Ribnica pjesmom opjevana

I danas može da se podigne tanka rašica, ali ne može da se zagazi voda Ribnica.

Ribnica je u pjesmama opjevana. Ako je šta simbol Podgorice to su Sastavci i rijeka Ribnica.

Ne tako davno, iz nje se voda mogla piti. A fotografije Ribnice ovih dana su pokazale pravo lice nemara i Podgorice i Crne Gore. Crne Gore kao ekološke države.

Da li su krivi samo nemarni građani? Ne! Kriv je sistem koji ne funkcioniše.

Građani su osamdesetih godina XX vijeka odlagali smeće tek nakon 22.00 h, a do 05.00 h bi smeće bilo pokupljeno. Važila su pravila i poštovala su se. Zgrade na Bulevaru Lenjina imale su vešernice, jer širenje veša na terasi nije bilo pristojno, a i nije bilo dozvoljeno. Zastakljivanje terasa kao narušavanje arhitektonskih prava, jer se podrazumijeva pod rekonstrukciom, nije bilo ni u primisli stanarima. Sada je osim naznačenog i muzika potonula u odnosu na osamdesete, a tek ekologija.

Očekujemo da će Glavni grad sada napraviti performans u kojem će njegovi nadležni organi krenuti i oni da čiste. Opet će pokazati da im samo metla dobro stoji. A ovdje ne trebaju performansi.

Pitamo se: kad ispliva nerad - zar ne treba da vrate plate?

Zna se šta je rješenje, na čemu URA insistira - primjena zakona i organizacija dovoljnog broja mjesta za odlaganje otpada u naseljima, uz primjenu zakonskih kazni prekršiocima.

Znajući kako će Ribnica izgledati nakon prve velike kiše, obišli smo u septembru njeno korito dok je bilo suvo. Našli smo deponiju tik uz zgradu Urbanizma, direktno sprovedenu fekalnu kanalizaciju iz objekata u Ribnicu, smeće, dušeke, uginule životinje i prazne kontejnere na obali oko kojih je smeće na sve strane.

Ovo više ne smije da se ponovi - projekat očuvanja ne samo Ribnice, već i svih drugih rijeka pod hitno treba da se odradi. Oni koji ne znaju, neka odu. Stranaca ne treba da nas je sramota. Treba nas samih da nas je sramota. Jer jesmo najveća pošast kojoj je po sadašnjem presjeku stanja - slučajno data ljepota ove zemlje.

E pa, vrijeme je da se to promijeni. Kako u ekologiji, tako i urbanizmu, gdje javni toalet od podzemnog prolaza ispod Bulevara Sv. Petra Cetinskog od dekana Arhitektonskog fakulteta bude označen kao inspirativan (?!) za studente arhitekture. Drugi put neka ih povede do hotela Podgorica kao primjera kako se objekat stapa sa prirodom, jer je Kana Radević očigledno svojim radom tada bila preteča, a danas razlog da branimo njenu viziju Crne Gore kroz urbanizam i ekologiju. Sa terase hotela Podgorica, čije arhitektonsko rješenje je dobilo prvu nagradu za arhitekturu u SFRJ, koje je te godine dodjeljivao list Borba (prva žena koja je dobila tu nagradu, pridružena počasna članica Akademije nauka i umjetnosti SSSR), možete na Sastavcima vidjeti količinu smeća koja više liči na deponiju nego na simbol grada. Imamo mi uzore! Ima ko da nas povede. To su profesionalci, a ne po ključu namješteni uklapači opšte prakse.

Kad na njihovo mjesto dođu oni koji hoće i znaju - za početak će Ribnica biti opet kao u pjesmi Ksenije Cicvarić. I neće biti “jedna u majke”... Projekat za svaku rijeku u Crnoj Gori!

Autor je dipl. inž. građ. i član GP URA

( Predrag Nikolic )