Kongres za istorijsku marginu

Koliko je DPS moderna i reformistička partija pokazao je jučerašnji kongres? Nekoliko gostiju iz regiona, s odnekud prirodatim domaćim Novakom Kilibardom, odalo je utisak nekog marvelovskog zezanja - putešestvija u budućnost ali sa likovima iz onomadske prošlosti.

Javnost ima odavno privid da se DPS podmlađuje ili otvara prostor novim ljudima, da se mijenja više nego cijela opozicija zajedno. Kada pogledate, malo bolje to je, međutim, jedna od najkonzervativnijih partija nespremna na široko otvaranje ili političku evoluciju. Na jučerašnjem kongresu mladi ljudi i posebno žene, makar bile poslanice, ministarke, naučne radnice, bili su marginalizovani - smješteni negdje iza, po sredini, kao suvišak ili nevoljni dodaci jednom davno preživljenom političkom enterijeru. Dominirali su gotovo isti ljudi koji su drzavno-partijska vlast decenijama. Nekako je sve bilo podešeno kao da će se odnekud, iz Beograda, u tom času pojaviti jedini nedostajući scenarista i reditelj Svetozar Marović, a Bemaksovom halom prolomiti aplauz kakav skorije nije zapamćen. I zaista je nepravda, partijska i tužilačko-sudska, da je tu bio Mugoša, a da nije bio Sveto. A da je bio, sigurno ne bi Đukanovićev govor bio tako dosadan, sterilan, osvrtnički i umoran, govor s nedostatkom političkih ideja tek raspakovanih za budućnost, govor vajkanja i pravdanja, bez vizije, bez nade, nekako složen za istorijsku marginu, nekako dementan i nadasve potpuno nezanimljiv.

Shvatili smo da će po Đukanovićevoj agendi Crna Gora, odnosno DPS, raditi na snaženju državnog identiteta? Šta to znači samo Đukanović zna, a ostali slute! Da, biće i odbijeni napadi na crnogorski nacionalni identitet, ili tako nešto? Agresor je očigledno vascijeli domaći neprijatelj razvrstan u političko-crkvenim krugovima, tradicionalna Crna Gora i nešto stranih faktora pride. O ekonomiji, o ekonomskoj perspektivi, o zahuktaloj, novoj globalnoj krizi ni riječi. NATO je u Đukanovićevim umornim govorima, zamijenio ona mjesta na kojima se kao vezivno tkivo jakih misli obično nalaze neki; "daklei", "elemi" ili "ergoi".

DPS je juče proklamovala ustvari praktično, interesno jedinstvo, predstavila se javnosti sa novim štepovima po šavovima koji su odavno pukli. Podijeljeni na Milove i Duškove ipak su se zaogrnuli jedinstvom ra zličitosti i različitim, a opet jedinstvenim biznis interesema ovih i onih klanova. DPS je tako konačno i javno postao dosadna i sasvim neživa politička platforma za ostvarivanje mnoštva privatnih interesa. To je tek legalistička potpora i podrška za nelegalne poslove pojedinaca i grupa koje na okupu sada drži samo goli strah da bi svaka promjena bila fatalna za njihov uhodani posao i interes.

Nažalost takve zajednice znaju da potraju upravo iz pomenutih razloga. Tu neda sudara ideja i ideologija iako je novoizabrani stari predsjednik želio da pokaže kako identitetsko-ideološke bitke nisu dovršene. Ipak, izvjesno je da insistiranje na odbrani identiteta govori o tome da se on zapravo i ne razumije, da se ne posjeduje, ili da se za njim luta u neprekidnom traganju, i to s nadom da se nikada ne pronađe. Onoga trenutka kada bi DPS objavio da je lovljeni identitet konačno i ulovljen ta partija bi postala besmislena udruga, a tvrdnja da su interesni koglomerat toliko očigledna da bi svima sve bilo jasno. Tu istinu i danas, u zamazanoj stvarnosti, vide mnogi ali je prećutkuju, pa i skrivaju od sebe, jer žurka međusobne jagme neprekidno traje i što je najluđe - od nje se i dalje dobro živi i to na račun bližnjega svoga.

Mi, opozicionari, propustili smo priliku juče da na ulici održimo kongres nezadovoljnog naroda. Posvađani oko ničega nesposobni smo za bilo koju kreativnu akciju. Umorni od sebe i vlastite nesposobnosti zatvorili smo se u besmislene atare ograđene mrtvilom i samoponiženjem. Čak ni neživoj i prevaziđenoj politici DPS-a nismo sposobni da doskočimo akcijom koja bi u mrtva pluća udahnula malo nade, čistog i obećavajućeg vazduha.

Bilo je pitanje časti da pokažemo kako smo živi ali nama je ideja o zajedništvu, zasnovanom na poštovanju razlika i principa, dalja nego DPS-u ideja o demokratskoj Crnoj Gori.

Jučerašnja kontaminacija javnog prostora buđavim porukama prvog čovjeka DPS-a bila je utoliko teža koliko smo toj buđi, upravo mi, dozvolili da se namnoži i zaparloži do vječnosti.

Za tri decenije DPS je naučio da vlada, ne uvijek sa sobom, ali sa nekoliko stotina hiljada ljudi apsolutno. Naučio da vlada i sa vremenima u kojima su velike priče ispričane, a politička ponuda vladaoca jadna i čemerna. Mi smo naučili više, naučili iz mnoštva grešaka od kojih su mnoge bile i nenamjerne, naučili toliko da će naš međusobni rat trajati do istrebljenja - sebe ćemo izvjesno pobijediti.

Za to vrijeme DPS ima priliku da se obnovi i reorganizuje, a njegov podmladak da dobije počasna mjesta utjehe u vlastitoj partiji - ili to ili poput naše mladosti da se zaputi na plantaže Južne i Sjeverne Amerike, noseći u srcu zemlju pradjedova koji će i tada biti na čelnim partijskim i državnim funkcijama.

( Goran Danilović )