Zajednički da pružimo otpor

Stav Demokrata o napuštanju Odbora, dok Vlada ne povuče iz procedure svoj predlog Zakona o slobodi vjeroispovijesti, makar bio iznuđen ili zakasnio, treba pozdraviti jer ide u prilog opozicionom jedinstvu, ili bolje rečeno otporu.

S obzirom na podlost vladine namjere, na podlost parlamentarne većine, za očekivati je da se ovim okončava učešće Demokrata u radu Odbora.

Očigledno je da Vlada neće povući Zakon jer je on suština sve mračnije vladajuće politike koja sije progon i mržnju, koja falsifikuje istoriju, a istovremeno drži vlastito biračko tijelo u stanju "ratne opasnosti" i borbe "za vječno njihovu Crnu Goru"!

Dogodi li se da Zakon, ipak, pod pritiskom sa strane ne dobije potrebnu većinu, Demokrate svejedno treba da ostanu van Odbora jer će im u suprotnom to nanijeti štetu, a samim tim i opoziciji. Iza i ispred svega je ogoljena potreba da se produži trajanje vladavine, a ovoga puta došao je red na otimačinu imovine eparhija SPC u Crnoj Gori, na poželjni i profitabilni sukob između države i Crkve.

Dakle, namjera je, pa i po cijenu nesagledivih posljedica, produžiti upotrebni rok zarđaloj vlasti.

UCG vjeruje da su Demokrate morale ranije napusti Odbor zbog njegove besmislenosti i nefunkcionalnosti, zbog toga što DPS nije pristajao niti pristaje na tehničku vladu, ali dobro je da se to uopste desilo.

Bolje je jer paralelno sa radom Odbora DPS je sistemski partizovao mnoge instititucije i doveo do predizborne klime koja je isključiva i rušilačka - obesmišljen je rad Odbora u njegovom osnivanju i to paralelnom brutalnošću izvršne vlasti.

Zahvaljujući DPS-ovim strategijama izborni ciklusi nisu provjera povjerenja, borba oko bolje ponude, nego, neprekidno, neka vrsta borbe na smrt i život.

Užasno je zabrinjavajuće što međunarodni predstavnici u CG ćute i ne osuđuju atak izvršne vlasti na osnovna ljudska prava i slobode, na prava vjerskih zajednica i njihovu imovinu. Nigdje u Evropi to ne bi bilo tolerisano ali je u Crnoj Gori, nazalost, skoro poželjno.

Rasprodaja državnih dobara, završno krčmljenje imovine građana, odvija se pred našim očima. Aerodromi idu na doboš, a drzavna avio kompanija spašavaće se našim novcem ko zna koji put.

To je poslednja epizoda ekonomskog ludila i to pod izgovorom da Montenegroejrans obrzbeđuje indirektni prihod državi preko turizma. Jasno je međutim da je sve dio predizborne kampanje koju je DPS davno započeo. Sačuvati sve pozicije našim novcem, unijeti zlu krv između vjera i nacija, posijati strah i požnjeti još jednu pobjedu na mržnji.

Ako nismo umjeli sami, eto možda nas DPS opameti.

( Goran Danilović )