Trag meteora

“Svi smo mi vrlo talentovani šahisti, ali je samo Miša Talj genije”, često je govorio kolegama velemajstorima 10. prvak svijeta u šahu Tigran Petrosjan.

… Mihail Nehmejevič Talj rođen je u Rigi, 1936. godine. Prve šahovske “korake” načinio je u tamnošnjem Dvorcu pionira, a prvi značajniji uspjeh bila je dioba drugog-trećeg mjesta na Prvenstvu Letonije (1954). Iste godine pobjedom nad iskusnim majstorom i višestrukim prvakom Bjelorusije Sajginom, osvaja titulu majstora sporta SSSR-a.

Na “veliku sovjetsku scenu” stupio je 1956. godine debitujući na 23. šampionatu SSSR-a. U jakoj konkurenciji zauzeo je visoko peto-sedmo mjesto.

Pa ipak, to je bio tek uvod u fascinantnu seriju turnirskih uspjeha i rezultata narednih godina.

Lenjingrad, 1957. i 24. šampionat SSSR-A. Među sudionicima - Bronštajn, Keres, Boreslavski, predstavnici “novog talasa”- Korčnoj, Petrosjan… ukupno 22 učesnika što su prošla “gusto sito” sovjetskih polufinala i prethodnog šampionata. Na kraju turnira sportska senzacija - prvi je Talj, ispred Bronštajna i Keresa. Trojicu najbližih takmaca savladao je sa 3,5 : 0.5 ! Sportska sreća ili…?

… Ili puni razmah jednog vanserijskog talenta. Dvadesetpeti šampionat SSSR-a to nedvosmisleno potvrđuje. Talj u rodnoj Rigi, u Dvorcu nauke slavi ispred Petrosajna, Bronštajna, Averbaha… Uspjeh tim veći što je ovaj šampionat bio i kvalifikacioni - četvorica najbolje plasiranih stiču pravo nastupa na međuzonskom turniru Portorož, 1958, izbornom takmičenju za prvenstvo svijeta. Talj, sada velemajstor, prvi je i favorit turnira- tok takmičenja to i potvrđuje.

“Čarobnjak iz Rige” sa 13,5 poena iz 20 partija pobjeđuje ispred Gligorića, Benkea, Petrosjana, Olafsona, Fišera. Pomenuta “šestorka” uz Smislova i Keresa odlučiće već naredne godine ko će biti izazivač Mihaila Botvinika.

Bled-Zagreb-Beograd ili “jugoslovenski maraton”, kako su već nazvali ovaj Turnir kandidata, bio je i jedan od najuzbudljivijih. Igralo se četvorokružno i Talj je surovu distancu od 28 kola, završio sa 20 poena, 1,5 poen ispred najbližeg pratioca Keresa. Od “vječitog drugog” Keresa izgubio je sa visokih 3:1 ali je četvorici eminentnih velemajstora - Gligoriću, Benkeu, Fišeru i Olafsonu iz 16 partija prepustio tri remija, od kojih jedan poklonjen u posljednjem kolu! Od trona prvaka svijeta dijeli ga još samo jedna prepreka - Botvinik.

…Iz današnje perspektive kada je šah “prognan” i iz dnevnih novina teško je oživjeti atmosferu koja je vladala uoči meča Botvinik - Talj, a koju će dramatičnošću i interesovanjem tek nadmašiti “meč stoljeća” Fišer - Spaski. Pedesetogodišnji Botvinik suvereno je sa jednogodišnjom pauzom vladao poslijeratnim šahom. Rijetki nastupi i odvojenost od šaha sa jedne, a stihijska snaga Talja s druge strane- učinili su svoje - poslije sedam partija Talj je vodio 3:0 uz četiri remija! Na kraju ubjedljivih 12,5 : 8,5 i novi šahovski kralj.

Tih godina FIDE je još uvijek dozvoljala prvaku svijeta - u slučaju gubitka titule - pravo na revanš. Botvinik je tako “vratio” titulu u meču sa Smislovom i iskoristio je to pravo protiv Talja. Revanš je zakazan za mart 1961. u prostorijama moskovskog teatra “Estrada”. Sa datumom početka saglasni su i glavni akteri, ali ne i ljekari. Dvije sedmice prije početka meča ljekarska komisija je ustanovila da zdravstveno stanje Talja ne dozvoljava da meč počne tog datuma. Ali, dešava se nešto neočekivano. Prvak svijeta izjavljuje da “doktori nisu proroci i da ne mogu predvidjeti kako će se on osjećati za nekoliko sedmica”. I tako, meč-revanš počinje “na vrijeme” ali sada Botvinik nakon sedam partija, vodi 3:1 uz tri remija! Na kraju, znalački privodi meč kraju sa visokih 13:8.

Rane od poraza najbolje zacjeljuju pobjede, ali Turnir kandidata Kirosao 1962. nije bio najsrećnija stranica u blistavoj Taljevoj karijeri. Zbog ozbiljnih zdravstvenih problema primoran je da turnir napusti prije kraja. Prvo mjesto osvaja Petrosjan koji definitivno svrgava Botvinika sa trona.

Na narednom međuzonskom turniru Amsterdam, 1964. Talj igra znatno uspješnije - dijeli prvo-četvrto mjesto sa Larsenom, Smislovim i Spaskim. U četvrtfinalu pobjeđuje Portiša 5,5:2,5, u polufinalu Larsena 5,5:4,5 , ali u finalu gubi od Spaskog 7:4.

