Operacija trećeg krajnika kao spas

Zaista je veliki broj djece koja imaju problem sa trećim krajnikom, pa roditelji uvijek imaju mnogo pitanja koja se tiču ovog problema. Da li operisati treći krajnik ili ne, da li se on može povratiti i da li je operacija rizična dileme su koje vrlo često muče roditelje. Na ova pitanja odgovara pedijatar dr Marija Lakićević.

Šta je treći krajnik?

“U gornjim disajnim putevima se nalaze limfni čvorići koji imaju značajnu ulogu u odbrambenoj (imunološkoj) reakciji na mikronapadače (viruse, bakterije…). Na prelazu nosa u ždrijelo se nalazi treći krajnik (adenoid ili adenoidna vegetacija), ispod nepčanih lukova se nalaze nepčani krajnici (palatinalne tonzile), a u korjenu jezika su mali jezični krajnici. Najčešće se problemi dešavaju na nepčanim krajnicima - to su krajnici koji se lako vide kada se pogledamo u ogledalu. Njihovo zapaljenje (tonzilitis) je najčešća infekcija gornjih disajnih puteva kod djece koja dovodi do povećanja tjelesne temperature”, kaže naša sagovornica.

Kakve probleme može da pravi treći krajnik?

“Treći krajnik je kod većine djece normalnih dimenzija i ne pravi značajnije probleme. Međutim, kada se uveća - obično zbog zapaljenja - može da uzrokuje izvjesne probleme, naročito djeci u prvim godinama života, mada se rijetko dijagnostikuje prije prvog rođendana. Akutno zapaljenje trećeg krajnika (adenoitis) se relativno lako liječi kombinacijom antibiotika i otpušavanja nosa. Ali, ako se infekcije često ponavljaju, a treći krajnik ostane trajno uvećan, nastaju pravi problemi. Na mjestu gdje se nalazi treći krajnik, završavaju se i unutrašnji ušni kanali koji su povezani sa srednjim uhom. Kada uvećani treći krajnik zapuši Eustahijeve tube, veoma lako nastaje zapaljenje srednjeg uha. Ako je ono kod djeteta često zahvaćeno zapaljenjem, može doći i do oštećenja sluha. Ne mora samo gnojno zapaljenje uha da bude opasno za mališana. Postoji upala srednjeg uha kada se u njegovoj šupljini nalazi bistar sekret koji, ako se ne liječi adekvatno, može da oslabi djetetov sluh, a baš je uvećanje trećeg krajnika najčešći uzrok ovog problema”, objašnjava dr Lakićević.

Kako se postavlja dijagnoza uvećanog trećeg krajnika?

“Pedijatar može da nasluti da dijete ima hronično uvećan treći krajnik. Takva djeca obično noću hrču, imaju česte infekcije grla, a nerijetko imaju učestale upale srednjeg uha. Ako je treći krajnik dugo uvećan, dijete poprima karakteristične crte lica - otvorena usta, izraženi podočnjaci, blijeda koža - koje jasno ukazuju da dijete nije dobro. Ipak, pravu dijagnozu može da postavi samo specijalista za bolesti uha, grla i nosa koji će vidjeti da li je treći krajnik zaista uvećan. ORL specijalista će vidjeti i kakvo je stanje bubnih opni i da li u unutrašnjosti srednjeg uha ima sekreta. Naravno, procijeniće se i djetetov sluh, pa kad se sve to obavi, donijeće se odluka o eventualnoj hirurškoj intervenciji. Dakle, bez dobrog specijaliste za uho, grlo i nos, koji se bavi djecom, nema prave dijagnoze”, kaže pedijatar.

Da li je operacija komplikovana?

“Svaka intervencija nosi određene rizike, ali ova spada u one sa minimalnim mogućim komplikacijama. Iskusan ORL specijalista će za relativno kratko vrijeme izvaditi treći krajnik i riješiti dijete muka. Ogromna većina djece ode kući na dan operacije”, kaže naša sagovornica.

Kako se dijete priprema za operaciju?

“Pedijatar mora da pregleda dijete prije operacije i da da dozvolu da se ono operiše. Obavezno je uraditi kompletnu krvnu sliku (sa vremenom krvarenja i koagulacije), a jedan broj anesteziologa zahtijeva da se uradi i EKG pregled prije operacije. Sve se ovo obavlja u saradnji sa pedijatrom koji prati dijete. Već dugo godina se vađenje trećeg krajnika obavlja isključivo u opšoj anesteziji. Potpuno je napuštena lokalna anestezija koja je kod većine djece ostavljala pravu traumu, ali je otežavala posao i hirurgu. Savremena opšta anestezija je veoma bezbjedna, a kako operacija ne traje dugo, obično se primjenjuje kratkotrajna anestezija koja ima skoro zanemarljive ozbiljnije neželjene efekte. Zato je roditeljski strah od opšte anestezije bez osnova, i to ne smije da bude razlog kolebanja”, kaže dr Lakićević.

Može li se treći krajnik povratiti?

“Može, ali to nije razlog da se odlaže neophodna intervencija. Čekajući, dijete ne dobija, već gubi - sluh, ali mu je i opšte stanje sve gore. Djeca koja imaju hronično uvećanje adenoida slabije napreduju u težini, nemaju potrebnu energiju za igru i druženje sa ostalom djecom. Čak ako se adenoid i vrati, reintervencija rješava problem. Tačno je da nema garancije da se neće vratiti, ali je činjenica da će djetetu zbog čekanja biti još gore. Poslije pete, šeste godine, kod većine djece dolazi do spontanog smanjivanja trećeg krajnika, pa se rijetko dešava da on pravi veće probleme školskoj djeci. Naravno, ima izuzetaka, ali se i oni mogu relativno lako dijagnostikovati i izliječiti. Kao što vidimo, treći krajnik nije strašan problem. Ako se na vrijeme otkrije i adekvatno liječi, dijete će brzo ozdraviti. Zato treba svakog mališana kod koga se sumnja na uvećanje adenoida, odvesti na pregled specijalisti za uho, grlo i nos. Svakako, treći krajnik nije jedini krivac za infekcije gornjih respiratornih puteva kod djece. Međutim, jednostavan je za pregled i liječenje, pa ga ne treba čuvati, već vaditi, ako za to postoji jasna indikacija.

Pogodno vrijeme za operaciju

“Zabluda je da treba čekati da dijete poraste (2-3 godine), pa da se obavi intervencija. Ako je treći krajnik za vađenje, treba ga vaditi odmah. Ne treba čekati da dijete zaradi hronične probleme sa uhom i sluhom, a potpuno je neracionalno svakih mjesec – dva davati antibiotike zbog upale grla ili uha. Djeca koja imaju hronično uvećan treći krajnik češće oboljevaju od astme, a kasnije i od hroničnog sinuzitisa. Zbog toga treba poslušati ORL doktora i obaviti intervenciju što prije, naravno, kada se jasno utvrdi da je dijete zaista za operaciju”, zaključuje ljekarka

( Jovana Majić )