U Vrhovnom sudu završena rasprava u slučaju Šćekić

Završena je rasprava Vrhovnog suda na kojoj je petočlano vijeće sudija razmatralo odluku kolega iz Ustavnog, kojom je ukinuta presuda optuženima za ubistvo policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića.

Tužiteljka Miljana Radović ostala je pri navodima optužbe, dok su advokati optuženih, Dragoljub Đukanović, Bojana Franović i Branislav Durutović, tražili da Vrhovni sud donese odluku kojom će se predmet vratiti prvostepenom sudu.

Predsjedavajuća vijeća, sutkinja Stanka Vučković, kazala je da će stranke dobiti odluku preko nižestepenog suda.

Ustavni sud ukinuo je presudu kojom su zbog ubistva Šćekića, na po 30 godina zatvora osuđeni Saša Boreta, Ljubo Bigović, Milan Čila Šćekić i Ljubo Vujadinović. Vijeće je odluku razmatralo u istom petočlanom sastavu, jer je na opštoj sjednici sudija Vrhovnog suda odbijen zahtjev kojim je Boreta tražio da o tom predmetu ne odlučuju Stanka Vučinić, predsjednica vijeća i sudije Svetlana Vujanović, Branimir Femić, dr Vesna Vučković i Petar Stojanović, članovi vijeća.

Zahtijevajući njihovo izuzeće, Boreta je na ranije zakazanoj sjednici konstatovao da su iste sudije i prije četiri godine potvrdile osuđujuću odluku:

“Pod pritiskom predsjednice tog suda Vesne Medenice i da ne može imati pravično suđenje ako oni ostanu u predmetu".

Tražio je da o njegovom zahtjevu ne odlučuje predsjednica Vrhovnog suda, što je i prihvaćeno. Krajem juna sudije Ustavnog suda konstatovale su da su redovni sudovi olako povjerovali iskazu zaštićenog svjedoka u tom postupku - Zorana Vlaovića, zvanog Bohum i apostrofirali da je taj dokaz za redovne sudove imao veliki značaj.

Prema sada već ukinutoj presudi, optuženi Milan Šćekić i Vujadinović su ubili policijskog inspektora 30. avgusta 2005, a na taj zločin podstrekli su Boreta i Bigović. To su, navodi se u presudi, učinili jer im je Šćekić bio na tragu rukovodeći istragom o pokušaju iznude i seriji bombaških napada na tadašnje gradlište hotela Splendid. Za bombaške napade osuđen je Alan Kožar, koji je kaznu izdržao.

Ustavni sud utvrdio da je upravo Vrhovni sud optuženima Boreti i Bigoviću povrijedio pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavni sud je ocijenio da su glavni pretresi zakazivani u primjerenim rokovima i da su isti redovno i održavani. Prema Ustavnom sudu ,nije bilo izrazito neopravdanih i dugih perioda neaktivnosti u radu prvostepenog i drugostepenog suda, što se ne može reći i za Vrhovni sud.

"Ustavni sud je utvrdio da je Vrhovnom sudu bilo potrebno 11 mjeseci da donese rješenje od 2. aprila 2014. godine, tj. da odluči po žalbama VDT, optuženih i njihovih branilaca. Ovakvo odlučivanje je, po ocjeni Ustavnog suda, bilo predugo, s obzirom da je Vrhovni sud odlučivao samo o pravnim pitanjima, bez potrebe da izvodi dokaze ili preduzima bilo koje druge procesne aktivnosti", piše u obrazloženju odluke kojom je zaključeno da je Boreti i Bigoviću povrijeđeno pravo na suđenje u razumom roku, kao jedno od elemenata prava na pravično suđenje.

Krajem marta sud u Strazburu utvrdio je da je država kada je u pitanju Bigović prekršila prava na zabranu torture zbog uslova u kojima je boravio u pritvoru, kao i na slobodu ličnosti pošto mu je, po nalazu tog suda, pet godina i pet mjeseci pritvor neosnovano produžavan. Njemu je dosuđeno 7.500 eura na ime nematerijalne štete.

Iskaz nekadašnjeg zaštićenog svjedoka bio je još jedan od razloga sudijama Ustavnog suda za donošenje odluku da optuženima treba suditi ponovo. Oni navode da su redovni sudovi olako povjerovali iskazu zaštićenog svjedoka i naglašavaju da je taj dokaz za redovne sudove imao veliki značaj. Vlaović je tokom tog krivičnog procesa ispričao je da mu je Boreta u decembru 2005. dok su bili u spuškom zatvoru, priznao da su on i Bigović finansirali ubistvo inspektora i da je policajca ubio Milan Čila Šćekić.

Sudije Ustavnog suda utvrdile su i da je, u odnosu na optuženog Ljuba Bigovića, došlo do izmjene činjeničnog dijela precizirane optužnice i to u presudi prvostepenog suda od 19.jula 2012., zbog čega se pojavilo suštinsko pitanje, da li je narušen identitet presude i optužbe, odnosno da li je optužba prekoračena.

Prema tadašnjoj optužnici, Bigović je krivično djelo podstrekivanje na ubistvo izvršio tako što je „pod nerazjašnjenim okolnostima“ izašao iz pritvora u Spužu u noći 22/23. avgusta 2005. i u Tivtu se sastao sa okrivljenim Vujadinovićem. Sud je izostavio iz dispozitiva presude te navode optužbe, ističući u obrazloženju presude da oni nijesu dokazani. Umjesto toga, sud je "na osnovu sprovedenih dokaza" ustvrdio kako je Bigović pomenuto krivično djelo izvršio ranije, prije nego što je „lišen slobode“.

Optuženima za ubistvo Šćekića je nakon ukidanja presude određen pritvor iako su tražili da se brane sa slobode.

( Jelena Jovanović )