Matanić: Borba za moć širom svijeta je neprestana

Nagrađivani hrvatski filmski i pozorišni reditelj Dalibor Matanić u Rijeci je nedavno započeo snimanje treće sezone TV serije “Novine”, dok će druga uskoro krenuti sa prikazivanje na TV Vijesti. Biće to finalni niz epizoda ovog naslova koji je postao prva serija iz Istočne Evrope koju je kupio Netflix.

Matanić je diplomirao filmsku i TV režiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu i član je Evropske filmske akademije, a prethodno je režirao osam dugometražnih i nekoliko kratkih igranih filmova koji su dobili niz međunarodnih i domaćih priznanja. Hrvatska kinematografija je zahvaljujući njemu na 69. Kanskom festivalu 2015. doživjela najveći međunarodni uspjeh u ovom vijeku, kad je Matanićev film “Zvizdan” dobio nagradu žirija. Uz brojne druge nagrade, izdvajaju se tri Zlatne arene za najbolju režiju koje je hrvatski filmadžija dobio na Pulskom filmskom festivalu (za ostvarenja “Zvizdan”, “Ćaća” i “Fine mrtve djevojke”). U razgovoru za “Magazin” Matanić je najviše pričao jednoj od najuspješnijih serija sa ex Yu prostora koja bi potencijalno mogla da pokrene novi talas, nešto što su kritičari na Zapadu nazvali adriatic noir.

“Mi smo baš nedavno završili snimanje treće, finalne sezone ‘Novina’. Prva sezona se bavi medijima, druga se fokusira na politiku, a treća na sudstvo. Dobro smo proučili mehanizme društva, Ivica Džikić koji je scenarista jako dobro poznaje te mehanizme, tako da smo neke stvari anticipirali u samom društvu, ne samo na Balkanu, nego i na svijetu. To je jedno posebno poglavlje vezano za ‘Novine’ u koje smo hrabro ušli”, priča reditelj.

Kako ste se pripremali za snimanje na planu informisanja?

Dobra je stvar što su se svi u ekipi u najužem kreativnom smislu bavili u stvari intenzivno novinarstvom, a naročito Džikić koji je još uvijek urednik “Novosti”. Oni su, što bi se reklo, inficirani politikom iz ovih krajeva, kao i svjetskim tokovima. Tako da ono što je nama bitno bilo u startu je da se serija ne povezuje ni sa kakvim realnim osobama, mada kada radite mehanizme ovih nekih novih tekovina politike, kao što je recimo populizam, ne možete izbjeći dodirne tačke sa nekim ljudima koji već postoje. Mi smo to izbjegavali maksimalno i stalno naglašavali da je u pitanju fikcija, ali sa “Novinama” se upravo događa obrnuto. Druga sezona recimo, u Hrvatskoj imate neke ekstremno populističke kandidate koji imaju govore koji kao da su bazirani na scenariju “Novina”. Tako da se te stvari događaju nekim ludačkim tempom, recimo Bolsonaro u Brazilu je prošle godine napravio lažni atentat na sebe, a to je stvar koja se dogodila u “Novinama” jedno pola godine prije, kad smo mi snimali kako predsjednički kandidat inscenira atentat na sebe i pobijedi na izborima. Tako da su to stvari koje su neminovne kad se upoznaju mehanizmi društva, da se ili anticipiraju ili da se čine ljudima vrlo poznatim. Što mislim da je dobro za publiku.

Dosta toga iz serije je bilo poznato publici u zemljama Trećeg svijeta, posebno u Južnoj Americi, gdje je serija naišla na topao prijem, što vam to govori?

Očigledno je u Južnoj Americi taj trend jak, svaki dan vidimo što se događa, evo sada u Čileu, u drugim zemljama ovih godina. U pitanju je jako politički nemirna teritorija, stalno se mijenjaju neke pozicije moći - o čemu mi pričamo u “Novinama”, ali ono što je stvarno definitivni putokaz je da se to ne dešava iz nekih uvjerenja, već je to pozicija ekonomije, pozicija čak krađe, čuvanja moći na nekim ekonomskim osnovama, što se onda može proširiti na Bliski istok. To je neki, ja mislim, univerzalni, svjetski problem koji mi dotičemo. Ono što mogu reći za “Novine” sa neke manje distance, za to smo iz nekih zapadnih zemalja dobili pohvale, je to da se nakon serije “Žica” (The Wire) malo ko upustio u to da ima u seriji pet, šest glavnih linija priče, kao što mi imamo u sve tri sezone. To je dosta hrabro, jer danas manje-više vidite u svim serijama da se drži samo jedna linija priče, a mi smo ovdje sa više linija priče zapravo govorili o istoj stvari. Bilo da je riječ o medijima, o politici, o sudstvu, u stvari ta borba za moć, ta neka glad za njom, više za pozicijom čak nego ekonomijom, je neprestana.

