Odbrana Slanog jezera: Ne bacaj smeće! Poštuj travu i cvijeće. Ođe se živi, vodi računa, đe ti je kultura?

Nikšićanin Miloš Kovačević, moreplovac koji je radio na dvadesetak brodova, prije deceniju i po je odlučio da šaljivim parolama “brani“ Slano jezero i okolinu i da pokuša da dopre do svijesti ljudi koji bacaju smeće, a i danas to radi.

Pomaka, kako kaže, ima, ali bi volio da se svijest ljudi mnogo brže mijenja i da što prije shvate da će i njihov život biti zdraviji ukoliko žive u čistijoj životnoj sredini.

“Od kada sam počeo postavljati natpise, ljudi duplo manje bacaju smeće. Nije da i dalje ne bacaju, ali mnogo manje nego prije. Nabavio sam i kontejner. Platio sam ga 350 eura. Sve to kako bih ‘odbranio’ jezero i prirodu i ljude naučio gdje da bacaju smeće“, kaže Miloš za „Vijesti“.

Jedna od prvih parola koje je postavio, a koja je i dalje u “životu” je: „Ne! Bacaj smeće! Poštuj travu i cvijeće. Ođe se živi, vodi računa, đe ti je kultura?“

“Sada ću da postavim novu tablu. ‘Upozorenje: Ođe sam našao uredno i čisto. Kad se vratite kući ostavite isto. Neka vaša savjest progovori i reče hvala, pazite prirodu ne budite budala!’ Nekome je milo kada vidi ove natpise, a nekome nije. Onome ko je prijatelj prirode milo mu je kada vidi ovakve natpise, a ko nije prijatelj, njemu nije milo“, kaže Kovačević.

Na jednoj od tri postavljene table kojima želi podići svijest građana o zaštiti životne sredine, Miloš je čak napisao i broj telefona komunalne policije sa porukom: “Ako vidiš budalu da baca smeće na cestu ili na travu, pozovi policiju komunalnu”.

“Može se i na ovakav način boriti. Možda malo sporije ide, ali daje rezultate. Svako po malo, pa ćemo uspjeti da sačuvamo prirodu. Sam čovjek je bespomoćan. Snaga je u jedinstvu“, poručio je Miloš koji je prošle godine “ukoričio“ svoj buran život i objavio knjigu “Na okeanu života“.

Kovačević je tri puta oplovio zemaljsku kuglu i za njegov život prijatelji kažu da bi bio odličan filmski scenario.

Njegovo pripovijedanje uobličio je publicista i hroničar Maksim Vujačić, a roman je izdala biblioteka “Arhiv uspomena“ koju je Vujačić utemeljio 1991. godine.

( Svetlana Mandić )