Nadam se da će se roditelji i klinci preispitati poslije svake epizode "Grupe"

Serija "Grupa", čija se prva sezona prikazuje na RTS-u nedjeljom od 20.05 časova, jedan je u nizu krimi naslova koji su u posljednje vrijeme zapljusnuli male ekrane na ex Yu prostoru, ali je Tijana Marković uvjerena da se izdvaja od ostalih. Glumica koja igra inspektorku Jakšić, a koju smo gledali u serijama "Jutro će promeniti sve", "Vojna akademija" i "Prva tarifa" našla se u ekipi koju karakteriše spoj iskustva, kroz poznate glumce kao što su Vojin Ćetković, Jasna Đuričić, Milutin Mima Karadžić, Vojin Ćetković, te mladosti jer su u ovom projektu mnoga talentovana, nadolazeća imena dobila priliku da pokažu što znaju. Tvorci serije su Uroš Tomić i Dragan Đurković, a u snimanju je učestvovalo sedam reditelja, koji su kroz složenu, realističnu dramu pokušali da publici predstave angažovanu priču o problemima mladih koji sve češće upadaju u svijet kriminala, te roditeljima i njihovoj borbi da pomognu svojoj djeci.

"Želim ovom prilikom da pozdravim vaše čitaoce i cijelu Crnu Goru, imam tamo puno prijatelja, rodbine, a imam i crnogorske korijene sa tatine strane", počinje Markovićeva priču za "Play" tokom koje je pokušala publici da približi seriju "Grupa" i kako je ona nastala.

Kako je bilo raditi na ovoj seriji?

Bio je to vrlo temeljan proces. Prije svega, prije nego što smo krenuli uopšte da radimo seriju i upustili se u snimanje imali smo vrlo opsežne pripreme. Dosta smo gledali razne serije, kriminalističke prije svega, razne dokumentarce, filmove... Reditelj i kreator serije Uroš Tomić nas je baš zatrpao tim materijalom. Pored toga smo imali razgovore sa inspektorima, sa socijalnim radnicima, sa određenim klincima, naravno na kraju smo morali da razgovaramo i sa nekim dilerima, prosto da bi nam i taj dio bio poznat, ta perspektiva takođe, kako bi na taj način odradili uloge najbolje što možemo. Išli smo i u streljanu, imali smo fizičke pripreme, pogotovo je to bilo bitno za moju ulogu pošto glumim inspektorku. Dakle, razne pripreme smo prošli.

Stiče se utisak da vam je dosta bitno bilo da realno, gotovo dokumentaristički prikažete situaciju u društvu?

Tako je. Serija "Grupa" je vrlo društveno angažovana i ona na baš realističan način prikazuje našu svakodnevicu i sve probleme koje ona nosi. Tu su tri grupe koje pratimo - to su inspektori, klinci i dileri, ali najveći akcenat je upravo na klincima, jer su oni nekako najbitniji, zbog njih sve ovo i radimo. Dok smo snimali dosta smo vodili računa da stvari iz njihove perspektive budu prikazane na najaktuelniji, na najstvarniji mogući način. I mogu slobodno da kažem da su se otvorile sve rupe gradskog podzemlja.

Toliko je slojevito i surovo to. Evo završila se četvrta epizoda ove sedmice Lukinim ubistvom i mora da se pošalje poruka, a serija "Grupa" i te kako ima jaku sociološku poruku, da klincima mora da bude jasno da će ih takav način života, upadanje u taj mračni svijet dovesti do katastrofalnih posljedica.

Jeste li zabrinuti za njih kad vidimo u seriji u koliko su teškoj situaciji, okrenuti kriminalu, drogama, hedonizmu, brzoj zaradi, bez roditeljske pažnje, bez podrške u školi?

Naravno da sam zabrinuta. Ja imam 33 godine i sjutra ću, ako bog da, da budem majka i gledam razne svoje prijatelje, njihovu djecu i shvatam u kakvom svijetu oni žive. Savremeni čovjek danas je u isto vrijeme na ivici ambisa i na putu do vrha. Ono što mene trenutno najviše pogađa je način na koji oni danas dolaze do novca, preko dilovanja, gdje je taj posao - ako to mogu tako nazvati, sramota me da to izgovorim - postao biznis, usputna radnja koja postaje ozbiljan dio njihovih života, dio mračne strane koji ih uvlači u još veće probleme. Na kraju krajeva, rizikuju i svoj život. A nije samo taj dio problem. Imali smo priliku da vidimo kako je djevojčica poslije konzumiranja određenih supstanci pala sa petog sprata. I ta vrsta ponašanja, uopšte konzumiranje droga je sveprisutno.

Za mene je svaka droga ozbiljna, pa i trava, ako se koristi svaki dan. Zato imamo epidemiju psihičkih bolesti, zato je pola moje generacije na ksanaksima i ksalolima, ljudi ne znaju gdje bi. Pošto savremeni čovjek danas, kao što sam rekla, ako se ne posveti sebi, vrati sebi i sagleda sve to, osuđen je na propast. I to ne važi samo za klince o kojima sad pričamo, jer je ova serija skrenula pažnju i na ulogu roditelja. Ona ih tjera da se svaki roditelj ponaosob preispita gdje je u toj svojoj ulozi, u komunikaciji sa svojim djetetom. Zato što smo zaboravili da komuniciramo, ne obraćamo pažnju na svoju djecu, ona sa druge strane ne slušaju svoje roditelje. Ako roditelj radi posao ga odvaja od kuće, pa je dijete samo i ima previše slobodnog vremena, može da radi što hoće.

