Kako je jedan Nauru spasio Srbiju, a tri ambasadora Mirnu

Ne pamtim kada su u istom danu, i to iz istih diplomatskih izvora, stigle dvije tako radosne vijesti. Prvo je, nakon Gane i Togoa, još jedna supersila, Republika Nauru, povukla priznanje takozvane države Kosova. Po Vuku, Nauru se piše Na-h-oo-ru, tako da vam je sada svima jasno o kome se radi. I gdje se nalazi - na pola puta kad krenete od Solomonskih prema Banaba Ostrvima. Koje možemo komotno, radi lakšeg izgovora, zvati i Banana ostrva.

S druge strane okeana, u Montenegru, koji se proteže između takozvane Srbije sa Kosovom i takozvane Bosne i Hercegovine sa Sutorinom, tri musketara ili tri takozvana ambasadora (M. Vlahović, N. Kaluđerović i Ž. Perović) povukli su priznanje da je naša Mirna širila govor mržnje i šovinizam kada je u napadu patriotizma poželjela da zapali “Sram i sva goveda tamo”. Zato je ova crna trojka, kao i Dačić, odlučila da odriješi kesu i donira 600 eura za Mirnu. Brao im ga. Koliko je Ivica dao prijateljima iz Naurua još nije objavljeno. Minimum hiljadu, kažu pouzdani diplomatski izvori. Nauru je tako postao 95. zemlja svijeta koja ne priznaje takozvanu državu Kosovo, a takozvani ambasadori MV, NK i ŽP postali su prve diplomate koje ne priznaju govor mržnje kao protivprirodnu zabranjenu radnju u svakom pristojnom i otvorenom društvu. Nakon pomenute odluke Vlade Naurua Srbija je povela u ratu protiv ostatka svijeta 95 prema 93, poručuje nam sav srećan ministar Dačić iz daleke Papua Nove Gvineje, koja je zadnja pošta za Nauru. Što znači da će, kad Mandić i Knežević narednih dana zajedno sa sorošoidom Medom pošalju brzojav zahvalnosti premijeru Naurua, taj telegram stići u Port Moresbi, glavni grad Papue, gdje će ga neki naruanski Kusovac, šef vladinog biroa, preuzeti nakon pet nedjelja plivanja, koliko je samo Nauru udaljen od Nove Gvineje. Ovim vođstvom nad takozvanim Kosovom, iako samo sa dva razlike, Srbija prvi put u svojoj novijoj istoriji vodi u ratu koji permanentno traje, iako se Sloba davno zakleo da Srbija nije u ratu!

Na isti način, donacijom tri takozvana ambasadora, pod sloganom 200 eura za našu Mirnu, crnogorsko MVP je povelo 3:0 u promociji govora mržnje kao novog standarda u modernoj diplomatiji. Dakle, Darmanović vodi tri razlike nad takozvanim Soroševim otvorenim društvom, iako je nekad radio za istog tog Soroša, slava mu i milost. Rekao bi Medo.

Srbija se, kao što znamo iz bliže prošlosti, saginjati neće, tako da do Nove godine slijede nove pobjede u vidu novih odluka zemalja članica UN o povlačenju priznaja takozvanog Kosova. Istovremeno, ministar Dačić očekuje i da njegova sugrađanka Ceca od Žitorađa povuče odluku o pjevanju za “novaka” u takozvanoj Guči na moru. Time bi Srbija povela sa 5-6 razlike u omiljenom ratu sa ostatkom svijeta. Tako ispada kada se Ceci dodaju Kiribati, Mikronezija i Repubilka Banaba Island. Koju radi lakšeg izgovora ministar Dačić zove Banana republika.

Ali, ni mi se nećemo predati. Do Nikoljdana se očekuje da će još nekoliko ambasadora donirati za našu Mirnu, ali pošto su neophodna sredstva za njenu patriotsku žrtvu već prikupljena, taj višak će ići u novoosnovani Fond podrške Miću Vlahoviću i ostalim žrtvama kladionica i igara na sreću. Uključujući i trke konja i borbe kokota. Od tako prikupljenih sredstava, takozvanom ambasadoru MV biće pokriven milionski kredit kod NLB banke star deceniju i kusur, dok će ostatak ići Ivanu Brajoviću za razliku u cijeni po kojoj je prodao jedan plac komšiji a drugi Di Keju.

Srbija neće tuđe a svoje ne da, ima li šta logičnije. Rekli su zvaničnici Naurua, ako je vjerovati ministru Dačiću. Jer svi znamo da je Kosovo sastavni dio takozvane Srbije. Pošto tako ispada - da Srbija čija čizma, a kamoli tenk, već 20 godina nijesu kročili na teritoriju Kosova može biti samo takozvana. Ili nebeska. Kao ona iz 90-ih koja se prostirala do Tokija.

Ni Crna Gora ne da na sebe, a pomenuta crna trojka takozvanih ambasadora je najbolji dokaz tome. Odbranom govora mržnje, najbolje se brani Montenegro, čak bolje nego da smo na branik države stavili zaštitnu ogradu u vidu onih zvukobrana koji će krasiti naš autoput iz nigdje u ništa, ali samo kad bude prolazio kroz nešto. To jest naseljena mjesta. Još ako se ovoj akciji Darmanovićevog MVP pridruži i Ministartvo odbrane sajber Peđe Boškovića, ima da povedemo 10 razlike nad takozvanim Sorošem i njegovim otvorenim društvom!

Taman kada sam pomislio da zaključim ovaj Bordel, stiže posljednja radosna vijest. Republika Tuvalu, jedna od najmanjih ali i najponosnijih članica UN, obavijestila je ministra Dačića da je nakon dužeg razmišljanja i ona povukla priznanje takozvanog Kosova. Odluka o tome, kako stoji u saopštenju srpskog MIP-a, čeka ministra Ivicu u najbližoj pošti pomenutog Tuvalua, što mu dođe Suva, glavni grad bratskog Fidžija.

Nećete vjerovati, ali već sam stavio potpis ispod teksta kada stiže još jedna radosna vijest. Baš nas je krenulo. Još tri takozvana ambasadora MVP i dva takozvana pukovnika VCG dala su krv za našu Mirnu jer je na oltaru otadžbine, braneći naše Sramove, kada niko nije, od nadirućih četničkih goveda, izgubila velike količine crvene tekućine i to veoma rijetke AB negativne grupe. Krv damo, Kosovo ne damo, reče Specijalni Katnić i ode da sa Pajom Velimirovićem obiđe ono jezero gdje je uništeno oružje koje je trebalo da zapali Crnu Goru. A ne iCloud, kako sam greškom napisao u jednom od prethodnih Bordela. Izvini Murinjo, ali pos’a je pos’a...

( Željko Ivanović )