Crna Gora ne zna šta je njena imovina: Zbog nemara građani plaćaju desetine miliona

Nakon deset godina od donošenja Zakona, država Crna Gora je konstatovala da ne zna šta je njena imovina.

Država već deceniju ne zna šta je njena imovina jer, kako su utvrdili revizori, državni organi, u prvom redu Ministasrtvo finansija i Uprava za imovinu, nijesu preduzimali mjere, u skladu sa svojim nadležnostima i odgovornostima. Slično su konstatovali i 2014. Civilni sektor podsjeća na posljedice ovakvog ponašanja nadležnih.

"Posljedice nezavršetka tog posla osjećamo svi mi, kroz, najprije, troškove koje plaćamo za zakup prostorija za rad državnih organa, koji su, na primjer, samo za 2019. godinu oko 10 miliona eura", navodi Marko Sošić iz Instituta alternativa.

Ili, još slikovitije.

"Jedan od primjera šta gubimo time što ne znamo što imamo su i stanovi koji su u javnom vlasništvu, a za koje trenutno ne znamo koliko ih ima. Tek iz nekih podataka iz revizorskih izvještaja, iz popisnih lista vidimo, na primjer, da Glavni grad ima stambene površine u vrijednosti od 13 miliona na kraju 2018. godine, da RTCG ima nekih 30-ak stanova, Željeznica takođe. Šta se radi sa tim stanovima, u kakvom su stanju. Mi ovog trenutka ne možemo znati zbog toga što nemamo ovu evidenciju imovine", dodaje Sošić.

Kada ćemo je imati, nadležni ni poslije deset godina ne mogu da odgovore. "Da bi se napravio konačan registar državne imovine i izvršila procjena vrijednosti državne imovine, potrebno je, prije svega, da se izvrši razgraničenje između države i opština. Prema posljednjem Izvještaju Uprave za nekretnine, postupak razgraničenja je završen u 13 opština, dok je u ostalim opštinama postupak djelimično završen, iz razloga što lokalne samouprave, i pored više urgencija od strane područnih jedinica, nijesu dostavile potrebnu plansku dokumentaciju ili su dostavili nepotpunu plansku dokumentaciju", saopšteno je iz Ministarstva finansija.

U Upravi za imovinu kraj ovom poslu ne vide skoro.

"S obzirom da posao koji nas očekuje u potpunosti zavisi od organa koji će se naći u evidenciji, veoma je teško procijeniti vrijeme koje će biti potrebno za puštanje evidencije u produktivan rad."

Iz Uprave za imovinu pohvalili su se nizom aktivnosti koje su sproveli od marta do oktobra ove godine,od uspostavljanja softvera za evidenciju pokretnih i nepokretnih stvari, do obuke kadra.

"Izrađena je baza podataka budžetskih i vanbudžetskih korisnika tj. državnih i organa lokalne samouprave i javnih službi, koje su po Zakonu obavezne da dostavljaju podatke o pokretnim i nepokretnim stvarima", saopšteno je iz Uprave za imovinu.

U civilnom sektoru kažu da to u ovom trenutku ništa ne znači.

"Jedinu posljedicu svih tih radnji koju imamo jeste da je za rad tog operativnog tima isplaćeno preko 30 hiljada, za naknade članova, ništa konkretno mi u ovom trenutku nemamo. Jer taj softver nije popunjen, on je u ovom trenutku, čak i da savršeno radi, prazna knjiga", navodi Sošić. I dok nadležni ne odgovaraju na pitanje zašto posao nije završen ni nakon deceniju, što je bila zakonska obaveza, te ko je za to odgovoran, u Institutu alternativa zaključuju

."Vidimo da postoji dosta državne imovine koja propada ili je na neki način uzurpirana, ali tih kontrola je vrlo malo. Odgovorna lica moraju biti kažnjena", zaključuje Sošić. U nadležnom resoru o kaznama ne razmišljaju već kažu da su zbog probleme sa kojima se suočavaju pripremili novi koncept rada. Na posljednoj sjednici u četvrtak, Vlada je dala suglasnost i za imenovanje glavnog inspektora za državnu imovinu.

( Ljubica Milićević )