Ubicu ne traže otkad je Brano Mićunović oslobođen

Više državno tužilaštvo ne istražuje ko je prije gotovo dvije decenije ubio Nikšićanina Radovana Raca Kovačevića (20), za čiju likvidaciju je optužen, a potom zbog nedostatka dokaza pravosnažno oslobođen Branislav Brano Mićunović.

To proizilazi iz odgovora podgoričkog Višeg tužilaštva dostavljenih “Vijestima”.

“Pravosnažnom presudom Višeg suda u Podgorici, optuženi B.M. je oslobođen od optužbe za krivično djelo ubistvo izvršeno na štetu R.K, tako da sve odgovore na pitanja iz vašeg e-maila možete naći u predmetnoj presudi”, piše u odgovorima koje potpisuje portparolka tog tužilaštva, tužiteljka Lepa Medenica.

To je odgovoreno na pitanja u kojoj fazi je predmet formiran nakon ubistva Kovačevića. Kada je posljednji put i koje mjere i radnje Više državno tužilaštvo preduzelo da rasvijetli ubistvo, odnosno da li, nakon što je Mićunović osobođen, uopšte preduzimaju bilo kakve mjere i radnje u tom predmetu, ali i da li su ikada došli u posjed policijskih službenih zabilješki, u kojima su navodno svjedoci očevici (zaposleni u Kliničkom centru, jedan policajac i ostali) ispričali da je Mićunović, ispred Kliničkog centra u Podgorici, ubio Kovačevića.

Iz podgoričkog tužilaštva nijesu odgovorili ni na dodatno pitanje “Vijesti”, poslato nakon što su preporučili novinaru da ogovore traži u presudi.

“Moje pitanje odnosilo se na postupanje Višeg državnog tužilaštva u ovom predmetu, ako uopšte postupate nakon oslobađajuće presude. Zbog toga molim da mi do kraja dana odgovorite na pitanja: Da li je predmet ubistva Radovana Kovačevića za Više državno tužilaštvo zatvoren? Ako jeste, kada? Ako nije, kada ste posljednji put i koje mjere i radnje preduzeli da otkrijete ko je ubio Kovačevića?”, pitanja su na koja iz Višeg tužilaštva nije stigao odgovor.

Prema zakonu, ubistvo ne može da zastari i tužilaštvo je dužno da u takvim predmetima postupa dok god ga ne rasvijetli.

Kovačević je teško ranjen u noći između 6. i 7. oktobra 2000. godine u oružanom obračunu u kazinu hotela “Podgorica”. Prevezen je do Kliničkog centra, ali je ubica uspio da u trenutku dok su ga iznosili iz kola priđe i naočigled medicinskog osoblja u njega ispali hitac. Nedugo zatim, Mićunović je optužen da je te noći, nakon što je Nikšićanin Zdravko M. Lopušina u hotelu “Podgorica” ubio Cetinjanina Petka Pešukića, na ulazu u Urgentni blok KBC Podgorica, iz bezobzirne osvete, ubio Kovačevića.

Mandić dva puta oslobodio Mićunovića

U novembru 2007. godine vijeće Apelacionog suda potvrdilo je presudu Višeg suda, kojom je Mićunović oslobođen optužbi. Prije odluke Apelacionog suda, dva puta mu je suđeno pred krivičnim vijećem tadašnjeg sudije Radovana Mandića, koji ga je oba puta oslobodio.

Prva presuda izrečena je 12. juna 2001. godine - optužbi za ubistvo oslobođen je Mićunović, Cetinjanin Veselin Perović oslobođen je optužbi da je izazvao opštu opasnost, a Sava Vujović iz Bileće optužbi da je pomogao počiniocu nakon krivičnog djela. Tokom suđenja nije dokazano da je Mićunović nakon obračuna u hotelu Podgorica prišao “audiju A-6” (BD 68-87), kojim je do KC-a prevezen ranjeni Kovačević, a potom, dok su Dragoljub Mrvaljević i Dragoslav Vojičić iznosili Kovačevića iz automobila, iz pištolja ispalio tri hica.

Istom presudom Lopušina je bio osuđen na dvije godine zatvora zbog ubistva Pešukića u prekoračenju nužne odbrane. Optuživan je da je te noći, oko 2.45 sati, ubio Pešukića. Prethodno je Pešukić ispalio tri hica u Kovačevića, nanoseći mu teške tjelesne povrede. Nakon toga, Lopušina je prišao Pešukiću sa leđa, udario ga pesnicom, oteo mu pištolj i u njega ispalio više hitaca. Vijeće Vrhovnog suda, odlučujući o žalbi tužilaštva, u maju 2004. godine predmet je vratilo na ponovno suđenje, zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka.

Tada su obrazložili da prvostepeni Viši sud u ponovljenom postupku treba svestranije da analizira iskaz svjedoka - sanitetskih radnika Milorada Krsmanovića i Vojičića.

Vojičić je tvrdio da je vidio ruku i pištolj kada je pucano na Kovačevića, ali nije vidio osobu koja je ispalila smrtonosne hice. Vrhovni sud je tražio da se svjedočenja dvojice saniteta dodatno analiziraju i zbog toga što je policajac Dragoljub Mrvaljević, koji je ispred UB pomagao bolničarima da iznesu ranjenog Kovačevića, primijetio da dolazi Mićunović i da je neko glasno vikao:

“Nije on pucao, Brano”.

Zatim je čuo tri jake detonacije. Mrvaljević je ispričao da je vidio Mićunovića koji je, kako je tvrdio u sudnici, pitao: “Ko je još pucao”. Vrhovni sud je zaključio da treba suočiti svjedoka Vojičića i Mrvaljevića, ali Viši sud to nije učinio u ponovljenom postupku. Ponovljeno suđenje održano je u februaru 2005. godine, kada su donijete istovjetne odluke kao i na prethodnom suđenju. Mićunović, Perović i Vujović su oslobođeni, dok je Lopušina ponovo dobio dvije godine zatvora.

Lopušina je poginuo nekoliko mjeseci nakon presude.

( Jelena Jovanović )