Potpuni nedostatak straha od javnosti

Eh, kad se jednom okonča ovaj cirkus od mandata Kolinde Grabar Kitarović na funkciji predsjednice Republike Hrvatske, pa prođe neko vrijeme i nasljeđe se počne tretirati u popularnoj kulturi, jedan od boljih, bilo dokumentarnih, bilo igranih filmova o tome, sigurno će imat radni naslov ‘Kolinda i rođendani’.

Čovjek stvarno, nakon svega, ne zna što je grotesknije, kad predsjednica slavi rođendan, pa joj u tome pomaže Zdravko Mamić ili kad odlazi na tuđe proslave, na kojima se uhvati mikrofona, kao na Bandićevom rođendanu.

Proslave bez ikakvih ograda i neugode

Od brojnih značenja koja je groteska kao pojam predstavljala, možda je najbliži ovome što smo gledali i gledamo vezano uz ovu temu dio koji se odnosi na avangardni roman i kazalište, a kojeg prenosim iz članka u Hrvatskoj enciklopediji: “U avangardnome romanu i kazalištu koristi se kao besmisao, ništavilo i apsurd”.

Teško je pronaći jezgrovitiji i točniji prikaz ovih rođendanskih proslava, koje se bez ikakvih ograda ili neugode odvijaju pred širom javnosti. No, prije nego pređem na to, zanimljivo je koliko se kod političara s ovih prostora primilo to druženje s mikrofonom.

Stoga je prava šteta da ćemo zbog izbjegavanja uzrujavanja vlastitog biračkog tijela sasvim sigurno biti uskraćeni za neki kafanski duet Kolinde Grabar Kitarović i Ivice Dačića, jer bi on, uz to što bi poharao internet, predstavio vjernu sliku ovdašnje visoke politike. S druge strane, kako je krenulo, nije isključeno da će u nekoj srednjoročnoj budućnosti Kolinda Grabar Kitarović postati zvijezda autorskih reklamnih spotova i odmijeniti Višnju Pevec u toj ulozi.

Potpuni nedostatak straha od javnosti

Kad se pak vratimo na glavnu temu, proslave rođendana, ostaje nam tužno zaključiti kako je odavno izbrisana granica između visoke politike i ljudi sa skandaloznim istupima i čitavim nizom optužnica, zbog čega nas ovakvo što ne može čuditi, nego jedino predstavljati simboličku sliku društvenog poretka, odnosno njegov najvjerniji prikaz. Ono što ipak najviše iznenađuje je potpuni nedostatak straha od javnosti, kao da su i Bandić i Grabar Kitarović, što se i inače iz njihovog ponašanja prema kritičkoj javnosti ili medijima da iščitati, shvatili da nemaju što više tražiti među pristojnijim dijelom populacije i odlučili su se obraćati samo onima koji od spektakla ne vide sadržaj.

Definitivni ulazak populizma u Hrvatsku

Ukoliko to jeste tako, a očito jeste i dio je šireg svjetskog procesa, iz toga možemo zaključiti dvije stvari. Prva je da je populizam definitivno ušao na velika vrata i u Hrvatsku, što će za nužnu posljedicu imati to da će na koncu najtalentiraniji na tom polju istisnuti izvorne nositelje. Za to je najbolji pokazatelj aktualni uspon Mislava Kolakušića.

Druga se pak odnosi na još jednom potvrđeno nevjerovatno vizionarstvo sarajevske Top liste nadrealista, koji su prije skoro trideset godina predvidjeli upravo ovo što se događa. U to se uostalom može osvjedočiti svatko tko pogleda isječak gostovanja jednog ozbiljnog profesora u emisiji koju je vodio Nele Karajlić. Dakle, profesor u odijelu i s građanskim bontonom na čistom književnom jeziku pokušava sudjelovati u razgovoru, dok se voditelj skida, pljuje po studiju, šiša nokte, a publika zove u emisiju i govori kako je nečuveno i bezobrazno ponašanje gosta u studiju. Ako vam se ovo čini kao pretjerivanje, razmislite još jednom.

(telegram.hr)

( Dragan Markovina )