Tijana Bogićević za "Vijesti": Oduvijek sam bila fan Evrovizije
"Ja volim tu mejnstrim pop muziku, volim te moćne pjesme sa velikim rasponima, volim moćne balade. Ja sam takva pjevačica"
Srpska pop pjevačica Tijana Bogićević diskografski je još relativno novo ime za našu publiku, njen debi album izlazi ove godine, ali je već u svojoj karijeri prošla mnogo toga - od pjevanja pratećih vokala Vladu Georgievu preko nastupa na Evroviziji do rada u Americi. Lansiranjem novog spota, za pjesmu "Bezuslovno", ona je najavila da bi ovo mogla biti prelomna godina za njenu solo karijeru. Spot sniman u američkom gradu Bostonu, gdje Tijana sada živi, najavljuje njen album prvijenac, a pjesma označava obnovu saradnje sa autorkom Aleksandrom Milutinović, najzaslužnijom za "Tražim"- do sada najveći hit srpske pjevačice.
"Pjesmu sam snimila još u novembru i ona je u suštini i izašla tada za Radio S, koji je bio medijski pokrovitelj, ali nije imala video. Bilo mi je stalo da ga ima jer mi se baš sviđa ta pjesma", objašnjava Bogićević za "Vijesti".
Iz vaših medijskih izjava o suprugu Marku Robertsonu, koji je takođe muzičar, čini se kao da ste srećno zaljubljeni. Da li ste ovu pjesmu odabrali jer ste se pronašli u njoj?
(smijeh) Ne znam sad to kao srećno zaljubljena, pošto sam udata već tri godine. A kad smo zaljubljeni onda se uzmemo i onda to više nije - zaljubljeni. (smijeh) Šalim se. Pjesma je odlična i ja sam kroz nju na neki način obnovila saradnju sa Aleksandrom Milutinović, koja je pisala pjesmu "Tražim". Dugo nismo ništa zajedno radile i sad smo opet sarađivale. Meni se njene pjesme generalno dopadaju, pa mi se dopala i ova, nije zbog mog emotivnog stanja konkretno, ali mogla bih to povezati.
Što se dešava sa albumom, kada će izaći?
Ja sam na neki način ovu pjesmu umjesto albuma izdala. (smijeh) Jer je bio plan da izbacim album prije Nove godine i to je u principu gotovo, ali mi je onda došla prilika da sarađujem sa Aleksandrom, pa sam ipak to odložila. Ispostavilo se kao pozitivno što sam odložila, jer je ova pjesma uvod u album koji će izaći najvjerovatnije u aprilu. Pregovarala sam već sa nekoliko izdavača i najvjerovatnije će to biti PGP. To je skup svih onih pjesama koje sam ja pjevala do sada, ali ih nisam imala studijski snimljene. Ima pjesama koje su prihvaćene od publike koja mene sluša, a nisu doživjele neku veću promociju, jer su bile samo lajv verzije, tako da sam sve te pjesme uradila i studijski. Plus će naravno biti i novih pjesama. Prije izlaska albuma izbacićemo još jedan singl. Ovo je najava, odavde ćemo krenuti, pa ćemo vidjeti kako to ide.
Šta možemo očekivati od tih novih pjesama?
Ja volim tu mejnstrim pop muziku, volim te moćne pjesme sa velikim rasponima, volim moćne balade. Ja sam takva pjevačica. Nisam od onih koji vole neke pjesme bez puno melodija i pjevanja. Tako da će ljudi definitivno od mene moći da očekuju neke pjesme koje imaju poentu i jak tekst, odličnu melodiju, gdje ću ja da se raspjevam. Jer taj sam tip. Ja prije svega volim lajv svirku, volim prave instrumente, da pjevam uživo tako da od mene uvijek može da se očekuje da kako bude na albumu tako će sigurno biti i uživo.
Primjetni su kod Vas uticaji modernog mejnstrim zvuka. Sa druge strane, pop scena u Srbiji kao da je ostala zaglavljena u nekim prošlim vremenima, više se turbo folk izvođači trude da ubace te elemente aktuelnih pop hitova?
Treba da postoje producenti koji imaju novi, inovativan zvuk. Ali mi nemamo mnogo pop izvođača inače. Kad kažem pop mislim ne ljude koji ne pjevaju sa narodnjačkim trilerima. Pošto koliko vidim svi sebe definišu kao pop izvođače, kao da se sve to nekako spojilo, uopšte ne žele ljudi da priznaju da je to... Mislim, nije ni narodna muzika, pravi narodnjaci isto to ne priznaju, tako da je sve nekako mutiralo i stvorili su se neki novi pravci. Možda bi neko rekao i da ja nisam pop izvođač. Na kraju krajeva, na zapadu je pop sad i Bijonse, Tejlor Svift, Rijana... Na srpskoj sceni, a pretpostavljam da ni u Crnoj Gori nije mnogo drugačije, nema novih izvođača, ne može niko da izbije u prvi plan. Ja znam koliko je meni teško bilo i pored konstantnog rada, nisam nikada prestala da snimam nešto novo, opet je teško izbiti u prvi plan i zaista donijeti nešto novo i drugačije. Čini se kao da su uloge već podijeljene i grčevito se svi drže svog mjesta i samim tim nema napretka ni promjena, kada ne postoji konkurencija. Meni se recimo to uopšte ne sviđa, što postoji pet pjevačica, ja bih voljela da postoji 505. Postoji mnogo ljudi koji su talentovani, ali je jako dugačak put istrajati u tome što radiš i snimati pjesme i spotove i truditi se da nekako to sve prezentuješ medijima. Voljela bih da se stvari mijenjaju i napreduju.