Ta sličnost sa “Žicom” je primijetna. Odakle ta odluka da se ide tako višeslojno, je li to bio plan od početka?

“Žica” jeste jedna od najboljih TV serija svih vremena bez daljnjega, to je projekat koji bi se teško snimio danas u Americi. To se mora reći. A Džikić kad je radio konstrukciju serije od početka je znao da je trilogija, da će biti više linija priče i moram ga stvarno pohvaliti kao scenaristu koji je od starta znao što hoćemo i onda sam ja ušao u cijelu priču da nadogradim to. Ne kao neko ko režira seriju, nego da probam da tu priču dignem na neki nivo koji više nije TV serija nego kako ja volim da kažem džez sešn. Ja to gledam muzički, kao jedan sešn kreativnosti koji radi nešto što nije viđeno, koji nije plagijatorski ili se bira uzor, nego radimo neki svoj unikatni izraz. Zato mislim da su “Novine” i uspjele vani.

Sa kakvim emocijama ste pristupili snimanju posljednje sezone i okončanju priče?

Jako velika melanholija i nostalgija. Mislim, ja ću se boriti i dalje da se ovakva vrsta kreativne slobode dogodi u projektima ovdje, bilo da je riječ o filmu ili seriji. Ali to što smo mi imali posljednje četiri godine stvarno jeste neka vrsta slobode. U prosjeku 90 glumaca po sezoni smo imali, a svi su to gledali kao neku vrstu igrališta, mogućnosti da se priča ispriča na načine koje do sada nismo vidjeli. Vizuelno smo radili dosta eksperimenata, kao i dramaturški, tako da ne bude serija koja dolazi iz ovog dijela svijeta, a pokušava da se približi Zapadu, nego nameće Zapadu neki svoj novi kod.

Koliko je aktuelno “zlatno doba TV serija” uticalo na sadržaje sa ovih prostora?

Ja se nadam da će sve više. Mi još uvijek nemamo taj holivudski problem gdje su američke serije sad puno bitnije nego filmovi. Mi smo još uvijek na toj evropskoj teritoriji gdje se pokušavaju napraviti neki umjetnički filmovi, ali TV serije sad puno brže dolaze do publike i to je jako bitna stvar, a nude više prostora od filmova da se prikažu neki problemi, objasne neke stvari, tako da me ne čudi ta popularnost serija i mislim da se sjajne stvari rade baš svuda. Ali kao što rekoh, ono što bih ja volio da “Novine” pokrenu kod budućih projekata je da se ljudi osjećaju kao da stvaraju neki novi jezik, da stvaraju neke nove granice. Po meni je najgore, a to se događalo u Češkoj, Poljskoj, Rusiji recimo, pokušavati plagirati ono što se radi na Zapadu. Mislim da bi trebalo stvarati svoj jezik, kakav god da je. Mi nismo ništa očekivali kad smo krenuli sa “Novinama”, ali smo užasno hrabro uletjeli. Ja sam nakon nekoliko godina odbio sve TV serije koje su mi nudili, ova je prva imala neku konstrukciju, platformu da napravim nešto što me zanima.

Sa “Novinama” je lansiran i taj novi pojam adriatic noir, može li se pod tim terminom lansirati publici na Zapadu još sadržaja odavde?

Meni se sviđa taj termin, dosta je tačan, ali mislim da kad se razmišlja o tom talasu koji bi mogao nastati, kao neki televizijski crni talas, smatram da ne bi trebalo previše se baviti tim pojmom, već sadržajem. Ako se sadržajno može doći do nečega što se zove “adriatic noir”, onda je to pun pogodak.

Posljednjih godina u regionu primjetan je trend krimi triler serija, zašto?

Ne znam koji su razlozi za to. Znam po nama da smo mi u stvari prikazali mehanizme društva kroz neku varijantu krimi naracije, a moguće da ima i drugačijih pristupa. Vjerovatno neko gleda puno američkih krimi serija, pa misli da će to uspjeti ako napravi to u ovom celofanu na Balkanu.

Možda zbog popularnosti skandinavskog noara?

Meni je to bilo zanimljivo kod “Novina”, kad smo ih promovisali vani mnogi su nam govorili da ih podsjeća na taj skandinavski žanr, koji sad pomalo već nestaje. Ja sam rekao svima da mi je to baš poseban kompliment, jer nisam gledao nijednu od tih serija. Dakle, to je bio kompliment na neviđeno, što bi se reklo.

