Neko više svira glavom, drugi srcem, ostali intuicijom ili osjećajima

Festival “Dani gitare u Podgorici” juče je počeo u Podgorici, a već danas u sklopu traodnevne manifestacije predavanje će držati Dževdet Sahatdžija poznati gitarista iz Zagreba, kao i Petar Dobričanin iz Srbije i Nikola Pejović iz Crne Gore. Predavanja koja će biti održana u koncertnoj sali Muzičke škole “Vasa Pavić” počeće od 10 časova, a prvi će predavanje održati Dževdet Sahatdžija. On će govoriti na temu “Koji si tip gitariste? Primjena načela tipološke psihologije u nastavi gitare?”, a o tome kome su ova predavanja namijenjena, gitaristima ili profesorima gitare, Sahatdžija kaže:

“Kada je dogovoreno učestvovanje na festivalu „Dani gitare u Podgorici“ razmišljao sam o predavanju i činilo mi se zgodnim koristiti temu koju spominjete i koja je često prisutna na festivalima u regiji. Ona je zanimljiva, prvenstveno profesorima gitare, ali i ostalim gitaristima koji istražuju više muzički sadržaj i koleraciju sa samom praksom izvođenja. Uopšteno, muzička umjetnost je usko povezana sa psihologijom, samim tim i instrumentalistima kao kreatorima muzike. Ukratko, svi naglašeni psihološki afiniteti kod gitarista (instrumentalista) prirodno odgovaraju pojedinim područjima sadržaja muzike i nesvjesno se povezuju i ostvaruju izvedbu. To znači da neko više svira glavom, drugi srcem, ostali intuicijom ili osjećajima, itd. Kako prepoznati ove afinitete biće riječi na predavanju za koje će sigurno trebati više vremena. Sve je dogovoreno i biće malo pomaka u satnici”, obećava Sahatdžija koji već dugi niz godina radi kao profesor, a iz njegove klase izašlo je puno gitarista. Čak je jedno vrijeme bio mentor mladim nastavnicima.

“Iduće godine biće 30 godina mog bavljenja gitarskom pedagogijom i predanog rada s učenicima i studentima. Predivan period moga života koji ne bih ničim zamijenio. Puno talentovane djece je prošlo kroz časove s kojima sam, nadam se, uspio da ostvarim ono što ja nazivam ‘buđenjem i realizacijom sebe u muzici’”, objašnjava Sahatdžija, a posebno je, kako kaže, ponosan na to što su upravo neki od njegovih učenika danas poznati gitaristi i prisutni su na festivalima širom svijeta.

“Radeći s njima istovremeno sam podigao i sebe u gitarskoj pedagogiji. Nesvjesno, oni su i meni puno pomogli. Dugo godina sam bio mentor mladim profesorima gitare, ali posljednjih godina nisam zbog razloga što sam član komisije kod polaganja državnog ispita. To je po novome sukob interesa”, kaže Sahatdžija.

Voli da je gitara uz njega, pa mu nije bitno da li predaje ili stvaram nešto. “Nakon toliko vremena to je dio mene preko kojega muzički komuniciram. Prednost gitarske pedagogije je što u nastavi koristim program svih uzrasta, a samim tim zavolio sam i najjednostavnije kompozicije i kompozitore koji su ciljano pisali i posvetili svoje vrijeme tom nivou i uzrastu. Literatura za gitaru puna je takvih kompozitora - prvenstveno mislim na razdoblje klasicizma. S druge strane, zadnjih sto godina, imamo nevjerovatnu obogaćenu literaturu za gitaru. To je ogromno područje literature koju treba prenijeti na nove generacije. Da je lagano prenijeti znanje, mogu reći da nije. Klasična gitara spada među zahtjevne instrumente za podučavanje, ali u tomu je i izazov pred mentorom i učenikom”, tvrdi Sahatdžija.

