"Djeca rasizmom imitiraju odrasle"

„Novi učenik“, roman bestseler spisateljice Trejsi Ševalije je zapravo ponovo ispričan Šekspirov „Otelo“.

Ševalije je preraspodijelila uloge da naglasi neobična iskušenja našeg doba. Podmukle manipulacije iz „Otela“ glatko je prenijela u školsko dvorište puno mladalačkih strasti, a Jagove spletke izazivaju nekakvo mračno zadovoljstvo. Kada je pošao u četvrtu novu školu u posljednjih šest godina, sin diplomate Osei Kokote znao je da mu treba saveznik kako bi preživio prvi dan. Imao je sreće da se zbliži sa Di, najomiljenoijom djevojčicom u školi. No, jedan učenik ne može da podnese procvat te veze: Ijan odlučuje da razori prijateljstvo između crnog dečaka i zlatne djevojčice. Poslije tog dana škola i njeni ključni igrači - i učitelji i učenici - više neće biti isti. Tragedija „Otelo“ prenešena je u vašingtonsko školsko dvorište sedamdesetih godina XX vijeka u kom se učenici zaljubljuju i odljubljuju do ručka i ponašaju se nehajno rasistički, po ugledu na roditelje i učitelje.

Četvoro jedanaestogodišnjaka - Osei, Di, Ijan i njegova djevojka Mimi - donose snažnu dramu o prijateljstvima razorenim ljubomorom, nasilništvom i izdajstvom, koja će vam uzburkati dušu i um. Ovu knjigu nedavno je objavila Laguna u prevodu Nenada Dropulića.

Trejsi Ševalije je rođena 1962. u Vašingtonu gdje je provela djetinjstvo. Studirala je na Oberlin koledžu u Ohaju. Godine 1984. preselila se u Englesku gdje je radila nekoliko godina kao urednik leksikografskih izdanja. 1993. godine napušta taj posao i započinje dvogodišnji kurs kreativnog pisanja na univerzitetu Ist Anglia. Karijeru je počela knjigom „Djevičanski plavo“ ali se proslavila romanom „Djevojka sa bisernom minđušom“ zasnovanom na priči o nastanku čuvene Vermerove slike. Autorka je i romana „Pali anđeli“, „Dama i jednorog“, „Posljednji bjegunac“, „Izuzetna stvorenja“, „Plodovi na vjetru“, „Plameni sjaj“. Trejsi Ševalije sa suprugom i sinom živi u Londonu, odakle je i govorila za ART Vijesti. Možete li nam objasniti vezu vaše knjige “Novi učenik” i Šekspirovog “Otela”?

- Kada su mi iz Projekta Šekspir zatražili da izaberem Šekspirovu dramu i napišem roman inspirisan njome, odmah me je privukao “Otelo”, koji je klasična priča o tome kako je biti “autsajder”. I ja sam autsajder takođe, tako što sam Amerikanka u Britaniji, mada, naravno, ja sam u mnogo lakšem vremenu nego Otelo! Takođe osjećam da se 400 godina pošto je Šekspir napisao “Otela”, društvo još uvijek bori sa rasizmom. Željela sam da istražim priču u novom okruženju.

Zašto ste radnju ove knjige stavili u školu, među đake i Jagove intrige smjestili unutar školskog igrališta?

- Razmišljajući o tome gdje bih mogla smjestiti radnju priče, shvatila sam da je škola zatvoreno društvo u kome je razlika često veliki problem. Odrasla sam u Vašingtonu i išla sam u školu u koju su uglavnom išli crni učenici, tako da sam imala malo iskustva o tome kako izgleda funkcionisati u zajednici gdje se boja vaše kože razlikuje od većine. Djeca mogu biti teška za autsajdere, a što sam više razmišljala o tome, više sam znala da se Otelova priča odlično uklapa u školsko dvorište. Ima li u vašoj knjizi kao kod Šekspira ljubomore, rasizma, osvete, ljubavi, izdaje, malih uvreda? Da li ove emocije pokreću vaše junake?

- O da, svega ima tu. Djeca mogu imati samo 11 godina, ali osjećaju stvari isto kao i odrasli. Oni su sumnjičavi prema strancima, ljubomorni jedni na druge, zaljubljuju se, zbijaju šale jedni sa drugima. Uvijek ima i siledžija - u ovom slučaju, Ijan (Jago u drami) - je taj koji manipuliše ljudima i pokreće priču. Šta nam vaša knjiga “Novi učenik” govori o savremenoj djeci?

- Govori nam da slijede ono šta nauče od odraslih. Odrasli u ovoj knjizi - nastavnici, roditelji - teško se bave djetetom koje je drugačije. Druga djeca to odražavaju, imitirajući odrasle njihovim rasizmom.

Pišete o otvorenom rasizmu zasnovanom na neznanju. Koliko je ova pojava dio naše stvarnosti?

- Priču sam smjestila u 1974. godinu, kada sam imala 11 godina, a od tada mislim da smo postali svjesniji rasizma zasnovanog na neznanju. Naravno, nastavnici nikada ne bi razgovarali o tome kako to čine u ovoj knjizi - oni bi dobili otkaz. Dakle, mi smo svjesniji, ali mislim da i dalje postoji rasizam zasnovan na neznanju - upravo je gurnut ispod površine. Moramo to priznati i raditi na tome.

( Vujica Ognjenović )