U narednom ciklusu FIDE za prvaka svijeta koji počinje 1967, Talj kao finalista prošlog ciklusa direktno sudjeluje u mečevima kandidata. U četvrtfinalu pobjeđuje sa 4,5:3,5 Gligorića, ali u polufinalu nailazi na Viktora Korčnoja. “Strašni Viktor” , kako su ga nazivali, podsjeća šahovsku javnost da je njegov skor sa Taljem dok je ovaj bio prvak svijeta, 5:5- pet partija zabilježio je Korčnoj, pet je Talj remizirao. Od tada, pa do početka njihovog meča 1968. rezultat se izmijenio- 9:1 za Korčnoja, plus 18 remija! Tradicija je nastavljena- u polufinalu je slavio Korčnoj sa 2:1 uz sedam remija.

Sedamdesete godine prošlog vijeka nakratko oživljavaju nade brojnih Taljevih navijača. On osvaja prva mjesta na turnirima u Suhumiju i Vajk-an-Zeu, pobjeđuje na šampionatu SSSR-a 1972, izuzetno uspješno nastupa na Olimpijadi u Skoplju- čak 80 partija završava bez poraza! Pad forme dolazi u najnezgodnije vrijeme - na međuzonskom turniru u Lenjingradu 1973. tek je osmi - deseti (sa Gligorićem i Tukmanovom). Znatno je uspješniji u Bilu (1976), kada dijeli drugo mjesto sa Petrosjanom i Portišem, ali otpada u tromeču. Međuzonski turnir Riga, 1979. ujedno je i Taljeva “labudova pjesma”. Pobjeđuje sa 2,5 poena ispred Polugajevskog, ali od njega gubi u meču sa 5,5 : 2,5.

Na “mladog Talja” podsjetiće i njegov nastup na Turniru kandidata Monpelje 1985. U borbi sa dvadesetak godina mlađim suparnicima zauzima visoko četvrto mjesto, sa tek pola poena manje od pobjednika turnira Jusupova, Vaganjana i Sokolova. Onaj posljednji službeni nastup za prvenstvo svijeta u organizaciji FIDE Manila, 1990- dvije godine prije smrti - završio je na granici od 50%.

***

U Crnoj Gori Talj je imao mnogo navijača - prijatelja. Igrao je i na dva turnira Nikšić 1983. i Titograd 1984, te meč u ubrzanom šahu sa velemajstorom Božidarem Ivanovićem. Na superturniru u Nikšiću dijelio je sedmo-osmo mjesto, a na turniru u Titogradu bio je treći. Velemajstora Ivanovića savladao je u meču u ubrzanom šahu, ali je u “klasičnom šahu” u “vječitom crnogorskom prvaku” imao velikog suparnika - remijem su završene partije u Lucernu 1982. (Olimpijada), Nikšiću 1983, Bugojnu 1984, Titogradu 1984, Manili 1990. Ivanović je slavio u Talinu (1979), Talj se revanširao u Sen Džonu 1988. …Iz šahovske zaostavštine miljenika “Kaise” neponovljivog Mihaila Talja, prenosimo njegovu efektnu pobjedu nad Šamkovičem.

U carstvu Kaise: Talj protiv Šamkoviča

Šah na stranicama “Arta” ? U “društvu” poezije, esejistike, književne i filmske kritike…Možda je najbolji odgovor dao pjesnik Brana Petrović: “Letom na Mjesec, čovjek se približio bogovima. Igrajući šah, on je već odavno s njima”. … Iz šahovske zaostavštine jednog od miljenika “Kaise”, neponovljivog Mihaila Talja, prikazujemo njegovu efektnu pobjedu nad Šamkovičem.

KARO-KAN ODBRANA

Talj- Šamkovič Šampionat SSSR-a, Baku, 1982. Komentari: VM. D.Marović 1.e4 c6 2.d4 d5 3.Sc3 de4 4.Sxe4 Sd7 5.Sf3 Sgf6 6.Sc3 Prilično neobičan potez na ovom mjestu. …e6?! Crni je mogao iskoristiti mogućnost za razvoj “bjelopoljca” i vući Sb6. 7.Ld3 c5 8.De2 cxd4 9.Sxd4 10.Sb3 Ld6 ?! Na e7 lovac bolje stoji, jer je manje izložen. Takva je pouka ove partije. 11.Lg5 a6 12.0-0-0 Dc7 13.Kb1 0-0 14.Se4 Le5 ? Ovaj “aktivan” potez dopušta jak napad. Naravno, i druge mogućnosti ostavljaju crnog u mukotrpnoj odbrani. 15.f4 ! Lxf4 16.Sxf6 + Sxf6 17.Lxf6 gxf6 18.Dg4 + Kh8 19.Thf1 Le5 20.Lxh7 ! Nedovoljno je 20.Txf6 Tg8 21.Dh5 Tg7 22.Th6 zbog f5. 20…f5 21.Dh4 Kg7 22.Tf3 Na Dg5 + kralj se vraća na h8. 22… Te8 22…Lf6 23.Tg3 + Dxg3 24.Dxg3 + takođe je beznadno. 23.g4! f4 24.g5 Kf8 Crni stalno oživljava nade u spas, no sljedeći taktički udar predznak je kraha. 25.Txf4! Lxf4 26.Dh6 + Ke7 27.Df6 + Kf8 28.g6 Lh6 29.Tf1 Crni predaje.

(Priredio: Nebojša Knežević)

( Nebojša Knežević )