Pričaćemo o kaznama kad čujem ambasadore

Ministar vanjskih poslova Srđan Darmanović kazao je da će nakon razgovora sa ambasadorima Miodragom Vlahovićem, Nebojšom Kaluđerovićem i Željkom Perovićem odlučiti da li će ih ministarstvo kazniti zbog javnih istupa. Darmanović je u razgovoru za “Vijesti”, između ostalog, kazao da ne očekuje zastoj u evropskim integracijama, kao i da neće biti diplomatskih pritisaka na Srbiju kako bi izručila Svetozara Marovića.

“Ministarstvo vanjskih poslova je na ovu temu već iznijelo svoj stav, a i predsjednik Vlade. Ja sam zaista bio iznenađen, s obzirom na to da se radi o veoma iskusnim diplomatama. Nije sporno da privatno možete da pomognete kome hoćete, ali što se tiče javnih istupa, stvari stoje drugačije. Čitava situacija je najprije suštinski sporna, imajući u vidu da ambasadori Crne Gore predstavljaju građansku i multietničku državu. Pogotovo je sporna profesionalno, jer je postupanje na svoju ruku, bez obavještenja, a kamoli konsultacije sa matičnom kućom, neodgovorno. U ovom slučaju, vrlo je moguće da se radi o kršenju Zakona o vanjskim poslovima. Ako se nakon razgovora koje budemo imali ispostavi da je o tome riječ, vjerovatno će doći do procedura propisanih zakonom”, kazao je Darmanović.

Da li je to neka disciplinska mjera?

Ja to ne mogu to da prejudiciram. Ove nedjelje ćemo imati razgovor i vidjećemo šta će iz toga proizaći. Nisam baš po prirodi sklon da prvo razmišljam o sankcijama, ali je ovo situacija koja je imala dosta široke implikacije, o kojoj se izjasnio ombdusman, reagovale političke partije i organizacije civilnog društva, pokrenuta inicijativa za kontrolno saslušanje pred skupštinskim odborom, i sve to zahtijeva punu ozbiljnost u daljem postupanju.

Šta vi po Zakonu možete nakon razgovora sa njima da uradite?

Moramo prvo da obavimo razgovor sa svojim kolegama i da utvrdimo šta se dešavalo.

Još se ništa konkretno ne zna o predlogu Francuske za izmjenu metodologije pristupnog procesa EU. Jeste li uspjeli da saznate šta će taj predlog formalno značiti za Crnu Goru?

Mi apsolutno ne smatramo da je zvanični Pariz protivnik evropskih integracija. Francuska je istupila sa predlogom koji, po njihovom viđenju stvari, treba da ubrza proces evropskih integracija. Što se nas tiče, nepovoljnost u vezi sa tim predlogom je što on, u ovom trenutku, usporava proces proširenja i de facto stvara vakuum do sastanka u Zagrebu u maju 2020. Nama se, bez stvarnog razloga, onemogućava da posljednje poglavlje 8 – Konkurencija, otvorimo do kraja ove godine, što je bilo očekivano. Francuska želi da se o njenom predlogu raspravlja, a taj predlog nije još sasvim uobličen, već postoji u određenim idejama i sasvim je sigurno da će ostale članice o tome raspravljati na tijelima i organima Unije. U EU se obično vodi dosta iscrpna debata i najvjerovatniji scenario je da će se doći do neke vrste kompromisa, na način što će predlozi koji se smatraju dobrim u francuskom modelu biti prihvaćeni ili pokušati da se inkorporiraju u dosadašnji model pregovora. Ali za sve to je potrebno vrijeme, a to vrijeme znači zastoj u pregovaračkom procesu.

Šta to znači za zemlje u pregovorima?

Tu se postavlja ključno pitanje - šta sa zemljama koje su već u pregovorima? A mi smo već duboko u pregovorima. Francuski model je vjerovatno lakše primijeniti na zemlje poput Sjeverne Makedonije i Albanije koje tek treba da započnu pregovore, dok se za Crnu Goru i Srbiju postavlja pitanje, čak i ako bi htjeli da preuzmemo neke eventualne prednosti francuskog modela, na koji način bi to uopšte mogli da učinimo i da li bi od toga imali neke benefite ili ne.

