Holodomor 1932-1933.

Ukrajinski narod se kroz svoju dugu istoriju suočavao sa brojnim teškim trenucima koji su ga pratili u borbi za svoj nacionalni i kulturni etnos. Zločin i zločini, ma gdje god da su se dešavali u svijetu, ne smiju biti zaboravljeni, oni moraju biti opomena i nauk za sve buduće generacije.

A šta je zapravo genocid - međunacionalni zločin namjernog potpunog ili djelimičnog uništavanja nacionalnih, etničkih, rasnih i religijskih grupa. Spada u najtežu vrstu zločina protiv čojvečnosti (v. Nirnberška presuda). Termin genocid usvojen je na zasjedanju Generalne skupštine UN 1946. Za razliku od etničkog čišćenja, gdje je cilj da se data teritorija „očisti“ od određene grupe ljudi (naglasak je na protjerivanju, mada je obično zastupljeno i fizičko uništenje), kod genocida je cilj fizičko istrebljenje. Holodomor, poznat i kao Gladomor; (prema ukr. Golodomor, golod (holod) – glad i moriti (moryty) - umoriti; Holodomor (Gladomor) - ubistvo vještački izazvanom glađu); vještački stvorena glad koja je obuhvatila stanovništvo sovjetske Ukrajine, sjevernog Kavkaza te područje oko donjeg toka rijeke Volge između 1932. i 1933. godine. Spomen na žrtve Holodomora obilježava se u Ukrajini i širom svijeta svake godine, 23-24. novembra, a ove godine je tačno 86 godina od tog strašnog genocida. Područja pogođena glađu bila su u većini naseljena ukrajinskim seljacima koji su pružali otpor novoj sovjetskoj ekonomskoj politici odnosno nesrazmjernom kolektivnom oduzimanju privatno stečenih dobara zbog čega je Holodomor 2003. prvi puta javno u Ukrajini proglašen genocidom sovjetsko-komunističke vlasti protiv ukrajinske nacije. Prema jednom broju istraživanja, samo na prostoru Ukrajine umrlo je između 3 i 7 miliona ljudi. Neki stručnjaci navode da je ukupno ubijeno i do 10 miliona ljudi, što Holodomor svrstava u jedan od najvećih zločina XX vijeka. Poljski advokat jevrejskog porijekla Raphael Lemkin, jedan od autora definicije genocida, prozvao je ovaj zločin,,klasičnim genocidom. ” Ključnim osobama odgovornim za zločine počinjene u Holodomoru smatraju se sljedeći sovjetski dužnosnici: Josif Visarionovič Džugašvili - Staljin, Lazar Kaganovič, Pavel Postišev, Stanislav Kosior, Vlas Čubar, Mendelj Hatajevič, Stanislav Redens i Vsevolod Valickij.

Kada se danas govori o Holodomoru misli se na period od aprila 1932. do novembra 1933. Upravo je kroz tih 17 meseci, približno oko 500 dana, u Ukrajini umrlo na milione ljudi. Vrhunac Holodomora je bio u proljeće 1933.

Najviše je ljudi umrlo na području tadašnje Kijevske i Harkovske oblasti. Zapravo je glad obuhvatila cijelu današnju centralnu, južnu, sjevernu i istočnu Ukrajinu (današnja zapadna Ukrajina (Galicija) je bila pošteđena gladi jer se nije nalazila u sovjetskoj Ukrajini, već je bila dio Poljske). Glad sličnih razmjera bila je prisutna i na Kuban, sjevernom Kavkazu te područje uz donji tok rijeke Volge, gdje su takođe živjeli Ukrajinci. Ukratko, na svim pogođenim prostorima živjeli su u većini Ukrajinci kojima je nakon ukidanja kmetstva sredinom XIX vijeka dodjeljivana besplatna zemlja za obradu. Stručnjaci navode razne brojke žrtava poginulih vještački izazvanom glađu što je rezultat namerne politizacije cijelog slučaja ili pak nedostatka istorijskih izvora, odnosno dokaza. Otvoreni ukrajinski sovjetski arhivi potvrdili su da je na prostoru sovjetske Ukrajine direktno od gladi stradalo najmanje 4.000.000 ljudi, dok se broj stradalih u ostalim bivšim sovjetskim republikama i dalje vodi kao nezvanični. Ipak u brojku od 4.000.000 žrtava nisu uključene žrtve umrle od posljedica nastalim nakon gladi.

Parlament Ukrajine usvojio je deklaraciju kojom Holodomor proglašava genocidom. Ovakvu kvalifikaciju je prihvatilo još 25 zemalja (među kojima su i Argentina, Australija, Azerbejdžan, Belgija, Čile, Estonija, Gruzija, Italija, Letonija, Litvanija, Mađarska, Moldavija, Poljska, Sjedinjene Američke Države, Vatikan).

Dok god budemo govorili o ovom strašnom genocidu i zločinima mi na Balkanu, a svakako i na ex-Yu prostorima sa ne baš tako davnim ratovima, možemo (i trebalo bi) da naučimo šta znače zločini, progoni, ubistva u ime imperijalističkih težnji. I sada kada se Ukrajina nalazi pod pritiskom,,svog ruskog brata” imamo obavezu da makar medijski opomenemo da prećutati zločine je isto što i činiti ih.

( Božidar Proročić )