Dugo ste bili prateći vokal, kako je biti u sjenci i možda ponekad i ne dobiti priznanje kada ga zaslužujete? Da li ste na to gledali kao na usputnu stepenicu u karijeri?
Predugo sam bila prateći vokal, devet godina rada. Prvih par godina okej, ali poslije je to bilo samo gubljenje vremena. Ali ne gubljenje vremena što se tiče rada, jer je to ipak bio posao za koji ste adekvatno plaćeni, nema tu što, nije mene niko tjerao. Prvo nemaju svi istu ambiciju. Što se tiče mene lično, ja sam oduvijek bila solo pjevač, a prateći vokali su bili nešto usput, tako je to u mojoj glavi izgledalo. Ali je činjenica da sam ja tu ostala dugo, zbog jedne stvari ili druge. Nisam prije svega imala novac koji je potrebno uložiti u karijeru. Ni Rijana na Barbadosu nije imala milione dolara nego ju je neko otkrio i uložio u nju da taj talenat može da nam pokaže. Kod nas ne postoji taj sistem, više ne postoje izdavači koji bi tražili talente i zbog toga mnogi talentovani ljudi ostanu u zapećku, jer nemaju finansijsku moć da izguraju svoje ideje do kraja. Mislim da je to glavni razlog, jer znam dosta sjajnih pratećih vokala koji nikada nisu snimili nijednu pjesmu i to nije zbog toga to oni to ne žele, već jednostavno nije svako toliko sposoban da se na neki način bori, da se snađe, ne odustaje... Meni su se eto možda više kockice poklopile nego nekim drugim ljudima. Nije tu niko kriv, svako mora da se bori kako zna, a sistem ne ide u prilog nikome i samim tim je teško doći do publike.
Predstavljali ste Srbiju lani na Evroviziji, prije toga ste se jednom okušali na Beoviziji, može se steći utisak da vam je bilo baš bitno da nastupite na tom evropskom takmičenju?
Jednom sam bila 2011. na Beoviziji i to je isto bilo kao ono - što da ne. Tad sam bila snimila pjesmu "Tražim". Tako da je meni u glavi bilo da želim da svoju muziku prezentujem ljudima i da odem na Beoviziju da vidim kako je. Sve što mi se dešavalo kroz karijeru je bilo spontano i ja sam takav lik, kao dajte što da ne, idemo da se zezamo. Tu nije bilo nekog posebnog plana niti neke moje ludačke želje za Evrovizijom , nego čisto mi je ponuđena ta prilika i ja je nisam odbila. Ali ja jesam oduvijek bila evrovizijski fan, još u Jugoslaviji je to bio bitan događaj, taj momenat gledanja sa porodicom. Mada nisam mislila da ću ikad biti pozvana da ja nastupim. Zahvalna sam na toj prilici, žao mi je što nismo prošli u finale, ali eto vidjećemo što će biti ove godine.
Ovogodišnji predstavnik Sanja Ilić smatra da je bolje predstaviti se na Eurosongu na svom jeziku i elementima muzike svog kraja, dok ste vi pjevali na engleskom?
U njegovoj muzici je to prelijepo i naravno Sanja Ilić bi trebalo da nastupa na srpskom. To je za “Balkaniku” definitivno najbolje, dok je za pjesmu koju sam ja prošle godine izvodila bilo sasvim logično da se izvodi na engleskom. Mislim da tu nema pravila. Sve zavisi od izvođača i od pjesme. Pjesma na engleskom uglavnom pobijedi, iako svi ti izvođači nisu sa engleskog govornog područja. Mada sa druge strane mi smo bolje prolazili kad smo pjevali na srpskom.
Slavko je bio prava zvijezda u Kijevu
Kakav je utisak na Vas ostavio Slavko Kalezić na Eurosongu?
Dosta smo se družili tamo u Kijevu, zapravo više na predevrovizijskim žurkama jer smo tamo već bili jako zauzeti, ali poslije toga se nikad nisam čula sa njim (smijeh). Tako da ne znam što on sad konkretno radi, nadam se da mu sve ide onako kako je zamislio. Slavko je tamo bio zvijezda i što se kaže - on je tamo svoj na svome. Evrovizija je stvarno nešto poput velikog putujućeg cirkusa, tamo ima svega i svi su prihvaćeni, dok smo na našim prostorima mnogo zatvoreniji po pitanju i izgleda i muzike. On se odlično snašao tamo, bio je sjajno prihvaćen i drago mi je zbog njega.
Galerija
( Stefan Strugar )