Drugo ključno pitanje je da li je moguće mijenjati pravila igre kad je utakmica već odavno u toku. Ako je moguće, kako je moguće, a da oni o kojima se radi ne budu oštećeni. Takođe, kakva je to poruka koju šalje EU, koja s jedne strane čvrsto insistira na svom pravnom korpusu i nasljeđu, a sa druge dovodi u pitanje jedno od osnovnih pravnih postulata, da se pravila ne mogu mijenjati kad je postupak već otpočeo. Samim tim što ima premnogo pitanja, gubitak vremena je neminovan.

Gdje su tu Danska i Holandija koje zvanično podržavaju predlog Francuske?

Francuska, Holandija i Danska su bile ujedinjene u stavu da nije vrijeme za otvaranje pregovora sa Albanijom, ali je Francuska ostala usamljena u blokadi pregovora sa Sjevernom Makedonijom. Ovo znači da zemlje ipak nijansiraju svoje pristupe i da su, u predstojećoj debati o francuskom predlogu, mogući različiti stavovi i predlozi. Ono što svakako nije loše je činjenica da ubjedljiva većina članica EU, među kojima je i Njemačka, nema dileme oko politike proširenja. Njemačka, naravno, kao i uvijek, insistira na rezultatima i standardima, ali politiku proširenja ne dovodi u pitanje.

Kakve poruke dobijate u zvaničnim susretima kada je u pitanju “non paper” EK za poglavlja 23 i 24, koji je sa aspekta Vlade tumačen kao jako dobar, dok su komentari civilnog sektora svedeni na njegove nepravilnosti?

Radi se o dokumentu u kojem je konstatovan umjereni napredak, te naznačene oblasti u kojima je potrebno uložiti dodatne napore.

Tri godine je rada ove Vlade. Kako biste ocijenili svoj rad u prethodne tri godine i ono što je postignuto u spoljnoj politici države?

Što se tiče vanjske politike, mislim da imamo razloga da budemo zadovoljni. Crna Gora je u toku mandata ove Vlade, kao plod višegodišnjeg rada i prethodnih vlada i administracija, ostvarila svoj prvi veliki spoljnopolitički cilj - članstvo u NATO-u.

U ovom periodu otvorili smo osam pregovaračkih poglavlja sa EU. Bilo bi mi drago da mogu da kažem da smo otvorili i ovo posljednje, ali su okolnosti koje sam elaborirao uticale na to da, zasada, moramo da sačekamo. Politika evropskih integracija ostala je ključni prioritet Vlade i nacionalni cilj broj jedan i što je vrlo važno, oko njega su saglasni gotovo svi akteri društva - vladajuća koalicija, veći dio opozicije i koliko znam, čitav civilni sektor. U ovom periodu smo imali posjete izuzetno visokih zvaničnika američke administracije, potpredsjednika Pensa i državnog sekretara Pompea, što je za svaki region svojevrsni događaj.

Kakva je poruka poslata dolaskom visokog američkog zvaničnika Majka Pompea i šta je njena suština?

Posjeta Pompea je bila poruka i saveznicima i eventualnim oponentima. Saveznicima - da SAD ostaju zainteresovane za Balkan i da su spremne da se angažuju za rješenje važnih regionalnih pitanja, kao i da su spremne da pokažu tijesne odnose sa novim saveznicama. U pitanju su Crna Gora i uskoro Sjeverna Makedonija. Najzad, da eventualni geopolitički konkurenti na zapadnom Blakanu treba da računaju sa tom činjenicom da su SAD i NATO u ovom regionu prisutni i da će biti prisutni.

U posljednje vrijeme je bilo dosta informacija, a i dalje je ostala otvorena uloga oko uticaja Rusije na zapadnom Balkanu. Nedavno je ruski ambasador poručio da su oni spremni da se odnosi popravljaju ako postoji spremnost kod vas?

