Mokro pismo iz Kotora

Nedavno je dnevnik na RAI Uno počeo pričom iz poplavljene Venecije. Prilog je trajao dvadesetak minuta. Najveća poplava još od 1966. godine, a voda je prodrla i u sve podrume, uništila brojne mozaike, portune, statue, grobnice, pozorišta, butike, ali sve to na stranu, bilo je i ljudskih žrtava. U emisiji je prikazana i ideja kako da se zaštiti Venecija potpornim zidovima i branama, ali za sada to iziskuje premnogo novca, a nije izvjesno da će donijeti ikakav boljitak. Vijest da Venecija tone nije ništa novo, iako su je prenijeli baš svi svjetski mediji. Između ostalog, potopljena Venecija nije novitet jer previše ljudi na planeti premalo brine globalno otopljavanje i činjenica da će mnogo gradova, životinja i predjela nestati. Krivi su naravno ljudi, mi, i svi oni koji useravaju planetu, isto kao i oni koji se prave da baš ništa ne zavisi od njih kao pojedinaca.

I Crna Gora je nedavno poplavljena. U nekim mjestima i dalje voda nije za piće, ne samo zbog poplava, nego zbog zagađenja; od Spuža, preko Nikšića sve do rijeke Bojane kupuje se voda za piće. Sastavci su nezvanično prvo mjesto glavnog grada, a bili su zatrpani smećem. Izašlo je na viđelo. Odvratnluk, to je nova kovanica za takve prizore.

Ali pojavilo se i jedno spasonosno pismo, upućeno iz Crne Gore direktno gradonačelniku Venecije Luiđiju Brunjaru. Pismo piše gradonačelnik Kotora, gospodin Aprcović. Pismo piše kao kakav komunistički apartčik koji izvještava centrali o stanju na terenu. Epistolarna književnost 21. vijeka. Zaboraviće se pri ovom pismu sva Njegoševa dopisivanja od Stambola do Beča i Venecije. Sve Njegoševe bravure padaju u vodu, bukvalno, jer to pismo je simbol transfera blama, model 2019. Između ostalog u pismu piše: “U nadi za što skoriju stabilizaciju vremenskih nepogoda i vraćanje života vaših sugrađana i gostiju u redovne tokove”. Redovni tokovi, u potopljenom gradu!

Nigdje u pismu se ne pominje ni uzrok poplava, ali ni čak licimjerni nagovještaj da će se svi ljudi što više truditi da ne unazađuju planetu svojim postojanjem i djelovanjem, da će se voditi računa! Toga nema ni u najavi, nema ni lažno izrečeno, s toga je ovo pismo iz Kotora ka Veneciji čista forma, ovo pismo nije za Veneciju i gradonačelnika koji je takođe poznat i kao zabranjivač gej parade i čuven po prepucavanjima sa Elton Džonom. Ni toga nema u pismu, naravno.

Pismo zapravo dobrim dijelom služi građanima Kotora i Crne Gore, da mi svi vidimo kako se gospodin Aprcović dopisuje sa Venecijom i pomislimo kako je on veliki. Izgleda da su poplave samo povod za pismo, što ga stavlja u vrhunac epistolarnog licimjerstva. Već kad je tema istinski veličanstvena Venecija, treba se sjetiti šta je o njoj zapisao Njegoš, samo malo bolje od Aprcovića: “Venecija se vidi sa zvonika svetog Marka kao gomila crnih klijetakah, izbačenih burom u morske lužine; odande čovjek vidi kakvu je žalosnu kabanicu oblačila... Kuće venecijanske ne imaju domaćih gazdah nego su iz njih utekli, a ostale kuće puste, te se ruše i padaju. Gondole, kao tricrni grobovi. Smiješna vkusa! Mletke su kao da ih je volkan svojim dihanijem zapahnuo”.

( Đuro Radosavović )