Kad vidimo njihov primjer, možemo li da očekujemo sa ovih prostora, bez obzira što produkcijski kaskamo za njima, da se pojavi neki naslov koji bi mogao da se nametne na taj način?

Mislim da to sigurno nije nikakav problem, samo je bitno da se ide iznutra, što bi se reklo. Da se ide iz duše, iz potrebe da se napravi serija, a ne nešto što će uspjeti. Jer sam taj uspjeh je jako upitan. Mi kad smo radili “Novine” nismo razmišljali o uspjehu, ali smo znali da radimo neku tačnu stvar. Prva sezona još nije ni izašla, bili smo tek po nekim festivalima, a Viktor Orban je sa prijateljima po Mađarskoj napravio istu stvar koja se dešava u “Novinama”. Kupili su jedan medij da zataškaju kriminal njegovog prijatelja. Postoji tu niz varijanti. U Hrvatskoj smo imali jednu saobraćajnu nesreću gdje je nakon izlaska “Novina” odmah pronađen krivac. Dakle, ono što je zanimljivo je da smo sa fikcijom uspjeli da pomjerimo realitet, a to je jako teško. Zato što smo stvarima pristupili jako, jako temeljno. Tu stvari nisu napravljene iz zamišljanja kako taj svijet izgleda, nego vrlo dubokim dokazima i iskustvima kojih nažalost u našim krajevima ima previše.

Dosta tih stvari je prepoznato i u zemljama van regiona, ali dok ste radili na seriji da li ste razmišljali o tome da ona bude pristupačna i privlačna i publici van ovog prostora?

Apsolutno suprotno. Ono što sam htio napraviti sa tim nekim vizuelnim kodom je neki sasvim retro moderni krug recimo američkog filma sedamdesetih, tog antiherojskog filma kao što su “Conversation”, “All the President’s Men”, “French Connection”, a u nekom modernom ruhu. Znajući da imamo više linija priče koje publici mogu biti vrlo zamorne, da ne možeš da odeš do WC-a jer ćeš propustiti neku bitnu informaciju. Znali smo da idemo u to, ali mislim da se publika ne smije potcijenjivati, to su “Novine” pokazale. Imamo jako puno obožavatelja iz cijelog regiona i svijeta koji u stvari nas baš hrabre da idemo do kraja, da ne posustajemo sa tim da im dajemo previše informacija. Često se rade neki projekti da se ljudima uskraćuju informacije pod izgovorom da neće to shvatiti. Ja mislim da su ljudi dovoljno pametni da to shvate.

Šta Vam je bio najveći izazov tokom rada na seriji?

Nisu naši budžeti kao zapadnjački, ali ono što sam naučio kroz svoje filmove je da imaš određeni vremenski rok da se to napravi i mi smo napravili takvu organizaciju da možemo da pružimo više nego što se očekuje u našim okvirima. Jako je bitno imati kreativce oko sebe koji to pripremaju, svi ti glumci iz regiona i ostali ljudi koji su radili na seriji da su spremni da se upuste u to što ja zovem sešn, muzički sešn gdje nemaština podstiče na kreativnost. I to se u “Novinama” pokazalo da se može postići, mada moram priznati da nakon četiri godine rada na svim sezonama da to stvarno jeste iscrpljujuće, ali je to bio jedini način da se napravi serija onako kako sam htio. Moram istaći da je Rijeka kao grad poseban faktor “Novina”. To je jedan nesnimljen grad do sada i stvarno smo napravili sliku grada koji nevjerovatno živi za snimanje i posebno nas raduje da posljednja sezona “Novina” izlazi 2020. kada će Rijeka biti Evropska prijestonica kulture, pa se ta priča jako lijepo povezala. Riječani su super ljudi za snimanje, tamo je mnogo ljepše snimati nego u Zagrebu. Sam grad je toliko zanimljiv da bi nam trebalo jedno deset sezona “Novina” da ubacimo sve stvari koje su neiskorišćene.

Na čemu još radite ili ćete raditi uskoro?

Treća sezona “Novina” je upravo u montaži, a sad ćemo da završavamo i film “Zora”, koji je drugi dio “Trilogije Sunca”. Prvi je bio “Zvizdan”, a sad je “Zora” isto jedan jako hrabro napravljen film, bez ikakvih kompromisa. I nakon ovoliko snimanja mislim da ću se nakon Nove godine opet vratiti malo u pozorište i raditi predstave. Tako da kombinujem sve to.

( Stefan Strugar )