Ljudsko gnijezdo

(Na 185. godišnjicu proglašenja Petra I Petrovića Njegoša za sveca)

„Noću po tri po klisara iz Manastira odu/neko u Brdima osta bez glave ako on ne poruči/noževi bratski nek se poljube, u pecivo nek se zabodu./Na Francuskoj lađi bi primljen u zvona/kaza da je kadar zboriti slobodno/i na galskom jeziku maršala Marmona.“ (J. Brković)

Grandiozna - milenijumska ličnost crnogorske istorije Petar I Petrović Njegoš (1748-1830) - Sv. Petar Cetinjski - Crnogorski, koji se predstavio na današnji dan prije 189 godina (1830 - 18/31.10.), sublimira sveukupno duhovno, kulturno, nacionalno, moralno, opšte - ljudsko ad humanun biće univerzalnih vrijednosti, što je praiskonsku blagodet ljudskoga roda otkrio u istinskoj tački oslonca - ratio essendi čovjekova corpus moralis-a: slobodi, jednakosti i pravdi, kao crnogorskoj prirodnoj sistemi i samoj biti ljudskoga dostojanstva, zbog čega se Crna Gora mogla klasičaskom zemljom slobode nazvati.

Duhovni i svjetovni poglavar, vladika i vladar crnogorski, državnik, upravitelj i načelnik crnogorskoga opštestva, vojeni njeni zapovjednik, diplomata, zakonopisac, mirotvorac i pomiritelj, poliglota, autor „Kratke istorije Crne Gore“, etičar, slobodar i pjesnik, tvorac monumentalnih spomenika crnogorske državno-pravne istorije: Stega (1796) i Zakonik Obšči crnogorski i brcki (1798), u narodu poznat kao Zakonik Petra I, pisac Poslanica - tog jedinstvenog fenomena epistolarne književnosti u kojima brusi moralnu aksiologiju Crnogoraca, jer „Lako je živjeti za života, teško je živjeti poslije smrti“, radi čega ovo djelo treba biti upisano u registar nematerijalnog blaga crnogorske kulturne baštine. Pobjednik nad otomanskom silom na Martinićima i Krusima (1796), Morači (1820), i nad elitnim jedinicama Napoleonovog vojskovođe maršala Marmona (1806), sjedinjujući Brdska plemena kao države - Bjelopavlići, Piperi, Morača i Rovca sa Crnom Gorom i ujedinjujući Crnu Goru sa Bokom Kotorskom (1813).

Za doba Petra I Crna Gora, sa ruhom vladikata, živi u formi principata i slobodne Republike, pa ona nije teokratska država, jer njome ne upravlja crkva već slobodno izabrani centralni (Opšte crnogorski zbor i Glavarski zbor) i Plemenski (Plemenske skupštine) organi, narodni glavari i običajni sudovi. U zaštiti svoga Vladike, povodom spoljno-političkih intriga ruskoga dvora, Glavarski zbor otpisuje ruskome caru da crnogorski narod samostalno i slobodno bira svoga vladiku i da vlast ruskoga Sinoda „ne izlazi izvan granica Ruske države“.

Petar I je tvorac filosofsko-etičke doktrine crnogorske običajno-pravne ustanove - Utoke, kao himne ljudskoj slobodi, nastale na temeljima Zakonika Ivana Crnojevića (1482): „...Neka su svakome išućem slobode naša vrata otvorena a ne da u verige ropstva pada odakle je dobjega da slobodu nađe“, a Crna Gora „sučim se dičila do slobodom i do utočištem“ (Njegoš).

Sv. Petar Cetinjski je prijed racionalista zapadne filosofije izgradio etičku doktrinu otpora zlu, kao modus vivendi opstanka naroda i civilizacija, u formi kolektivne samosvijesti: „Ko se zlu ne suprostavlja pomaže mu da ono pobijedi“, a tada više nijesmo ljudi. Karl Jaspers i A. Ajnštajn, mnogo kasnije su neprotivljenje zlu filosofski kvalifikovali kao saučešništvo.

Doba Petra I je vrijeme izgrađenog sistema vrijednosti sa konfudacijom moralnih i pravnih normi u samonikli i jedinstveni sistem društvene regulacije neponovljiv u ljudskoj istoriji, poznat kao „pravna samorodica“ u kome svaka jednika nosi moralnu misao kao subjekt moralnog zakona izražavajući duh svoga subjektiviteta preko maksima: „1. Ne ištem drugo do koru ljeba - da nijesam gladan, knjigu - da nijesam slijep i slobodu - da smijem zborit, 2. Više davati manje uzimati, umjesto sile razlog izabrati, nikad ispred ljudi nego u red ljudi stati, za obraz i riječ glavu dati“. Vrijeme kad „Kuluk“ smjesta na mjesto iđaše, trgovac mirno trgovaše, čoban svoje stado mirno pasijaše, svako zlo od straha treptijaše i blagoslovena tišina na sve strane prebivaše. Ustavnim aktom, u materijalnom smislu (Zakonik Petra I), 33 utvrđena je zakletva vjernosti crnogorskome otečestvu: „Dužnost svakog sina otečestva veže i ponuđa da on bude vjeran svome otečestvu i da svi dužnosnici na službu opredijeni i postavljeni imadu učiniti zakletvu od vjernosti kako se to čini među svim narodima velikim i malim“, da bi njena ekscepcija bila izvršena u savremenom crnogorskom pravnom sistemu nakon više od dva i po vijeka i pretočena i degradirana u socijalnom, pravnom i moralnom smislu u ustanovu,,lojalnosti” - etičkom kodeksu administracije, kao nevoljnoj inherenciji trebanja, moranja i trpljenja, što podriva same osnove crnogorskog suvereniteta.

Još za života od naroda nazvan svetim, Njegoš je svoga strica Petra I proglasio za sveca, putem svečane deklaracije - Objavlenije i pozdrav narodu Crnogorskome i Brdskome(18/30.10.1834.) čime je simbolično iskazana samostalnost i nezavisnost Crne Gore i autokefalnost Crnogorske crkve.

Na posljednju uru okupljenim glavarima, Petar I je poručio: „Znajte da ste Crnogorci i da ste jedini voljni i slobodni narod na svijetu. Zbogom slobodne gore i neuvela vi slava dok traje svijeta i vijeka“. Neka život i djelo Petra I Petrovića Njogoša - Sv. Petra Cetinjskog bude nepresušna inspiracija Crnoj Gori da,,sagradi ljudsko gnijezdo na drvetu budućnosti”, a našoj Fondaciji sveti zavjet na plemenitom putu svojih očeva - osnivača. Da je vječna Crna Gora!

Besjeda na svečanoj Lučindanskoj skupštini Fondacije Sveti Petar Cetinjski, Cetinje 31.10.2019, u povodu 20. godišnjice osnivanja

( Dr Čedomir Bogićević )