Danas ni mlinara, ni žita: Može li oživjeti stara vodenica?

Dragan Korać, iz nikšićke Župe, iz sela Bjeloševina, sedamdesetih godina učestvovao je u obnovi vodenice u selu. Sada je ponovo jedan od onih koji su riješili da vodenici, za koju mještani tvrde da je nastala u 19.vijeku, a za koju se, prema riječima Koraća, sa sigurnošću zna da je postojala 1916. godine, povrate stari sjaj.

Korać se sjeća da je ispred vodenice nekad bilo i po dvadesetak tovara sa konjima koji su čekali red da samelju žito i da su od 1953. do 1972.radila tri mlinara. Danas ni mlina, ni mlinara, ni žita. Ali, tradiciju je, smatra Korać potrebno zadržati.

“Mnoga župska sela nijesu imala mlin i bilo je veliko bogatstvo jednog sela imati mlin. U to vrijeme mlio se kukuruz, umertin kako smo ga zvali i od toga brašna se hranilo. Nije bilo da se kupuje u magacinima, to tek posle rata. Do 1972.radila su tri mlinara a nakon ključ je bio kod komšije amještani su uzimali kada je kome trebalo da samelje žito. Sve do 1980.kada je mlin prestao da radi”, priča sedamdesettrogodišnji Korać.

Mlinar je, objašnjava on, bio u obavezi da melje žito stanovnika sela a on je kao nadoknadu uzimao “ujam” – kilogram i po brašna po broju članova porodice, dok bi visinu “ujama” za mještane iz drugih sela postavljao uz saglasnost sa drugim mlinarima.

Prisjeća se da su početkom sedamdesetih godina on i aktivisti sela, zajedno sa predsjednikom Socijalističkog saveza, odlučili da urade gvozdenu “bukvu” (badanj) i istu napravili u Željezari, kao i da je u nekadašnjem gigantu napravio mnoge alatke.

“Kameni točkovi su dogonjeni sa Kosova i Metohije i bilo je napravljeno da može da melje krupnije i sitnije. Po pričanju mlinara, mogao je tri i po kvintala da samelje za 12 sati, mada je, po potrebi, mlio i uveče”.

A nije mlin bio samo mjesto gdje se mljelo žito.

Posle rata je bio, kako reče Korać, “glavno mjesto za informisanje”.

“Ovdje je pedesetih godina bilo glavno mjesto za informisanje. Ljeti dođu studenti iz Beograda i prvo što im je bilo je da dođu kod mlina. Tu su mogle da se čuju mnoge informacije, ali i da se uzmu novine”.

Mlin je nakon zatvaranja polako počeo da propada, njive gdje se nekada sijalo žito su zalivađene, a rijetkima koji i dalje siju kukuruz, ptice uništiše sve.

Drago mu je što se krenulo sa obnovom vodenice.

“Ovo je za mene dio istorije i treba mlađe generacije da znaju kako su živjeli njihovi preci, čime su se bavili”, poručio je Korać.

Predstavnik sela Bjeloševina u Savjetu Mjesne zajednice (MZ), Radovan Mirković, kazao je da im je kiša malo “pokvarila” planove ali da se nadaju da će mlin do kraja godine ukroviti. Kako je kazao mlin će imati sprat više u odnosu na prvobitni.

“Da nećemo da je pokrenemo, ne bi ni počinajli ovu akciju. Zahvaljujući Ministarstvu poljoprivrede uspjeli smo da asfaltiramo put koji vodi do vodenice, oko 700 metara, dok veliku pomoć, što se tiče radova, imamo od kompanija Uniprom metali i Gradnja inženjering, NVO ‘Župa u srcu’, predsjednika MZ Dragana Radulovića i lokalne uprave”, kazao je Mirković i zahvalio se svima.

Obnovu stare vodenice inicirali su mještani zajedno sa NVO “Župa u srcu” i Fondom za razvoj Župe.

“Bez razmišljanja smo prihvatili ideju mještana da obnovimo mlin jer nam je želja da sačuvamo stare objekte koji predstavljaju tradiciju, kulturu, i koji mogu biti i mjesto okupljanja kao što mještani planiraju da rade”, kazao je Jovo Radulović, predsjednik “Župe u srcu”.

Rekonstrukcija se realizuje preko programa Akademija održivosti koji sprovodi Fond za aktivno građanstvo, a finansira EU. Župljani su kandidovali projekat, prikupili 4.000 eura, koliko su dobili i od donatora, i krenuli sa poslom.

“Radovi napreduju, ali malo je bilo problema zbog vremenskih uslova. Nadamo se da ćemo do kraja godine vodenicu staviti pod krov i razmišljati o njenom stavljanju u funkciju. Mještani planiraju da razviju neke turističke kapacitete ovdje, jer je lijepo i tiho mjesto, blizu je rijeka Gračanica, iznad Jerinin grad. To je negdje u planu i MZ i naše NVO da razvija čitav kapacitet Gračanice i svega što je u njenoj blizini, a može imati turistički potencijal”, kazao je Radulović.

Prema njegovim riječima želja svih je da Župa bude i turistički valorizovana, jer posjeduje potencijale koji nijesu iskorišćeni.

“Šteta je da sa potencijalima koje imamo budemo prepoznati samo kao rudarski kraj, a imamo veliki potencijal za razvoj turizma”, zaključio je Radulović.

( Svetlana Mandić )