To je pristup koji je svakako pozitivan, ali i kojime se skida svaka odgovornost za ono što se desilo ovdje oktobra 2016. godine, što je i do sada bio poznati stav Ruske Federacije prema tom pitanju. Takvu izjavu možete očekivati od ruskih zvaničnika, nije to ništa iznenađujuće. Objektivno stanje je da su odnosi ušli u nešto mirniju fazu u posljednje vrijeme, da ekonomska saradnja i naročito turistički priliv nikada nijesu prestajali, čak i u doba najzategnutijih odnosa, da sarađujemo u međunarodnim organizacijama na uobičajen način i da Crna Gora sigurno ne želi da ima nikakve konfliktne odnose. Pogotovo ne sa velikim zemljama. Međutim, Rusija ima svoje interese u ovom regionu, koji najčešće ne korespondiraju sa interesima NATO i EU. Konačno, Rusija je osnivač Evroazijske unije, koja ima pretenzije za konkurentsku ulogu u odnosu na EU. U tom smislu, mi pripadamo različitim svjetovima, što ne znači da ne možemo da sarađujemo tamo gdje imamo zajednički interes.

I sa Srbijom je u posljednje vrijeme bilo dosta ‘ekscesnih’ situacija. Šta mislite o tome?

Ne doživljavamo Srbiju izvan konteksta naših susjeda i želimo da bude uspješan akter u procesu evropskih integracija. Osim saradnje, imamo i poznate razlike, kako u spoljno-političkom kursu naših zemalja, tako i u gledanju na neka pitanja koja se tiču naših odnosa. Te razlike ponekad izbijaju na površinu i postaju predmet političkih debata, što je normalno i što će se dešavati i u budućnosti. Ipak, iza toga postoji dosta razgranata ekonomska saradnja. Srbija je veliki ekonomski partner Crne Gore. Svako u tome ima svoje interese i tako treba i da bude. Upravo smo riješili i pitanje agremana za novog ambasadora Srbije, koje se odvijalo po ustaljenoj proceduri, osim jednog uslova koji je bio neophodan, a to je da on ne može biti državljanin Crne Gore.

Upravo smo riješili i pitanje agremana za novog ambasadora Srbije, koje se odvijalo po ustaljenoj proceduri, osim jednog uslova koji je bio neophodan, a to je da on ne može biti državljanin Crne Gore, kazao je Darmanović

Kada treba očekivati dolazak ambasadora?

U bilo kom momentu. To sada zavisi isključivo od Srbije.

Mislite li da će to doprinijeti da se riješi problem Branke Milić, koja je već godinu u srpskoj ambasadi u Podgorici? Da li se nešto diplomatskim putem radi u vezi sa tim?

Što se tiče privođenja Branke Milić, koja je prvostepenim postupkom pred Višim sudom osuđena na tri godine zatvora zbog učešća u aktivnostima koje je crnogorski pravni sistem definisao kao teško krivično djelo, a koja se od kraja novembra 2018. godine nalazi u ambasadi Srbije, mi smo primjenjivali standardne diplomatske tehnike i mjere. Pozivali smo u više navrata ambasadora Srbije u Podgorici na razgovor, u skladu sa diplomatskom praksom i Bečkom konvencijom. Uručili smo note sa zahtjevom da se omogući pristup i ulazak crnogorskih državnih organa u prostorije ambasade, ali naravno nikad mimo ustaljenih procedura.

Da li je bio neko od predstavnika pravosuđa? Da li je neko posredovao u rješavanju tog problema?

Ovdje je prije svega riječ o diplomatskim odnosima između dvije zemlje i pružanju utočišta osuđenim licima. Mi ćemo nastaviti sa zahtjevima nadležnih institucija kroz redovnu komunikaciju prema organima Srbije i vjerujemo da će u nekom momentu Vlada Srbije i njeno Ministarstvo spoljnih poslova doći do spoznaje da ovo ne samo što ne doprinosi normalnim i dobrim odnosima između dvije zemlje, nego prije svega utiče na imidž Srbije u regionu.

Da li Ministarstvo vanjskih poslova planira mogućnosti koje zakon dozvoljava kada je u pitanju izručenje Svetozara Marovića? Da li se razmišlja o nekoj vrsti diplomatskog pritiska da se ubrza ta odluka Srbije?

Ne razmatramo pogoršanje odnosa sa Srbijom nikakvim našim jednostranim aktima.

