Muzika je umjetnost koja može samo da spaja ljude

Jedna od najvećih diva muzičke scene bivše Jugoslavije tokom ove decenije se kreativno podmladila i vratila u žižu interesovanja još od saradnje sa jednom od najuspješnijih srpskih alternativnih grupa Darkwood Dub 2013, a kao kulminacija i kruna te faze došlo je obilježavanje značajnog jubileja za Biseru Veletanlić - čak 55 godina karijere.

Tim povodom nedavno je na Sajmu medija i knjiga u Beogradu održana promocija njenog novog CD-a i ploče koja je okupila brojne novinare, prijatelje i obožavatelje legendarne pjevačice čije je ime zlatnim slovima upisano u istoriju muzike ovim prostorima, a koliko im njene pjesme znače pokazuje i to što je Veletanlić više puta najavljivala kraj karijere, ali kako kaže, ne daju joj da ode.

“Nisam razmišljala o tome ranije i malo sam se uplašila kad sam shvatila koliko dugo trajem na sceni. Uslovno rečeno uplašila naravno”, kroz smijeh priča pjevačica za “Vijesti”.

Ona se zahvalila, prije svega, svojoj familiji, roditeljima kojih više nema na tome što je došla tu gdje jeste, a za promociju PGP/RTS-u i Croatia recordsu kazavši da je u pitanju sjajan podvig. “Na promociji je bilo beskrajno divno, toplo, iskreno, čisto... Kod mene sve ide kasnije, kasnije reagujem i onda sam tek tu vidjela da je to zaista nešto što sam zaslužila na neki način. Ne spadam u one ljude koji vole da im se kaže da su zvijezde, da su legende... Ja mrzim sve to skupa. Ali ljudski je bilo fenomenalno i svi prisutni su bili divni, pjevali su zajedno sa mnom”, prisjeća se osjetno dirnuta Veletanlićeva.

I zaista, ko joj može poreći da je zaslužila to, ako ne i više, emocijom i energijom kojom zrači i danas. Zato je dobila i nekoliko priznanja na promociji.

“RTS/PGP su mi poklonili zlatnu ploču zbog saradnje tokom svih tih godina. Od Croatia recordsa sam dobila priznanje za zajedništvo u umjetnosti. Jer muzika je zaista umjetnost koja samo može da spaja”, ocijenila je Velentalićeva ukazavši na činjenicu da je njen novi album, na kojem su se našli neki od njenih najvećih hitova, ali i prvi put na CD-u numere kao što su “Smejem se bez smisla”, “Jutro će promeniti sve” i “Još jedna šansa”, prvo zajedničko izdanje dviju najvećih izdavačkih kuća u regionu.

Na pitanje kako su birane pjesme koje su se našle na novom izdanju, Veletanlićeva kaže da joj je bilo teško jer ima materijala za pet takvih izdanja, pa je izabrala uglavnom one koje se najviše slušaju.

“Naravno da tu Kornelije Kovač vuče veći dio izdanja, ali ja sam imala nekoliko kompozicija koje sam uradila u Zagrebu. Među njima je jedna divna pjesma koju sam pjevala prije hiljadu godina u Štipu, a zove se ‘Merak pesma’. To je numera u stilu Majkla Džeksona i toliko je dobra bila da sam uvijek patila zbog toga što je ne puštaju. Sad svi padaju u nesvijest, svi su - vau, oduševljeni, a ja im objašnjavam da sam to još 70-ih snimila. Ali veoma mi je drago što su to pravi biseri domaće zabavne muzike”, uvjerena je pjevačica.

Od njene saradnje sa Darkwood Dubom na pjesmi “Nešto sasvim izvesno” 2011, koja je kasnije rezultirala i zajedničkom turnejom, Bisera kao da je dala podstrek i drugim njenim savremenicima, pa se tako, recimo, Zdenka Kovačiček vratila na scenu nakon što je njenu numeru “Frka” u hit pretvorila grupa Nipplepeople, Zoran Predin je bio vrlo aktivan, a Veletanlićeva je nedavno imala i niz uspješnih zajedničkih koncerata sa Matijom Dedićem, Vasilom Hadžimanovim i Gabi Novak. Ona, međutim, skromno kaže da to nema mnogo veze sa njom.

Sa Matijom, Gabi i Vasilom kaže da je došlo slučajno do saradnje. “Gradovi su htjeli Vasila i Matiju, ali su oni mislili da je dosadno tako, pa su pridružili prvo Gabi. Trebalo je da budu dvije majke i dva sina, ali pošto je moja sestra Senka odustala od pjevanja prije više godina i povukla se, onda su mene zvali. Vasil je rekao: ‘Ajde tetka, ti da upadneš’ i tako smo napravili seriju veoma lijepih koncerata, elegantnih, za ljubitelje prave muzike”, kazala je Veletanlić.

Nisam iz Crne Gore, ali se osjećam kao da jesam

Veletanlićeva je ovog ljeta nastupila na Bedem festu i bilo joj je to već drugo gostovanje na manifestaciji u Nikšiću, pa kaže da je postala skoro domaća, mada priznaje da joj nije bilo prijatno da pjeva nakon projekcije filma “Nebeska tema” o preminulom srpskom muzičaru Vladi Divljanu.

“Nisam znala da je tako zamišljeno. Inače bih promijenila ili možda ne bih ni došla. Ali pošto je Petar Šundić jedan divan mladi čovjek koji zaista radi sve od srca, ja sam pristala, no moram priznati da me je to malo pogodilo”, priznala je ona.

Za Crnu Goru je posebno vezana tokom cijele karijere. Ovdje ju je započela, ovdje je planirala i da je završi, najavila je to na koncertu u Budvi 2015, ali je ipak nastavila.

“Počinjala sam karijeru zapravo na Svetom Stefanu kad sam imala dvije pjesme na repertoaru. Tek sam bila ispilila što bi se reklo. Ja sam osoba koja se lako veže za mjesta, za ljude, za sve što se možeš vezati. Zato volim jako Crnu Goru, volim to more, te ljude, način na koji govore. Nisam iz Crne Gore, ali se osjećam kao da jesam, kad dođem tamo pričam skoro kao vi”, ističe ona, a zatim kroz smijeh ispaljuje jedno “mrš” sa crnogorskim akcentom pokazujući svoju poentu.

Da li će u Crnoj Gori zaista i završiti karijeru kad odluči da je kraj ne zna, jer kaže da ne razmišlja više tome, ali se nada da će se vidjeti uskoro sa ovdašnjom publikom.

“Ja sam bila rekla da je gotovo, ali prosto mi nisu dali. I sad na promociji sam rekla: ajde ljudi, dosta je više bilo i te Bisere. Ma kakvi, pa to je ludilo, ne smijem ni da pomenem da imam namjeru da završim karijeru. Tako da ne znam ništa još. Daj bože da budem živa i zdrava, pa o tom potom”, zaključuje ona

( Stefan Strugar )