Pletene starke kao zaštitni znak: Kreativni svijet Ljiljane Živković

Iako je još kao tinejdžerka od majke naučila da radi sve ručne radove, njeno “ozbiljnije bavljenje” njima počelo je kada su joj djeca bila mala.

Sve je počelo tako što je kreativna Nikšićanka Ljiljana Živković svojim mališanima za zimu počela da plete rukavice, kape i šalove.

Djeca su odrasla, kćerka je već studentkinja medicinske biohemije, a sin srednjoškolac, a Ljiljana je nastavila sa pletenjem. Sada uglavnom plete igračke, dok su u početku njen zaštitni znak bile starke.

“Mislim da sam među prvima u Crnoj Gori, ako ne i prva, počela sa pletenim starkama za bebe. One su bile moj zaštitini znak. Pošto su rijetke i neobične, tražene su kako tada, tako i danas, ali ih radim samo zimi”, priča za “Magazin” Ljiljana Živković.

Pored starki, zimi su tu i pape sa ukrasnim detaljima, kape, šalovi, rukavice. Nađe se i ponešto od garderobe. Međutim, ono po čemu je Živkovićeva danas prepoznatljiva su pletene igračke. Kako je kazala, njima se obraduju svi - djeca, jer su zanimljive i mekane, roditelji jer su napravljene od zdravog materijala.

“Kada sam počela da radim igračke nijesam ni slutila da ću naići na toliko oduševljenje od strane ne samo djece, nego i roditelja. Roditelji znaju da su igračke urađene od zdravog materijala. Punjene su kofinom, a kofin koristimo za jorgane i jastuke. Igračke mogu i ručno i mašinski da se peru, što je jako bitno. Roditelji kupuju igračke i malim bebama što dovoljno govori koliko je to zdravo i bezbjedno. Jako su tražene i sada njih najviše radim. Mada i najviše volim da ih radim jer tu moja kreativnost najviše dolazi do izražaja”.

Prve igračke koje je uradila bile su sove i žabe i one su davno prodate. Išla je, kako reče, od manjih i jednostavnijih, ka većim i ljepšim. Za sada nije posebno vezana za neku igračku, ali spremna je da uvijek onu za koju joj srce priraste sačuva za uspomenu.

“Biram lutke tako što ih nađem na internetu i onda radim one koje mi se sviđaju, tako da radim mace, zečeve, medvjede, ovce, žirafe, magarce, jednom riječju sve one lutke koje me privuku”.

Ne radi Ljiljana samo životinje. Tu su i lutke Crnogorke i Crnogorca, a one posebno budu primamljive turistima.

“Često prodajem strancima, posebno ljeti na sajmovima po primorju. Oni su bukvalno oduševljeni, jako cijene ručni rad, možda više nego mi, i njima su cijene pristupačne. Mada, i mi se generalno sve više odlučujemo za ručni rad”.

Živkovići su se udruženim snagama okrenuli domaćoj radinosti. Ljiljana je po struci diplomirana pravnica, zaposlena u porodičnoj firmi za proizvodnju namještaja po narudžbini “Altea”. Ali, nema samo ona hobi kojim se bavi, prije svega iz ljubavi, a zatim i zbog dopune kućnog budžeta. I njen suprug Zoran se, ne samo na poslu, već i van njega, “druži” sa drvetom.

“Suprug pravi razne ovale, činije, daske za sječenje, uglavnom program od drveta za domaćinstvo. Voli time da se bavi, a i pokazalo se jako dobrim, posebno kada su u pitanju restorani koji sve više uzimaju ovakve proizvode“.

Priznaje, ova kreativna Nikšićanka, da bi voljela da djeca završe fakultete, ali neće uticati na njihove odluke jer svako treba, kako reče, da napravi svoj izbor. Kao što i ona ne namjerava tako lako da se “odrekne” pletenja.

“Pletenje je za mene predivan hobi kojim se bavim, prije svega, iz ljubavi. Iako traži mnogo truda i rada i teško da čovjek može od toga da zaradi novac, ipak se ne bih tako lako odrekla pletenja. Jednostavno, volim ovim da se bavim”, kaže pravnica kojoj često govore da ima “zlatne ruke”.

( Svetlana Mandić )