Ljudsko lice je središte kosmosa

Crnogorski slikar Goran Ćetković, jedan od najistaknutijih autora svoje generacije, predstaviće sebe, svoje stvaralaštvo, ali i Crnu Goru, na izložbi u Zagrebu, u okviru manifestacije “Dani crnogorske kulture u Hrvatskoj”. Postavka će biti otvorena sjutra u prestižnoj galeriji “Kristofor Stanković”, u 19 časova, a u organizaciji Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske.

Postavka “Zub vremena” prvi put je predstavljena prošle godine u Podgorici i od tada uzima veliku pažnju javnosti i stalno raste interesovanje za nove izložbe. Serija obuhvala oko 30 radova velikog formata koji su nastali od 2014. do 2018. godine, a rađeni su u tehnici ulje i akrilik na platnu.

“’Zub vremena’ je univerzalna priča o prolaznosti života. To su portreti otrgnuti od tijela koji se kovitlaju u svemiru, a karakterišu ih krici jednog izgubljenog svijeta”, kazao je umjetnik u ranijem intervjuu za “Vijesti” najavljujući tada premijerno predstavljanje svojih radova.

Nakon godinu dana, postavka “Zub vremena” je obišla mnoge galerije, pobrala razne pohvale, a svaki rad pojedinačno, posmatrača, i novog i starog, nanovo tjera i podstiče da se zapita i zađe duboko u svoja stanja (pod)svijesti. Gledajući ova Ćetkovićeva djela čovjek gleda u sebe, u svoja sjećanja, u svoj um i dušu, kao da su platna neka duboka ogledala.

U intervjuu za “Vijesti”, povodom otvaranja izložbe u Zagrebu, Ćetković priznaje da je “Zub vremena” vrhunac njegovog dosadašnjeg stvaralaštva, otkriva utiske i najavljuje dvije nove postavke i buduće planove...

Nakon skoro godinu dana serija “Zub vremena” nanizala je mnogo predstavljanja, a sada će je pogledati i publika u Hrvatskoj, u okviru manifestacije “Dani crnogorske kulture”. Kakvi su Vaši utisci, kako ste zadovoljni dosadašnjim životom izložbe i da li imate neka očekivanja i koja?

Ciklus slika “Zub vremena” nastao u periodu od 2014 - 2018 godine i, mogu slobodno reći, vrhunac je mog stvaralaštva. To je nastavak ciklusa “Glasovi tišine” sa kojim sam ostvario sjajne rezultate prilikom predstavljanja u zemlji i regionu. Dobijao sam pozive za prestižne likovne salone sa svih strana od kojih bih izdvojio one na Cetinju, Beogradu, Cirihu, Herceg Novom i Podgorici. Sve to je krunisano i značajnim priznanjima... I onda je nastao ciklus slika “Zub vremena” sa kojim sam se predstavio krajem oktobra prošle godine u Umjetničkom paviljonu u Podgorici. Izložba je bila sjajna, izuzetno posjećena i medijski propraćena, a ono što mi posebno prija je visoka ocjena od strane likovne kritike. O “Zubu vremena” su pisali likovni kritičari iz zemlje i regiona, a posebno bih izdvojio naše likovne kritičarke Ljiljanu Zeković, Anastaziju Miranović i Luciju Đurašković, zatim Dejana Đorića i Oliveru Vukotić iz Beograda, kao i hrvatske likovne kritičarke Ivu Kòrbler i Sonju Švec Španjol koja upravo završava ogled o mom slikarstvu.

Na osnovu svega toga - veoma sam zadovoljan reakcijama na “Zub vremena” a posebno me raduje pozivnica za izložbu u Zagrebu u sklopu tako značajne manifestacije - Dani crnogorske kulture.

Šta postavka obuhvata, odnosno da li ste je izmijenili, možda dopunili, ili je u pitanju identičan sklop radova sa kojim ste se predstavili podgoričkoj publici prošle godine?

