Ispod nivoa maturskog rada

Imam pitanje za drugarice i drugove koji registruju sva - ama baš sva - pomjeranja na crnogorskoj društveno-političko-umjetničko-arhitektonskoj nazovi-sceni. Dakle, ako su organizatori manifestacije Prijestonica Cetinje/Sekretarijat za kulturu, sport i mlade - te Narodni muzej Crne Gore i Društvo istoričara umjetnosti Crne Gore, a u ulozi sufinansijera se pojavljuje Ministarstvo kulture Crne Gore - onda je, molim vas, riječ o?

OK, ako znamo da je Aleksandar Kašćelan predsjedavao Organizacionim odborom, te da su, u svojstvu članica i člana, mjesta u Odboru zauzeli, redom: Saša Čilikov, Maja Ćetković, Ljiljana Zeković i, naravno, tuš molim - Anastazija Miranović - ništa bez Anastazije - kojoj je, ujedno, pripala i čast da presjedava tročlanim Žirijem - dok su se, u svojstvu članica Žirija, pojavile pomenuta Maja Ćetković i neizostavna Natalija Vujošević - kojoj je pripala i najzahtjevnija uloga - uloga selektorke... Znate li sad o čemu se radi? Ne znate! Ma je li moguće da ne znate!?

OK, radove su, na poziv selektorke, uvažene gospođe Vujošević, izložili redom: Dante Buu, Srđa Dragović, Lenka Đorojević i Matej Stupica, Adrijana Gvozdenović, Irena Lagator Pejović, Danilo Prnjat, Mirko Radonjić i... veliki, veliki aplauz, molim vas: KANA/ Ko ako ne arhitektica mlada - bombe bacala - što će reći da smo na devet pozicija u Odboru i Žiriju - računajući i najmanje zahvalnu poziciju selektorke - imali osam umjetnica, umjetnika ili kolektiva - što je hvale vrijedan omjer, svakako...

Riječ je, naravno, o 41. Crnogorskom likovnom salonu 13. novembar. Salon je otvoren 12. novembra (a ne 13. novembra) tekuće godine na Cetinju slavnom i ništa manje ravnom - u Crnogorskoj galeriji umjetnosti “Miodrag Dado Đurić”. Nisam svojim prisustvom uveličao čin svečanog otvaranja, moram priznati - poglavito iz razloga što u poštanskom sandučetu (ni u analognom ni u digitalnom) nisam pronašao ništa što bi ličilo na pozivnicu - pa rekoh da je bolje da se ne zalijećem gore, kad me, eto, ne zovu... “U fokusu ovogodišnjeg salona su”, veli, “umjetnice, umjetnici i kolektivi čije prakse... seciraju postojeći kulturno-umjetnički diskurs i promišljaju društvenu stvarnost”. Seciraju, veli, i promišljaju... Očekivao sam u Katalogu Salona autorski tekst uvažene selektorke, gospođe Vujošević - nešto poput iskrenog, insajderskog osvrta na trenutnu situaciju na crnogorskoj umjetničkoj nazovi-sceni u ozračju tzv. institucionalnih pretpostavki - ali biće da je prerano za oštre rezove. Mora to prvo da sazri, što bi se reklo. Katalog mi je proslijedio prijatelj - u PDF formatu - i u Katalogu stoji da je uvažena selektorka, gospođa Vujošević - namjerno ili nenamjerno, pitanje je sad - pomenuti kolektiv KANA/ Ko ako ne arhitektica mlada - bombe bacala - predstavila kolažom fotografija (koje me ni najmanje ne zanimaju, da budem iskren) i dvjema publikacijama - od kojih je jedna naslovljena “Pristup izradi planskog dokumenta: učešće javnosti u planiranju Bloka V u Podgorici”.

Autorke pomenute publikacije su Sonja Dragović, Jelena Rabrenović i, naravno - Milica Vujošević. Mene ne pominju - uprkos činjenici da je blistava ideja koja je prethodila svemu, odnosno koncept projekta koji je bio temelj pomenutoj publikaciji - moje čedo - vjerovali ili ne. Ja sam osmislio i predložio tu priču. Projekat je bio naslovljen “I ti se pitaš: Planiranje po mjeri građana”. Napisali smo ga Aleksandar Ašanin i ja (prvu verziju, koja je bila apsolutno neupotrebljiva, napisala je Jelena Rabrenović) - a potpisali smo se kao “KANA/ Ko ako ne arhitekt” - dakle, bez insistiranja na poimeničnom autorstvu - što je, ispostaviće se - bila greška - jer je Projekat finansiran sa 2.500 eura od strane Fonda za aktivno građanstvo (fAKT) - u okviru programa Građanska akcija (Grant runda septembar 2016.) - ali nije realizovan na način kako je bilo predviđeno projektom, daleko od toga. Drugarice su uzele pare, Ašanin je svojevoljno izašao iz te priče, a ja sam šutnut - kad sam shvatio da ne postoji ni kuraž, a ni volja da se projekat realizuje pošteno i do kraja - i predložio da se pare - svih 2.500 eura - vrate fAKT-u.

Dakle, drugarice su ipak, mimo mojeg neslaganja, zadržale pare i spakovale to nešto što su nazvale “Pristup izradi planskog dokumenta: učešće javnosti u planiranju Bloka V u Podgorici” - i to nešto, ako mene pitate, ne liči ni na što. Milica Vujošević je - uz krotko sasluženje Rabrenovićke i Dragovićke - isisala dušu tom projektu - tako da su i publikacija i realizacija koja je prethodila publikaciji - karikaturalne verzije onoga što smo se - kao KANA/ Ko ako ne arhitekt - obavezali da ćemo sprovesti kroz realizaciju projekta koji smo zajednički potpisali i za koji smo dobili pare. Ta nesrećna publikacija je, ukratko, ispod nivoa maturskog rada. Gospođica Vujošević - već u uvodnom tekstu publikacije - preuzima i potpisuje, redom, pasuse iz projekta “I ti se pitaš: Planiranje po mjeri građana” - i to baš pasuse koje sam ja napisao. Podrazumijeva se, valjda, da je meni pripala čast da pišem o ciljevima projekta - imajući u vidu da je ideja bila moja. Cilj projekta je - napisah, u to ime, davne 2016. godine - da se podigne svijest građana i arhitektonsko-urbanističke struke o javnom interesu i da se podstakne njihovo aktivno učešće u procesima izrade planske dokumentacije.

U uvodnom tekstu svoje slatke male publikacije, gospođica Milica kaže: “Cilj projekta je da podigne svijest građana i arhitektonsko-urbanističke struke o javnom interesu i da podstakne njihovo aktivno učešće u procesima izrade planske dokumentacije”.

I tako do kraja. Milica, dakle, preuzima pasus po pasus iz projekta ispod kojega je potpis “KANA/ Ko ako ne arhitekt” - i te pasuse potpisuje svojim imenom. Bravo Milice, bravo dušo! Čestitam! Barem znate što treba da prepišete - i potpišete.

Interesantno bi bilo uporediti kompletan originalni tekst projekta “I ti se pitaš: Planiranje po mjeri građana” sa tekstom publikacije naslovljene “Pristup izradi planskog dokumenta: učešće javnosti u planiranju Bloka 5 u Podgorici” - ali nemam ni vremena, a ni volje da se time bavim.

Milica Vujošević nije prva “Milica” koja je pobrala sočne plodove iz moje bašte - ako se razumijemo - a nije, bojim se, ni posljednja. “Milice” su svuda oko nas, imajte to na umu. Čuvajte se “Milica”...

( Borislav Vukićević )