Balkansko čudo

Zemljama Zapadnog Balkana ekonomska saradnja teško ide: carine, loša infrastruktura i napetosti među susedima koče tržište. To bi trebalo da se promeni.

Nemoguće se uradi odmah, čuda traju malo duže: ta stara šala preopterećnih zanatlija u Nemačkoj pada na pamet dok ovih dana pratite aktivnosti trojice moćnih muškaraca na Balkanu. I to tek što je EU zbog veta Francuske odbacila dalje pregovore o pristupanju. Upravo sada, kada su učestala upozorenja o novim tenzijama u regionu, Srbija, Albanija i Sjeverna Makedonija čine ogromne korake ka jednom čudesnom dogovoru.

Godinama je Brisel insistirao na tješnjoj saradnji između balkanskih zemalja, posljednji put na sastanku u Trstu prije dvije godine. Ironično je da se čini da je ta saradnja odjednom počela da funkcioniše, baš sada kada Brisel jedva još može da ponudi neku nadu. U Ohridu, u S. Makedoniji, održava se već drugi regionalni samit za samo mjesec dana. Ne samo da se te tri države odlično slažu - one izričito pozivaju i ostale tri isključene zemlje da im se pridruže, čak i Kosovo. Nevjerovatno. Šta se to tamo dešava?

Carine i administracija

Balkanu je neophodna saradnja ili „povezanost“ - kako to nazivaju eksperti EU. Na mnogim granicama često danima stoje kamioni sa robom iz neke konkurentske zemlje. Carine i administrativne prepreke štite ta premala tržišta od susjeda.

Stopostotne carine koje je Kosovo uvelo na robu iz Srbije, jedinstvene su u svijetu. Putovanje je puno prepreka čak i za privatna lica, posebno ljeti: smjena na graničnom prelazu, znači da opet sat vremena sve stoji. To sve je kobno za ekonomiju. Te male zemlje zbog svoje male kupovne moći nisu interesantne za investitore, a sa tim šikaniranjem u transportu nisu podobne ni kao liferanti za strana tržišta.

U svojoj trci ka EU, balkanske zemlje su se više puta štetile jedna drugoj. Sada, izgleda, žele da idu zajedno, ruku pod ruku. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i premijeri Albanije i S. Makedonije, Edi Rama i Zoran Zaev, u oktobru su zajednički formulisali cilj uvođenja „četiri slobode“ na Balkanu, koje već važe u EU: slobodu kretanja za kapital, robu, usluge i ljude. Predviđeno je da „Mini-Šengen“, kako ga naziva Vučić, omogući putovanja bez pasoša, samo sa ličnom kartom. Ideje bi trebale da postanu stvarnost već 2021.

Balkanska „Mini-EU”?

Ali Balkan ne bi bio Balkan da đavo nije u detaljima. Trojica novih prijatelja svojim granicama gotovo u potpunosti okružuju - Kosovo. Putovanje bez prepreka „iz Srbije u Albaniju“, kako je to Vučić obećao, zahtijevaće duge obilaznice, osim ako se ne uključi zemlja koju Srbija ne priznaje. Mnogi problemi koji su po najavama tri lidera navodno riješeni u balkanskoj „mini-EU“ - ili su veoma kontroverzni ili samo teoretski riješeni, ali nisu praktično implementirani u teškom dijalogu o praktičnim pitanjima između Beograda i Prištine. Na primjer, uzajamno priznavanje diploma. Ako to nisu bile u stanju da urade dvije zemlje, pitanje je kako će to da postigne - šest zemalja.

Ako se malo bolje pogleda, i željena carinska unija se nalazi pred preprekama koje je teško savladati. Čak i prije nego što je Kosovo uvelo svoje astronomske carine na srpsku robu, tamo je postojala bojazan da bi Srbija svojom ekonomskom snagom mogla da uguši delikatni procvat poslovnog krajolika u toj zemlji. Premijer Aljbin Kurti je godinama skupljao glasove zahtjevom za totalnim bojkotom srpske robe. Bogatija Crna Gora se, pak, plaši jeftine srpske konkurencije.

Ono što je takođe neriješeno je pitanje kompatibilnosti carinske unije sa sporazumom o slobodnoj trgovini koji je Srbija nedavno sklopila sa Putinovom Evroazijskom ekonomskom unijom. Da li će sve balkanske zemlje ubuduće slobodno trgovati sa Rusijom, Kirgizijom ili Jermenijom? I koliko je evroazijska zona slobodne trgovine kompatibilna sa sporazumima o stabilizaciji i pridruživanju koje su sve zemlje Balkana zaključile sa EU?

Kosovo - nerješiv problem

Srž ove „Balkanske EU“ je nova osovina Beograd - Tirana. Insceniranjem „istorijskog pomirenja Srba i Albanaca” prije tri godine, koristi su imali i Srbin Vučić i njegov albanski kolega Rama. Te zemlje jedva da imaju problema jedna s drugom i pomirenje nije ni bilo potrebno. Ali kada se spoje „Srbi“ i „Albanci“, nerješiv problem Kosova može da dovede do kratkog spoja: mnogo je lakše pregovarati sa Tiranom nego sa Prištinom.

S druge strane, Rama, koji sebe smatra „predsjednikom svih Albanaca“, rado prihvata to ponuđeno vođstvo. Pritom interesi Kosova bivaju zanemareni. A za Zaeva je dobro da učestvuje u ovome: s jedne strane, posle šamara koji je EU dala S. Makedoniji potreban mu je vidljiv uspjeh. S druge strane, mora se osigurati da se Beograd i Tirana ne dogovore preko njegovih leđa i da sebi ne daju pregovaračku moć nad albanskim stanovništvom njegove zemlje.

Čuda su rijetka, ne samo na Balkanu. A ako ih ima, obično se radi o nekom džeparoškom triku.

(Deutsche Welle)

( Norbert Mapes-Nidik )