Ako roditelj ne radi, onda se sve svaljuje na dijete i očekuje se od njega, kao što je Luka u prvoj epizodi dao svojoj majki novčanicu od sto eura za račune. Jer se danas sve nekako obrnulo. Ranije su klinci živjeli od roditeljskih primanja, a sada vidimo da nešto tu nije u redu i moramo da reagujemo. Tako da jeste serija vrlo realistična i mi smo tu da je prikažemo na takav način. Ne možemo da zatvaramo oči pred tim problemima. Moj savjet je i ja se nadam da će se svaki roditelj i svaki klinac poslije odgledane epizode preispitati gdje je, što je i da li vrijedi upuštati se u sve to, ili ako je već u tome, kako izbjeći i potražiti stručnu pomoć.

U tom istraživanju dok ste pripremali ulogu gdje ste najviše toga novog naučili?

Svakako u radu sa starijim kolegama sa kojima do sad nisam bila u prilici da sarađujem. Izdvojila bih svoju profesorku Jasnu Đuričić sa kojom sam imala priliku da budem prvi put u kadru. Naravno i razgovori iza kamere sa divnom Brankom Katić, Milutinom Mimom Karadžićem, Vojinom Ćetkovićem... Od tih starijih kolega sam kroz razgovore i naravno tokom snimanja scena naučila dosta toga. Svakom svojom ulogom naučimo nešto novo. Isto bih izdvojila i snimanje sa reperom Milijem. On je naturščik, ali je tako pun u kadru i vrlo je profesionalno uradio tu svoju ulogu, tako da mi je i to bilo veoma interesantno. Naravno, rijetkost je i da u nekoj seriji svaku drugu epizodu radi drugi reditelj, pa je onda ta otvorenost tokom rada svih njih, od kreatora Uroša Tomića preko produkcije i svih ljudi koji su bili iza kamere, ta podrška i sve što su nam pružali je donijelo nešto dobro. A da je bilo lako - nije, ali dobro, tako se dobijaju dobre stvari.

Dešava se jedan talas krimi serija u Srbiji, a i regionalno. Mislite li da je to slučajno ili postoji neki uzrok?

Znate kako, kriminala je uvijek bilo. Sjetimo se samo devedesetih. Ali sad imamo generalno hiperprodukciju, ne samo kriminalističkih, nego i raznih drugih serija. U Srbiji se snima trenutno mnogo serija, što ima svoje i dobre, ali i neke druge strane. Bez obzira što jeste, zaposleni smo, radimo dosta, plaćeni smo, nekad manje, a nekad više, ali to je dobro. Samo ne znam koliko je ta hiperprodukcija generalno dobra. Ali mislim da se "Grupa" izdvaja od ostalih serija, po mnogo čemu. Takođe sam dobila dosta reakcija drugih ljudi, gledalaca, ne samo ljudi iz moje branše u koje imam mnogo povjerenja, već običnih ljudi - konobarice, komšinice, onih koji me prepoznaju, pa mi priđu na ulici. I reditelji su se na samom setu trudili da imamo jedan osoben glumački izraz i po mom mišljenju sve to izdvaja "Grupu" od ostalih.

I globalno gledano imamo zlatno doba TV serija, sve je više evropskih naslova koji bilježe globalnu popularnost, mislite li da bi i sa ovih prostora u skorijoj budućnosti mogla da se pojavi neka takva serija koja će privući interesovanje i šire od ex Yu regiona?

Naravno, zašto da ne. Mi smo evo bili na Sarajevo film festivalu gdje se prikazivala naša serija, takođe su se prikazivale i "Senke nad Balkanom", "Besa" i drugi naslovi. Izdvojila bih nas, ali i "Senke...", zaista moram da pohvalim Dragana Bjelogrlića koji izvrsno radi svoj posao, čovjek je potpuno pomjerio neke granice na koje smo navikli, unio je nešto novo, neki svoj lični pečat. Isto tako mislim da smo mi sa "Grupom" nešto drugo donijeli. Imamo serije koje su i te kako dragocjene i kvalitetne, da bi trebalo da ih odgleda što širi auditorijum. Na Sarajevu su nas gledali brojni bitni ljudi iz te industrije, bio je tu recimo jedan čovjek koji je glavni za HBO, kolege iz inostranstva i dobijamo izvrsne, divne komentare. To su za nas vrlo značajne stvari, tako da se nadam da će to da ide u nekom dobrom smjeru. Naravno, ne može sve, jer ako imate 20 serija ne mogu sve da budu dobre, ali i da je četvrtina njih dobra - to je već veliki uspijeh.

Što se tiče vas lično imate li još nekih projekata na kojima radite, gdje ćemo vas gledati u narednom periodu?

Da, poslije "Grupe" sam radila seriju "Nek' ide život" u režiji Slobodana Šuljagića, to se trenutno prikazuje na Superstaru. Onda sam sa Andrijom Miloševićem radila jednu novu seriju, a trenutno pripremam jednu porodičnu dramu gdje igram profesorku, upravo čitam scenario za tu seriju koja će se zvati "Neki bolji ljudi". Negdje me dok čitam inspiriše i podsjeća na "Bolji život", tako da mislim da će biti baš dobra serija. Čeka me sad četiri mjeseca snimanja toga, a u najavi su i dva projekta, ali ne smijem još da otkrivam o čemu se radi, jer nije još zapečaćeno, nije potpisan ugovor. Radim i u pozorištu, usklađujem pojednako snimanja i probe, naviknuti smo mi glumci na to. U svakom slučaju, posla ima dosta, hvala bogu. Mnogo toga se radi i prvi put se dešava da te neko zove da snimate nešto novo i ti mu kažeš da ne možeš, jer imaš već nekoliko projekata na kojima radiš.

( Stefan Strugar )