Trenutno jedino pozorište udara prave šamare

„Politički establišment jedino od pozorišne umjetnosti trenutno dobija prave šamare i prave procjene“, ocijenila je u razgovoru za „Vijesti“ poznata rediteljka i spisateljica Vida Ognjenović.

Prema njenim riječima, postoje sjajni reditelji, koji režiraju pozorište otpora, pozorište ozbiljne kritike.

„To su Oliver Frljić, Kokan Mladenović, Andraš Urban...da ne nabrajam sve, tu su i sjajni slovenački reditelji. Pozorište je trenutno u odličnoj kontraofanzivi, što se politike tiče. I politika ga se sa pravom plaši. Naročito mislim na politiku koja je za svaku osudu, a takvih ne fali na balkanskom terenu. Sa druge strane, ne zato što ga se plaši, država bi mu dala pare da pozorište zaćuti, ali ono neće da zaćuti. Nego naprotiv, neće da gubi svoju snagu na taj način što će mu neko dati neke male privilegije. Nažalost, možda ima i takvih pozorišta, koje skidaju sa repertoara neke predstave koje njegovom finansijeru, upravi grada ne odgovaraju. Prinuđen je, to je pitanje opstanka“, naglasila je ona.

Ognjenović je za to da se pozorište bori protiv takve gradske uprave kojoj smetaju predstave, a ne da kapitulira.

„To je razbijanje ogledala zato što je lice ružno. Sve u svemu, pozorištu trenutno najviše na ovim prostorima, jer ovo je mala bara puna krokodila, prijeti komercijalizacija. Da mora samo da se zarađuje.

Prema tome, treba povlađivati ukusu većine i voditi računa o tome da ima više gledalaca. Gledalac je treća dimenzija u tri D dimenzijama pozorišta. Pozorište smatra da publika treba da ima u njega povjerenja i da ne svlači pozorište za noge na svoje, nego da se penje ako može do pozorišnog nivoa shvatanja. Da masa ne zahtijeva od pozorišta da po njenom ukusu pravi predstave, nego da je pozorište jedna uzvišena umjetnost koju treba razumjeti i uložiti neki napor. Nije pozorišna umjetnost na prvu loptu, nije ona zabavna muzika”, smatra Ognjenovićeva.

Navodeći da je budvanski festival kulture zapao u krizu, Ognjenović ističe da se „Grad teatru“ mora vratiti festivalski renome koji je postigao.

“Taj festival je postigao visoki, međunarodni renome. Bio je brend budvanski. Da se to, ako može vrati, a to se jedino može dobrim predstavama; neka ih je manje, ali neka su odlične. Dobrim mjestom za igranje i njegovim položajem 'Grad teatra' u životu ovoga grada. Ja sam bila za to, ako ikako može da se predstave igraju cijele godine, da se pronađe način, gdje bi ljudi igrali. Dakle, samo treba neke dobre volje, da sjedne grupa ljudi, pristajem da budem članica te grupe, da pomognem koliko god se može. Da napravimo neki nacrt, da se dogovorimo kako bi trebalo, da dođu ljudi iz Podgorice, sa Cetinja, iz drugih pozorišnih mjesta, Nikšića, Tivta, da dogovorimo šta ne treba dozvoliti da se dešava, a šta bi trebalo da se potrudimo da festival ima. Neka festival traje 15 dana, ali neka budu vrhunske predstave”, ističe rediteljka

Ona smatra da je „Grad teatar“ u krizi.

“Naravno, kod nas nažalost, u krizi su sve kulturne institucije, koje se oslanjaju na dotacije. Došao je u krizu, prije svega što je Budva stoprocentno preorijentisana na turizam, na zaradu od turista. I u tome se 'Grad teatar' malo izgubio. Festival, kao što je 'Grad teatar' ne može biti isključivo turistička atrakcija. Naprotiv, on je umjetnička ustanova . Sjećate se, 'gušila' ga je buka, galama, muzika, „gušilo“ i to što je Citadela, otišla u te zabavne, ugostiteljske svrhe. Sjećam se dobro i kada je Citadela prodata, rečeno je da ćemo moći tamo igramo predstave za vrijeme ljeta, što već sljedeće godine nije bilo. Tako, igračkog mjesta nema, ono mjesto između starogradskih crkava, koje je ispalo jedino pravo mjesto, 'patilo' je zbog buke, blizine kafana i zbog gužve“, navodi Ognjenović. Dodaje da je festival došao u krizu, gdje je moralo da se odluči, biti ili ne biti.

“Da li 'Grad teatar' da nastavi po svaku cijenu, ili da se zaustavi, dok se ne razmisli i donesu neke odluke. Međutim, ljudi su s pravom rekli da, ako jedno ljeto preskočimo, teško će se više vratiti, jer će se smatrati da ga više nema. I narednih pet godine bi morao da dokazuje da ga ima, jer će svako reći da je jednom zatvoren”, zaključuje Vida Ognjenović.

Umjetnost će pobijediti tiraniju

Upitana da li i dalje smatra da će umjetnost pobijediti tiraniju zabave, Ognjenović je kazala da je u to uvjerena.

“Znate da je Robespjer govorio o tiraniji vrline, pa kako je tiranija vrline isto pala, tako će i tiranija zabave pasti. Poješće sopstveni rep, jer ne možete vi toliko biti zabavni, koliko nekome ko nema druga posla, nego da se zabavlja ona treba”, ističe Ognjenović.

( Vuk Lajović )