Ivanović: Država bila dužna da mi obezbijedi personalnog asistenta

Kotoranka Miroslava Mima Ivanović tvrdi da joj se zdravstveno stanje znatno pogoršalo zbog nemogućnosti da obezbijedi personalnog asistenta.

Ona je konstatovala da je država bila dužna da joj obezbijedi personalnog asistenta, s obzirom na to da je Centar za socijalni rad po zakonu dužan da joj obezbijedi personalnu asistenciju. Ivanović je dobila pravo na personalnog asistenta, ali joj je iz nadležnog Centra za socijalni rad (CSR) za opštine Kotor, Tivat i Budva odgovoreno da u Crnoj Gori tada nije bio registrovan nijedan “pružalac usluga personalne asistencije” - organizacija koja bi obezbjeđivala personalnog asistenta osobama, kojima je to potrebno.

Zbog toga je Ivanović, po struci pravnica, protiv države i nadležnog CSR pokrenula prvu tužbu za zaštitu od diskriminacije po osnovu invaliditeta u oblasti samostalnog života i života u zajednici u Crnoj Gori.

Njena pravna zastupnica - advokatica Tijana Živković kazala je, na jučerašnjem ročištu pred sutkinjom podgoričkog Osnovnog suda Biljanom Krgović, da je “neosnovan i netačan” stav Ministarstva rada i socijalnog staranja (MRSS) da propisivanje usluge u zakonu “ne znači imperativ za državu da istu uslugu uspostavi”.

Ivanovićeva je kazala da pružaoca usluge može da imenuje Centar za socijalni rad, Zavod za socijalno osuguranje, Ministarstvo ili bilo koja državna institucija i da to ne mora zavisiti od privatnog sektora.

“Treba li sve da radim ja i moja nevladina organizacija. Mogla bih da ja napišem i uradim sve, ali mi opet za to treba personalni asistetnt, što je problem od početka”, kazala je.

Ona je ispričala pred sutkinjom sa kakvim se sve problemima susreće uz stalno mijenjanje asistenata, na koje je do sada, kaže, sigurno protrošila 30.000 eura.

“Događaju se situacije da ostanem bez asistenta, pa su te situacije za mene, malo je reći, stresne. Ne znam kako ću obavljati osnovne fiziološke potrebe bez pomoći asistenta, kako ću da jedem, kako da se krećem, kako ću da legnem u krevet, kako ću da ustanem, kako da radim...”, pojasnila je.

Tvrdi da joj se zdravstveno stanje znatno pogoršalo zbog nestalne i neadekvatne asistencije, dok su svi doktori, kako je kazala, potvrdili da je to uzrok njenih sve većih bolova.

“A zbog neadekvatne asistencije dolazi do povećanih bolova, pa sam prinuđena da koristim mnogo jače medikamente nego ukoliko bih imala adekvatnu asistenciju”, pojasnila je.

Kazala je da joj je potrebna asistencija osobe koja ima iskustva u radu sa osobama sa sličnim njoj, a za njihovo angažovanje potrebno je mnogo više novca.

“Moram da se snalazim kako znam i umijem, što podrazumijeva davanje oglasa preko društvenih mreža, medija, preko Zavoda za zapošljavanje, podrazumijeva i intervju sa kandidatima i probni rad. Nijesam više u psihičkom, niti u fizičkom stanju da to sprovodim, sam intervju mi predstavlja stres, a probni rad sa većinom od njih uzrokuje i fizičko povređivanje”, objasnila je Ivanović.

Nadala se, tvrdi, da će kroz postupak za profesionalnu asistenciju moći da dobije makar neku podršku od države ili Centra za socijalni rad.

Krgovićeva je kazala da je slučaj specifičan i vjerovatno prvi ovakve vrste zbog čega će trebati dosta vremena da se prođe kroz cijeli postupak. Za sljedeće ročište, 16. decembra, zakazala je izvođenje pisanih dokaza.

Ostala i bez simboličnih 66 eura

Ivanovićeva tvrdi da je bila “više nego očajna” kada joj je ukinut i simboličan dodatak za njegu i pomoć u iznosu od 66 eura.

“Iako sa njim nijesam mogla pokriti ni pet dana asistencije, cilj tog davanja bio je definisan kao obezbjeđenje osobe koja je potrebna osobama koje ne mogu u takvom stanju i invalidnosti da zadovolje svoje životne potrebe”, pojasnila je.

Kazala je da su obrazloženja Ministarstva u vezi s ukidanjem naknade da je taj iznos uračunat u pravo na ličnu invalidninu, što je, tvrdi, neosnovano.

“Lična invalidnina nema veze sa personalnim asistentom, jer ljudi sa različitim nivoima invaliditeta imaju različite potrebe za personalnim asistentima. Imam 100 odsto invaliditeta i imam potrebu za personalnom asistencijom 24 časa. Neko ima 100 odsto invaliditeta sluha ili vida i ima potrebu za personalnim asistentom dva do tri sata mjesečno, ali imaju potrebu za drugim servisima”, kazala je ona.

Tvrdi da nije u finansijskoj situaciji da obezbijedi personalnog asistenta na 24 časa asistenta, jer bi to zahtijevalo angažovanje najmanje četiri osobe.

( Ivan Čađenović )