Da li znate čemu služe emocije?

Emocionalna inteligencija je skup znanja, stavova i vještina koji se odnose na emocije i emocionalno funkcionisanje. Emocionalno inteligentni ljudi razumiju svoja osjećanja i znaju šta sa njima da rade. Kada razumiju šta osjećaju i zašto nešto osjećaju onda razvijaju sposobnost da razumiju i tuđa osjećanja. Samim tim, emocionalno inteligentni ljudi prave iskrenije i zdravije odnose. Jer ako mogu podijeliti sopstvena osjećanja oni omogućavaju drugim ljudima da ih upoznaju „iznutra“ i da drugi ljudi mogu da iskažu emocije prema njima.

Emocionalna inteligencija podrazumijeva četiri bitne vještine: svijest o sopstvenim emocijama, svijest o tuđim emocijama, sposobnost upravljanja sopstvenim emocijama i sposobnost upravljanja emocijama u odnosu na druge.

Svijest o sopstvenim emocijama podrazumijeva da se ima saznanje koje sve emocije postoje, znanje o tome kako nastaju i čemu služe i kako se konstruktivno izražavaju.

Emocionalna inteligencija je sposobnost samorazumijevanja, tj. realnog sagledavanja svojih sposobnosti, potreba, osjećanja, unutrašnjih konflikata i realne slike o sebi. Važno je imati sposobnost samokontrole, i to prije svega straha, bijesa, zavisti i ljubomore, kao i sposobnost empatije što znači razumijevanje osjećanja drugih ljudi.

Emocionalno zrela osoba saosjeća sa drugima

Emocionalno inteligentna osoba je spremna da njeguje svoje emocije i emocije drugih. Ona ima otvorenost za emotivni život i spremnost da se angažuje oko njega. Sposobnost sklapanja i održavanja skladnih međuljudskih odnosa, kao i vještina rješavanja interpersonalnih sukoba je takođe karakteristika ovih osoba. Određena emocija je ujedno i poruka.

Zato je važno pokazati šta osjećamo, jer je to način da sa okolinom razmijenimo da nam se nešto događa. Ako osoba pokazuje ljutnju, ona drugima poručuje da je njena vrijednost ugrožena i tako je ljutnja jasan zahtjev da neko promijeni svoje ponašanje.

U partnerskim odnosima emocionalna inteligencija je vrlo važna. Ona podrazumijeva da partneri njeguju jedno drugo, odnosno da brinu o tome kako se partner osjeća, da slušaju partnera i saosjećaju sa njim. Emocionalno nezrela osoba vidi samo svoju potrebu i traži da drugi brine o njoj, prati samo svoja osjećanja i svoje zahtjeve i očekuje da se drugi tome povinuju. Emocionalno zrela osoba saosjeća i brine o potrebama drugih i uključena je u njihove potrebe.

Emocionalna inteligencija se uči cijelog života kao što se uči bilo koja druga vještina, prikupljanjem informacija i vježbom. Roditelj koji prihvata, razumije i konstruktivno ispoljava svoja osjećanja, ta znanja i vještine prenosi na svoju djecu.

Ne treba ni pretjerano pokazivati emocije

Emocije nas „otkrivaju“ jer drugi mogu da zaključe kako razmišljamo i koje su naše vrijednosti. Zbog toga mnogi kriju svoje emocionalne reakcije. Čovjek koji prigušuje svoje emocije je uplašen da će ga okolina odbaciti. Takođe, često ne pokazujemo svoja osjećanja jer može da se desi da ih okolina zloupotrijebi. A potiskivanja osjećanja mogu da izazovu različita duševna i fiziološka oboljenja.

Ako previše potiskujemo emocije, negiramo ih i ne izražavamo primjereno, javljaju se tjeskoba, depresija, fobija. Depresija je često povezana sa emocionalnim ožiljcima koje nismo na adekvatan način liječili. Rane se uvijek iznova otvaraju. Potiskivanje bijesa i negativnih emocija može izazvati osjećaj frustriranosti.

Ako naučimo adekvatno izražavati i nositi se sa sopstvenim emocijama više ćemo cijeniti sami sebe i bolje ćemo se osjećati. Time sprečavamo efekat „bumeranga“, jer potisnute negativne emocije mogu nas preplaviti poslije 15 minuta ili poslije nekoliko godina. Ako ne preduzmemo ništa sa svojim emocijama, negativni scenario će se stalno ponavljati.

Ni pretjerano, impulsivno, pokazivanje emocija ne može da bude korisno. Ako na svaku „provokaciju“ reagujemo odmah grubo i tuđe ponašanje razumijemo kao direktan napad na nas, to je pokazatelj nedovoljne emocionalne pismenosti. U tom slučaju nismo dobri ni u zadržavanju i kontroli sopstvenih emocija, a ni u adekvatnom čitanju tuđih emocija. Upravo situacije u kojima smo emotivno preplavljeni najviše pozivaju da se pokaže emocionalna inteligencija. Do preplavljenosti dolazi onda kada nismo dobri u prepoznavanju onoga što osjećamo na vrijeme, zatim kada koristimo potiskivanje kao mehanizam odbrane, ne prepoznajemo „buru“ koja se približava, a zatim kada krenu naleti emocija, nismo u stanju da ih adekvatno kanališemo.

Autor je psiholog

( Miloš Perović )