Postavku “Zub vremena”, čini 30 ulja i akrilika na platnu, velikog formata. U odnosu na postavku od ranije, ova izložba će biti osvježena sa dosta novih radova. Ono što me posebno raduje je činjenica da ću svoje slike izložiti u jednoj od najlepših galerija u Zagrebu i to u galeriji Kristofora Stankovića, koja je inače galerija Skupštine grada Zagreba.

Kazali ste u ranijem intervjuu da je “’Zub vremena’ univerzalna priča o prolaznosti života”. Takve priče su, rekla bih vječne i uvijek aktuelne. Da li se Vaša percepcija na postavku promijenila, kako biste je sada opisali, predstavili?

Kod “Zuba vremena”, kao i i prethodnom ciklusu, centralni motiv je čovjek. Ali, ovdje je riječ i o nečemu neuporedivo dubljem, o onome što se krije u dubini, tami i neizvjesnosti. Glava je nekad samo povod, kao najmističniji dio tijela... Imam utisak kao da sam posmatrača htio da vratim u granična stanja svijesti i podsvijesti. Uvijek se uputim prema suštinskom, ka središtu, ka glavi, pritom ispitujući ne samo stvarnost i duhovnost nego tražim i smisao, čak i kroz vjekove unazad. Trudim se da moje glave budu izražajne do krajnosti. Svoj sklad ne pronalazim u harmoniji i površnoj ljepoti, već u drami u kojoj je ogrezlo moje slikarstvo.

Kazali ste i da se Vaše slikarstvo bavi pitanjem čovjeka. Na koji način, šta to o čovjeku čovjeku otkrivate?

Moje slikarstvo se još od studentskih dana bavi jednim pitanjem, a to je uvijek pitanje čovjeka, današnjeg čovjeka i opstanka njegovog duhovnog bića u svijetu u kome ljudske vrijednosti blijede i polako nestaju. Ljudsko lice je za mene središte kosmosa. A gdje je lice tu je i maska. Na mojim slikama sa lica je strgnuta maska i ono što dominira je objektivna ogoljenost lica. Na otkrivenim licima dominiraju osjećanja otuđenosti, samoće, bola...

Čini mi se (i dalje) da postavka otkriva sva stanja i trenutke koji su sklop jedne ličnosti, odnosno svih nas - ljudi, u globalu. Da li je Vaša namjera bila razotkriti to pred gledaocem, učiniti da se prepozna, spozna, upozna ili nešto drugo?

Prilikom slikanja pored intuicije se oslanjam na emociju. Svaka slika je proizvod određenog psihološkog stanja, a drama je nepresušan izvor moje inspiracije.

Da li ste nakon ovog ciklusa nastavili da radite na njemu, da ga upotpunjavate ili ste se udaljili od ove Vaše serije? Zbog čega?

I ranije sam pomenuo da je “Zub vremena” vrhunac mog dosadašnjeg stvaralaštva. Iz tog razloga sam prešao na akvarel, sa ciljem da osvježim svoje stvaralaštvo i to se desilo tako što sam napravio oko 100 akvarela. Dominantna tema više nije glava već ljudska figura - odnosno aktovi. Sve ovo može biti uvod u nešto novo kao i priprema za nešto veliko.

Šta publika koja još uvijek nije pogledala izložbu može da očekuje od postavke? Šta će osjetiti, vidjeti?

Interesovanje za izložbu je sa svakim predstavljanjem veliko. Takođe, i ja očekujem veliki odziv publike. Veliki broj kolega, prijatelja pa čak i likovnih kritičara najavljuje dolazak na samo otvaranje izložbe u Zagrebu...

Publika će moći da vidi likove sa kojih je strgnuta maska postmodernog čovjeka i ugledaće drevno lice patnje i stradanja. To, svakako, neće ostaviti nikoga ravnodušnim.

Na čemu trenutno radite, imate li neke angažmane ili ste posvećeni daljem širenju izložbe/postavke?