Odlučio je da svoju karijeru gladi kao predavač, a ne kao gitarista koji drži koncerte, a jedno vrijeme Sahatdžija je bio direktor Muzičke škole u Novskoj. Smatra da se na takvim funkcijama može pokazati kreativnost, a ponosan je što je od te škole napravio prestižnu muzičku ustanovu.

“Životne okolnosti su odlučile da se više posvetim pedagogiji nego koncertima. Gitaru sam krenuo svirati dosta kasnije, nego što je topraksa u školama tako da je i vrijeme učinilo svoje. Mislim da je u pitanju i moja priroda. Intuitivni sam tip profesora istraživača i s pozicije profesora puno više zapažam i otkrivam. Taj me odnos prema muzici i umjetnosti najviše privlači. Normalno, volim i da držim koncerte. Dugo godina sam radio i kao honorarni profesor u muzičkoj školi u Novskoj. Za tu ustanovu sam emotivno vezan. Jedna kratka životna epizoda se odužila na više od dva decenije rada i predanosti. Zadnjih šest godina rada u školi primio sam se i uloge i direktora zbog prosperiteta same ustanove. Danas je to prestižna muzička ustanova s izvrsnim rezultatima i odličnim uslovima za rad”, pohvalio se on.

Sahatdžija je vodio Međunarodne ljetnje škole gitare i drago mu je što su učenici raspoloženiji da i nakon završetka zvanične školske godine stiču znanje.

“Već dugo godina vodim ljetnu školu gitare na raznim priobalnim lokacijama. U posljednje vrijeme vodim Međunarodne ljetnje škole za gitare pri Umjetničkoj školi u Poreču. Mislim da je takav način rada preko ljeta dobar spoj ugodnog s korisnim, kako za polaznike tako i za voditelja škole. Prijatno je zato što se steknu nova poznanstva, prijateljstva, saznanja i mogućnosti, a s druge strane učesnici škole sazrijevaju u drugim oblicima shvatanja muzičkog izražavanja, kao što je kamerno muziciranje u raznim sastavima ili u orkestru gitara. Polaznici škole nastupaju u večernjim koncertima u Eufrazijani u sklopu festivala „Porečko ljeto“ i u Vrsaru, u sklopu muzičkog festivala GitarISTRA. To je za sve polaznike jedno ogromno iskustvo i kontinuitet u radu”, smatra Sahatdžija koji je i Umjetnički direktor “Peja International GuitarFestivala”.

“Peja International Guitar Festival je na početku nastao zbog činjenice da se pomogne novim gitaristima koji su stasali u novom odsjeku za gitaru pri Fakultetu za lijepe umjetnosti u Prištini. Prvenstveno je to bila njihova želja i ideja da se ostvari festival gdje oni mogu ostvariti nova saznanja kod poznatih gitarista. S druge strane grad Peć, mjesto gdje se održava festival, tradicionalno je poznat po njegovanju muzike za klasične gitaru. Te dvije komponente su se sastale i nastao je dobar regionalni festival koji uz podršku Grada Peći privlači svjetska imena gitarske scene”, otkriva Sahatdžija podsjećajući da je prošle godine na tom festivalu ugostio i poslušao poznatog crnogorskog gitaristu Gorana Krivokapića.

Talenat i rad podržavaju jedno drugo

Kažu da je talenat 10, a 90 posto čini rad. Na pitanje da li i on smatra da je taj odnos takav ili se talenat ne može lako nadoknaditi, Sahatdžija odgovara:

“Talenat mora biti prisutan. To je činjenica. To je slično kao kada koristite alat da se nešto napravi. Sve što se više bavim muzičkom psihologijom, uočavam veliku bitnost prisustva talenta. Preko toga se bude psihološki afiniteti kod muzičara. Lično, mislim da ima razlike između riječi talenat i darovitost. Mislim da je neko prirodno darovit (dobio na dar) a da se preko talenta ostvaruje i budi darovitost. Kada je talenat praćen velikim radom, onda normalno dolazimo do lijepih rezultata. O postocima je teško govoriti, ali sigurno je da jedno podržava drugo”, siguran je Sahatdžija.

( Marija Vasić )