Koliko je opasno biti sam svoj doktor?
Kako ćete znati kad je sigurno da sami liječite svoje bolove, a kad se treba obratiti ljekaru? Ovdje su smjernice koje daju medicinski autoriteti
Opasna praksa da se pokušava biti sam svoj ljekar postaje sve češća. Gutati tablete koje su ostale nakon izlječenja komšije ili prijatelja, postala je svakodnevna praksa pogrešnog liječenja. Treba imati na umu da se ispravno doziranje često određuje na osnovu brojnih faktora, kao što su godine, tjelesna težina, čak i pol bolesnika. Ljekovi koje nalazimo u kućnim ormarićima i ladicama često su s prošlim rokom upotrebe. Medicinski izvještaji zadnjih godina govore i o brojnim slučajevima „sam svoj doktor“, gdje su osobe oslijepile, oglušile ili umrle nakon lijekova koje su sami sebi propisali. Bilo je i slučajeva bolesti krvi, čira na želucu, doživotnih alergija, oštećenja mozga, jetre itd.
„Veoma opasna posljedica samoliječenja je odgođeno prepoznavanje ozbiljnog oboljenja”, kaže dr Dale Friend, klinički farmakolog iz Bostona. Čovjek može da pomisli da se osjeća loše zbog poremećenog varenja i počne da uzima, dan za danom, sodu bikarbonu ili sredstvo protiv povećane želučane kiseline. Međutim, ta osoba može da ima čir na želucu i s vremenom krvarenje ili perforaciju. Ili, recimo, druga osoba osloni se na običan sirup protiv kašlja, kako bi olakšala kronični suvi kašalj. Međutim, ona možda odlaže dijagnozu raka pluća, koji, ako ga se na vrijeme uoči, može biti operabilan i Izlječiv.
Ili, čovjek može da ima tzv. „idiosinkrazijski“ odgovor na lijek, to jest neuobičajenu reakciju na lijek, što je inače neškodljivo za prosječnu osobu. Poznat je slučaj da je žena „pozajmila“ tablete za spavanje od svog komšije kako bi izliječila nesanicu. Slijedećih nekoliko noći je dobro spavala. Međutim, nekoliko dana kasnije, nakon što je povrijedila ruku, pojavila se infekcija koja se proširila uzduž ruke. Kad je lijekar pregledao, utvrdio je da krvna slika pokazuje daje broj bijelih krvnih stanica opasno nizak tako da je žena morala biti hospitalizovana.
Krivac su bile tablete za spavanje - bezazlene za njezinog komšiju, ali skoro smrtonosne za osobu sa idiosinkrazijskom reakcijom. Dok se neka pretjerano odvažna samoliječenja sastoje od uzimanja ljekova koji se izdaju na recept, mnogo više ljudi posegne za lako dostupnim preparatima koji se prodaju bez recepta. Amerikanci potroše godišnje 3 do 4 milijarde dolara za kupovinu takvih bezreceptnih proizvoda, to jest pomoćnih ljekovitih sredstava. I na takvim sredstvima proizvođač mora, i na pakovanju i na uputstvu da naznačiti način primjene, uključujući preporučenu dozu. Međutim, usprkos svih tih mjera opreza, prevelik je broj ljudi koji ili ne pročitaju to upozorenje ili ih se ne pridržavaju.
Ipak, pored svih očitih rizika, „nepraktično je odjuriti liječniku za svako kijanje ili bol u stomaku“, kaže profesor farmakologije Volter Modeli sa Kornel medicinskog fakulteta. Zbog toga, prosječni će čovjek sigurno zapitati: „Kada smijem da primijenim samoliječenje?
Kada moram da odem kod ljekara?
Teoretski, samoliječenje je dopušteno ako simptom nije neke ozbiljne bolesti i ako je malo vjerovatno da će sredstvo koje uzimate imati neku neprijatnu nuspojavu. Međutim, nema simptoma, bez obzira je li to glavobolja, bol u stomaku ili proliv, koji katkad ne ukazuje na ozbiljno oboljenje. Stoga, kad simptom ne reagira odmah na samoliječenje, razumno je posavjetovati se sa ljekarom.
Ako je glavobolja jaka, nemojte je sami liječiti. Ona može da bude znak meningitisa ili neke druge bolesti. Isto tako, kašalj koji ne prestaje može biti znak tuberkuloze ili karcinoma pluća.
Osoba koja je već doživjela alergijsku reakciju na neki lijek treba pažljivo da pročita uputstvo svakog lijeka, kako bi provjerila da taj preparat ne sadrži tvar na koju je alergična.
Izbjegavajte da uzimate više od jednog bezreceptnog preparata.
Možda uzimanje iste tvari dva puta rezultira time da prekoračite dopuštene doze.
Slično, ako vam je ljekar već propisao neki lijek, nemojte se istovremeno liječiti još i s nekim kupljenim preparatom. Možete izazvati ozbiljnu međureakciju zbog kombinovanog liječenja.
Niko ne bi smio da se samoliječi duže od nedjelju do deset dana, a da ne posjeti svog doktora. Odlaganje može učiniti da se jedno ustvari bezopasno stanje razvije u ozbiljno oboljenje.
I na kraju, oni koji pokušavaju sami liječe sebe i druge treba da imaju na umu da su današnji ljekovi rezultat opsežnih i savjesnih istraživanja i da ti ljekovi mogu da obave čudesna izlječenja. Međutim, ako se ne uzimaju tsčno prema uputstvima, mogu da izazovu i velike nevolje.
Savjet koji treba stalno imati na umu je: „Što je nekome lijek drugome je otrov“. To je poruka koja vas može spasiti nepotrebnog strahovanja - a možda vam spasi i život.
( Vijesti online )