Radikalski pristup na RTCG

Dvadeset osmog oktobra u emisiji Dnevna soba na RTCG, emitovan je materijal u kojem se pred javnošću pokazuje kako se pravilno puca iz pištolja. Pištolj je koristio onaj koji je pokazivao, a pištoljem su se poslužile i voditeljke. Nisam najbolje upoznata sa koncepcijom ove emisije a ni sa njenim realizatorima, kao ni sadržajem koji se u njoj proizvodi, čak ni ne gledam TV, međutim desilo se da ga sam uključila i suočila se sa instant lekcijom kako da pravilno koristim i pucam iz pištolja. Koga ovo zanima? Kome je ovaj sadržaj ponuđen, kome je on bio važan? Zašto? Čemu služi Javni servis. Ili nam pokazuje da u kontinuitetu sprovodi ratno huškačku politiku.

U zemlji koja je uz Srbiju i Rumuniju, pozicionirana na najvišem mjestu liste po količini ilegalnog oružja, najviše policajaja po glavi stanovnika, sve većoj vojsci koju traži od nas NATO, prezentaciji vojnog poziva u osnovnim školama, reklamama za motivisanje onih koji hoće da im oružje predstavlja svakodnevni alat, klanovima koji divljaju na ulicama, sve u svemu militarizovanoj svijesti - javni servis, servis kojeg plaćaju građani ostaje glavni kanal militarizacije Crne Gore.

Pitam građane Crne Gore da li su saglasni da nam Javni Servis uči omladinu kako pravilno da drže pištolje i da se svakodnevno ubijamo na ulicama. Da li da nas uče da ono oružja koje po kućama drže ljudi upotrebljavamo jer nam pravosuđe ne reguliše život, jer se ne držimo zakona, jer pravda izostaje svakog dana... trebamo li da sami počnemo da presuđujemo? Kome je ovo palo na pamet da pusti u živi program. U program do kojeg bilo koja pametna ideja ili edukativni sadržaj ne može doći, sem ako se ne misli da je ovo bila edukacija. I ono što je jako važno pitam Savjet RTCG da li je upoznat sa ovim slučajem, da li će da raspravlja o sadržajima koji RTCG emituje, da li je dozvoljeno da se ovakve lekcije pojavljuju u periodu kada su TV prijemnici uključeni a djeca i mladi u mogućnosti da prate sadržaje. Lekcija pravilnog posluživanja pištoljem emitovana je u vrijeme kada nema puke forme koja limitira godište za koje su sadržaji namijenjeni. Sem kioska sa pornoindustrijom, imamo u kontinuitetu promociju (sem trgova na kojima snimaju te arsenale oružja) oružja i njegove upotrebe. Kako su dobro usavršeni u proizvodnji neprijatelja ne bi bilo čudno da počnu da objavljuju i lica koja treba da upucaju oni koji dobijaju za svoj novac lekciju iz gađanja u metu.

Ja sam odrasla u sličnoj militarizovanoj situaciji jer sam u školi učila predvojničku i gađanje iz puške.

Pitala sam se i tada čemu to treba da mi služi. Kada su došle devedesete i rat u bivšoj zemlji postalo mi je jasno čemu je to učenje služilo. Spremali smo se za rat. Jesmo li prestali da se spremamo? Ili...

Ukoliko RTCG nema odgovor od koga treba da se branimo pištoljima, što smo trebale/i da naučimo, zbog čega je militarizacija naših života tako važna i kondiciramo li mi za budući sukob u Crnoj Gori, u vrijeme uzavrelih političkih „ratova“, vrelih, osionih, arogantnih, zlonamijernih pitanaj i odgovora među akterima političkih elita, ja njihovo emitovanje većine sadržaja vidim kao militarističko štivo. A nisu dalje ni naše institucije. Pošto Savjet RTCG neće ovu moju opservaciju uzeti u razmatranje, obraćam se građanima/kama Crne Gore: umjesto gledanja produkcije RTCG, otiđite da šetate, isključite militarizaciju sa dnevnog reda, podržite mir, poželite komšiji svako dobro, recite djeci da vojni pozivi nisu dobro ekonomski plaćen posao, već glava u torbi: ukoliko preživi vratiće se kao ubica a ako ne preživi zna se, čitajte umjesto što gledate TV reklamiranje sile, smislite svoje načine otpora, ne dajte da nas prevare ponovo... Jedino tako militarizacija neće proći.

P.S. RTCG me je podsjetio tog dana na Šešeljevo vitlanje pištoljem prema studentima univerziteta u Srbiji. Ona tada nije zaustavljen, i danas je ključni čovjek srpske politike. Uzmimo se u pamet.

( Ervina Dabižinović )