Poslije izložbe u Zagrebu predstaviću se likovnoj publici u svom rodnom gradu - Kolašinu. Na poziv direktorice Centra za kulturu sam se veoma rado odazvao. U kolašinskom muzeju ću se predstaviti sa oko 40 slika srednjeg formata. U pitanju je serija pejzaža na kojima dominiraju predjeli zavičaja, napuštenih ognjišta i starih gradova. Slike su nastale spontano odmah nakon ciklusa “Zub vremena”. Ova serija slika, moram istaći, veoma lijepo korespondira sa ciklusom “Zub vremena”. Otvaranje izložbe je planirano za januar 2020. godine.

Pored ove izložbe, kakvi su Vaši planovi za dalje? Pretpostavljam da “Zub vremena” nastavlja da živi.

Kontinuitet u radu je jedna od najbitnijih stvari. Još nijesam završio sa predstavljanjem ciklusa “Zub vremena”, a u pripremi imam i dvije nove, različite serije radova. Prvo je nastala serija od oko 40 pejzaža, a zatim serija od oko 100 akvarela sa temom ljudske figure, odnosno akta. Svakako da u narednom periodu planiram predstavljanje i promociju novih radova. Publika će me vidjeti u malo drugačijem svjetlu... Slikam - dakle postojim.

Zahvaljujući Fejsbuku izlagao i u Švajcarskoj

Rekla bih da ste specifični i po tome što svoje radove objavljujete na Fejsbuku, a čini mi se da mnogo umjetnika to izbjegava. Kako Vi gledate na to? Da li tako održavate, formirate svoju publiku, činite da su u toku i da Vas prate ili prosto želite samo da predstavite svoj rad?

Na svojoj Fejsbuk stranici objavljujem samo ono što je vezano za moju umjetnost. Društvene mreže su mjesto gdje veliki broj ljudi može vidjeti ono što radite. Skoro sve što naslikam objavim na Fejsbuku. Na taj način održavam svoju formu kao i komunikaciju sa publikom, kolegama i stručnom javnošću. Zahvaljujući Fejsbuku sam i dobio pozive iz drugih zemalja za neke značajne grupne izložbe. Izdvojio bih poziv iz Ciriha, iz Švajcarske, od strane novootvorene galerije za grupnu izložbu. Na izložbi, pored mene, učešće su uzele kolege iz Italije, Francuske, Švajcarske... Ista galerija mi je ponudila i ugovor o saradnji na neodređeno, ali ja sam potpisao samo na određeno vrijeme. Izložba je bila sjajna. I ta saradnja je i danas nastavljena. To su sve neke lijepe stvari koje se dešavaju uz pomoć društvenih mreža. Međutim, ima i loših strana, jedna od njih je i to što vam neko može plagirati rad, a i to se dešava, ali me ne sprečava da radim to što radim...

Svako predstavljanje van svoje države je izuzetno značajno

Koliko Vam i na koji način znači što ćete se predstaviti u okviru Dana crnogorske kulture u Hrvatskoj? Rekla bih da ne prezentujete samo sebe već i slikarstvo Crne Gore, kako Vi na to gledate?

Za jednog umjetnika svako predstavljanje van granica svoje zemlje je od izuzetnog značaja. Zadovoljstvo mi je, i čast, što ću svoju umjetnost, kao i svoju zemlju predstaviti u sklopu ovako jedne značajne manifestacije kao što su Dani crnogorske kulture u Hrvatskoj. Da kažem i to da sam u sklopu iste manifestacije izlagao i 2008. godine, kada sam pored samostalne izložbe u Zagrebu imao i izložbe u Splitu i Puli. Izlozbe su bile izuzetno posjećene i prihvaćene od likovne publike u svim gradovima. Glavni pokrovitelj izložbi, i tada i sada, je Nacionalna zajednica Crnogoraca Hrvatske. Pored njih izložbe je podržalo i Ministarstvo kulture Crne Gore.

( Jelena Kontić )