoj Gori.

„Gotovo svi slučajevi visoke korupcije koji su do sada procesuirani, a koji su uključivali visoke političke i državne funkcionere, bili su rezultat pomeranja snaga unutar vladajuće partije. Takva praksa je ostavila sam politički i državni vrh potpuno netaknut i pored obilja dokaza koji se godinama gomilaju u fiokama tužilaštva“, kaže Milovac.

Iako su i u aferi „Stanovi“ jasne zloupotrebe jer su stanove ili povoljne stambene kredite dobili i javni funkcioneri koji imaju čak po pet nekretnina – ni ovde nije bilo odgovornosti. Iz Vlade još ne žele da priznaju da je bilo zloupotreba.

„Tri decenije nepoljuljane vladavine su očigledno kreirale osjećaj nedodirljivosti i potpuno zatrle bilo kakav osjećaj saosjećanja sa građanima koji ih plaćaju i odgovornosti za postupke“, dodaje Milovac.

Šoć podsjeća i da se niko od funkcionera nije zastidio zbog toga što je dobio stan iako odavno ima riješeno stambeno pitanje. „Ne mogu da razumijem ljude koji su zgrabili ove privilegije. Koliko je potrebno da neko ima da bi bio zadovoljan? Da li ti ljudi imaju ikakav osjećaj odgovornosti prema građanima?“

Crna Gora – zarobljena država?

U opoziciji vjeruju da su sve ove afere i (ne)postupanje institucija samo potvrdile tezu o Crnoj Gori kao „zarobljenoj državi“ u kojoj je „vlast zarobila institucije“.

Milovac kaže da su mnogi polagali nade da će upravo Tužilaštvo pokidati veze između kriminalaca i vlasti, a da se ono sada nalazi u središtu spekulacija da je i samo sastavni dio mutnih šema.

„Ovakvo stanje jeste jedan od pokazatelja zarobljene države“, tvrdi Milovac.

Šoć kaže da Crna Gora nikad nije ni imala pravu demokratiju a da je sadašnja vlast preuzela loše karakteristike prethodnog komunističkog sistema. „Institucije su nekad sprovodile vladajuću ideologiju a sada služe samo da sprovode lični interes manje grupe ljudi na vlasti“, kaže Šoć.

Uprkos svim ovim aferama, građanski protesti, pokrenuti početkom godine upravo zbog afere „Koverta“, praktično su na izdisaju jer se na posljednjim pojavilo svega par stotina ljudi. Milovac vjeruje da je nastupila opšta apatija.

„Najnovije afere i nemogućnost opozicije da izbori fer uslove za izbore će svakako dalje smanjiti vjeru da je promena na taj način, makar u dogledno vrijeme, moguća“, smatra Milovac.

Šoć ima određeno razumijevanje za građane. Jer, kaže, ne mogu ljudi da se okupljaju svakog dana ako od opozicije ne čuju konkretne predloge šta dalje raditi. „Međutim, crnogorska opozicija je više zaokupljena sama sobom nego što je ozbiljan protivnik vlasti, međusobno se svađa i vlast to koristi. Opozicija treba da ovo nezadovoljstvo uobliči i da se stavi se na čelo.“

„Opozicija to priča, ali ne radi na tome i to je veliki problem“, zaključuje Šoć.