DJ Džoš Vink uoči nastupa u Podgorici: Kontra svim pravilima i trendovima

Ljeto se završilo i počela je zimska sezona elektronskih žurki, koje su se sa primorja preselile u podgoričke hale, a organizatori iz KRŠ produkcije će pored zanimljivog izbora DJ-eva ovaj put publici predstaviti i novu lokaciju kad su u pitanju ovakvi događaji. Žurka pod nazivom “The Univercity” održaće se u subotu 16. novembra hali Univerzitetskog sportsko-kulturnog centra, a u glavni grad dolaze legendarni Džoš Vink i Stiv Rahmad aka Sterac, dok će lokalnu scenu predstavljati BeGood.

Vink je američki tehno i esid haus pionir, dio pokreta još od kraja 80-ih, za DJ pultovima od 16 godine, a do danas je nastupao širom svijeta, objavio niz klasika, 1994. pokrenuo izdavačku kuću Ovum Recordings i prikazivao publici ljepotu elektronske muzike u njenim najrazličitijim formama i oblicima.

Žurka će u subotu početi od 22 sata, ulaznice će do ponoći 16. novembra koštati 10, a nakon toga 13 eura, a mogu se kupiti u podgoričkim kafićima “WWW”, “Tien Caffe”, “Desetka” i “Kafoteka”. Uoči nastupa Vink je za “Vijesti” pričao o očekivanjima, planovima i pogledima na elektronsku scenu.

U kakvom vajbu dolaziš u Podgoricu, kakav zvuk može publika da očekuje, a što bi ti volio da vidiš od njih?

Prepuštam se spontanosti kad puštam muziku, tako da nikad ne znam što će biti tu noć. Da, to je uvijek kombinacija hausa, esida i tehna. Prvi put sam u Crnoj Gori, tako da su očekivanja velika.

Naravno, svaki drugi grad i zemlja donose drugačiju publiku, ali postoje li neke osjetne razlike između rejvera u Americi i Evropi?

Van SAD-a je publika obično malo starija. Ovdje u Americi na žurke dolaze malo mlađi. Evropa je prva omogućila elektronskoj muzici da ima legalne, kvalitetno producirane koncerte. Sad je Amerika sustiže.

Kažeš: “Kad su ti nametnuta pravila, onda to nije umjetnost i nije zabavno”. Ali sigurno imaš bar neka pravila koja poštuješ kad radiš u studiju ili puštaš muziku?

Tu u suštini kažem da ne volim da pratim pravila kad stvaram ili puštam muziku. Stvari su postale previše generične i predvidljive. Zato radim kontra te norme. Ne bih volio da osjećam da moram da zvučim na određeni način kako bi me prihvatili festivali i njihova publika. To su pravila o kojima pričam.

Poznata je tvoja “teorija greške”, da voliš da eksperimentišeš i radiš nešto što se čini “pogrešnim”. Danas kad toliko elektronske muzike zvuči isto, misliš li da bi trebalo da muzičari više dozvoljavaju sebi da griješe, plaše li se da rizikuju?

Mislim da bi trebalo da jednostavno ljudi više pokušavaju, da budu spremni da idu nasuprot onoga što trendovi nameću. Mislim da je izvođačima danas najveća briga hoće li se njihova muzika svidjeti masi i biti puštana, pa se rizici smatraju neuspjesima, što je užasno.

Često pričaš o “umjetnosti DJ-inga”. Koliko je do danas ljudima približen taj pojam kao umjetnost, kao nešto što je više od pukog puštanja muzike i da li takve napore unazađuju vijesti o svjetskim zvijezdama poput Dejvida Gete kako imaju unaprijed pripremljene plejliste?

Mislim da je umjetnost DJ-inga kompromitovana, danas biti DJ znači nešto potpuno drugačije nego prije 20, 30 godina. Više sam koncentrisan na to kako moja predstava, moja umjetnička ekspresija izgleda nego tuđa. Mislim da samo tako istinski mogu unaprijediti svoju umjetnost, fokusirajući se samo na sebe.

Izdavačka kuća Ovum slavi 25. rođendan, što bi rekao da je kruna dosadašnjeg rada? Tvoja zvučna interesovanja su uvijek išla široko, kakva te muzika danas privlači i inspiriše? Kakvi su ti planovi što se tiče studijskog rada?

Jednostavno sam srećan što sam još tu i još relevantan nakon 25 godina. To je kruna. I dalje smo zainteresovani za objavljivanje muzike koju smatramo kvalitetnom, bez obzira na trendove. Volim da slušam sve muzičke žanrove i nikad mi nije dosta. Konstantno na Ovumu objavljujemo sjajnu muziku i u narednom periodu dolazi još toga - nekoliko albuma i kolaboracija, uz gomilu vrhunskih singlova.

Teško je naći originalan zvuk

Kad te je privukla, ova muzika je bila nešto novo tada. Za današnje generacije ona je nešto što je oduvijek bilo prisutno. Što je tebe privuklo tada, da li baš ti noviteti koje je donijela ili nešto drugo? Da li i današnja muzika ima te elemente?

To je nešto što morate da doživite da biste stvarno razumjeli. Opet, moram da pitam - kad ste posljednji put čuli elektronsku muziku kakvu niste nikad ranije? Nešto što je toliko svježe i novo da nikad ništa slično niste čuli. Ima dosta od tad, zar ne? To je samo vrh ledenog brijega osjećaja. Kad sam čuo haus i esid haus sredinom 80-ih bio sam začaran. Odmah sam se zaljubio. Čuo sam tu muziku u lokalnim prodavnicama ploča, jer tad sam bio premlad da bi me pustili u klubove u kojima se puštala. U SAD radio stanice nisu puštale elektonsku muziku 80-ih i 90-ih. Ima i danas muzike koja ima tu iskru originalnog osjećaja. Ali ju je zaista teško naći. Sve zvuči isto. Isti lupovi, isti zvukovi, isti tempo, postalo je sve homogenizovano.

( Stefan Strugar )