Mislim na neku vrstu diplomatskog pritiska, ne na radikalne poteze. Da li postoji neki način za to?

Izvan ovoga što je već radio ministar pravde ne vidim šta bismo mi mogli da uradimo u domenu naših nadležnosti, a da ne utiče na odnose između dvije zemlje.

Ima li kakvih pomaka kada je u pitanju rješenje pitanja Prevlake?

Ostajemo pri tome da za nas pa i za Hrvatsku, Prevlaka nije politički problem i mi ga ne tretiramo kao otvoreno pitanje, s obzirom na to da privremeni sporazum veoma dobro funkcioniše već 17 godina. Protokolom se ne prejudicira nikakvo konačno rješenje, a uspostavljeni pravni režim se pokazao kao izuzetno funkcionalan i bez problema se sprovodi u praksi. Postoji načelna politička saglasnost da dvije zemlje ukoliko mogu da iznađu bilateralno rješenje to i urade, ali da nema nikakvog problema ni za jednu ni za drugu stranu da rješenje potraže pred međunarodnim arbitražnim ili sudskim organima.

Da li se nešto radi u tom smislu?

Obje zemlje imaju državne komisije za granice, ali čini mi se da smo se i mi i Hrvatska osjećali dosta komforno u ovom sistemu koji dobro funkcioniše. Vidjećemo na koji način ćemo krenuti prema trajnom rješenju. Smatram da je međunarodni put realniji, jer na Balkanu rješavanje teritorijalnih pitanja, makar to bilo i pitanje granice na moru, bilateralnim putem obično nije davalo rezultate. Ukoliko i jedni i drugi u dobroj vjeri budemo prišli traženju međunarodnog rješenja, to bi bilo najrealnije.

Još rano za izručenje Kneževića

Da li je Ministarstvo preko ambasade u Londonu uključeno u postupak u vezi sa Duškom Kneževićem?

Ugovor između Crne Gore i Ujedinjenog Kraljevstva je potpisan početkom marta ove godine. Predlog Ugovora kojim se dopunjava evropska konvencija o ekstradiciji i koji ima za cilj olakšanje primjene ove konvencije, prošao je u novembru Odbor za međunarodne odnose i iseljenike i čeka na ratifikaciju. Stupa na snagu kad se ispune unutrašnje pravne procedure sa obje strane, razmjenom diplomatskih nota. To znači da je stvaranje formalno-pravnih pretpostavki još uvijek u toku i eventualno izručenje između dvije zemlje se sada može obavljati u skladu sa evropskom konvencijom o ekstradiciji, čije su obje države potpisnice.

Postoji li potreba da preko ambasade pratite postupak?

Ovo pitanje potpada pod nadležnost Ministarstva pravde, a naša ambasada u Londonu ostvaruje diplomatsku korespodenciju sa organima Velike Britanije u skladu sa svojim nadležnostima. Ovaj predmet nije posebno u našem fokusu osim kao dio redovnih aktivnosti.

Uskoro konzulat Albanije u Ulcinju

Da li je Crnoj Gori mjesto u okviru inicijative “Mali šengen”?

Dosta je teško zaključiti o čemu se zapravo radi, osim ciljeva proklamovanih u javnosti. Mi smo učestvovali na ministarskom nivou na skupu u Ohridu. Međutim, u našem slučaju radi se o inicijativi u kojoj su svi naznačeni ciljevi za Crnu Goru već ispunjeni drugim multilateralnim i regionalnim platformama i inicijativama - CEFTA, EFTA, članstvo u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji, Zapadnobalkanska šestorka i iznad svega Berlinski proces.

Mi ćemo svakako sa svim našim prijateljima iz regiona nastaviti da sarađujemo, ali ne znam da li Crna Gora ima neki poseban interes da duplira ono što već ima u drugim inicijativama za saradnju.

Da li je u planu otvaranje konzulata Albanije u Ulcinju?

Jeste, kao i otvaranje našeg konzulata u Skadru, na čelu sa počasnim konzulom. Otvaranje konzulata tamo gdje se nalaze određene etničke manjine susjednih zemalja je normalno i u tome ne vidimo nikakav problem.

( Mila Radulović, Željka Vučinić )