Navodnu žrtvu niko nije htio da okleveta: Od javnog interesa bilo pisanje o Ani Đukanović
Sudije konstatovale da je od javnog interesa bilo pisanje Monitora o Ani Đukanović u kontekstu korupcije prilikom privatizacije Telekoma i da nije postojala loša namjera novinara
Novinari Monitora imali su dovoljno razloga da vjeruju u tačnost informacija o umiješanosti Ane Đukanović u korupciju prilikom privatizacije Telekoma, pa nije postojala loša namjera da se okleveta navodna žrtva.
To proizilazi iz odluke Ustavnog kojom je ukinuta presuda Vrhovnog suda u slučaju sestre predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića protiv nedjeljnika Monitor.
Advokatica je tužila nedjeljnik nakon serije tekstova o korupciji tokom prodaje nacionalne telekomunikacione kompanije, a zasnovanih na tužbi Komisije za hartije od vrijednosti SAD - zvaničnog državnog organa Amerike.
Tražila je odštetu od 100.000 eura, ali je prvostepeni - Osnovni sud taj zahtjev u cjelosti odbio kao nesnovan. Viši sud potom je preinačio odluku, usvojio žalbu Đukanovićeve i na ime pretrpljenih duševnih bolova dosudio joj odštetu od 5.000 eura.
Punomoćnik nedjeljnika, advokat Aleksandar Đurišić od Vrhovnog suda tražio je preispitivanje te odluke, ali su oni odbili reviziju...
Ustavni sud je, međutim, ukinuo tu odluku i predmet vratio na ponovno odlučivanje...
“Podnosilac predstavke (Monitor) je imao dovoljno razloga da vjeruje da su informacije tačne, pa u tom slučaju ne postoji loša namjera da se okleveta navodna žrtva”, konstatovale su sudije Dragoljub Drašković, Milorad Gogić, Miodrag Iličković, Desanka Lopičić, Mevlida Muratović, Hamdija Šarkinović i Budimir Šćepanović.
Oni u odluci podsjećaju da se sporni članci odnose na eventualne koruptivne radnje obavljene u postupku privatizacije Telekoma, ali i da je njihova sadržina bazirana na tužbi Komisije za hartije od vrijednosti i berzu SAD: “Koja je upućena Okružnom sudu SAD Južnog okruga Njujork i koja se pokreće zbog kršenja zakona protiv korupcije u inostranstvu... jer su rukovodioci Mađar Telekoma... odborili da izvrše koruptivna plaćanja u iznosu od 7,35 miliona eura vladinim zvaničnicima Crne Gore, kako bi omogućili da Mađar Telekom, otkupi državnu kompaniju za telekomunickacije”...
Podsjetili su da u tom zvaničnom dokumentu piše da su najmanje dva crnogorska zvaničnika, uključena u kupovinu kompanije, dobila gotovinska plaćanja koja su izvršena kroz lažne ugovore i da je član porodice najvišeg crnogorskog vladinog zvaničnika takođe dobijao nezakonite uplate po lažnom ugovoru: “Da je svrha Sigma ugovora bila da se usmjere skrivena plaćanja sestri najvišeg zvaničnika crnogorske Vlade preko lica sa sjedištem u Njujorku; da zvaničnikova sestra koja je bila advokat u Crnoj Gori nije pružila nikakve bonafide usluge Mađar Telekomu ili Telekomu Crne Gore po tom ugovoru, da su prave usluge za koje je sestra zvaničnika tvrdila da ih je pružila, pružene po znatno nižim cijenama od strane savjetnika unutar Mađar Telekoma i njihovog redvnog spoljnog savjetnika... da su optuženi učinili da crnogorske podružnice Mađar Telekoma izvrše uplatu od 580.000 eura po Sigma ugovoru i da su ove uplate bile lažno zavedene u evidenciji Mađar Telekoma kao konsultanstke usluge”...
U Ustavnom sudu ocjenjuju da su u Monitoru, u vrijeme objavljivanja tekstova, imali opravdan razlog da vjeruju da je upravo Đukanovićeva ‘sestra najvišeg zvaničnika Vlade koja se bavi advokaturom’
“Kod činjenice da je u to vrijeme njen brat Milo Đukanović bio premijer, a s obzirom da predmetna tužba predstavlja zvaničan dokument, podnosilac je imao dovoljno razloga da vjeruje da su informacije istinite, odnosno da u dobroj namjeri pretpostavi njihovu tačnost... Sud smatra da iz sadržine spornih članaka jasno proizilazi da je podnosilac samo prenio navode iz tužbe Komisije za hartije od vrijednosti i berzu SAD i da to nisu bile izmišljenje informacije”...
Istakli su takođe, da Viši i Vrhovni sud nijesu pokušali da naprave ravnotežu između ugleda Đukanovićeve i slobodnog izražavanja Monitora, i njegove dužnosti da saopšti informacije od opšteg interesa.
“Sud smatra da članci nijesu bili proizvoljan lični napad na tužilju od strane novinara koji su pisali tekstove ili uvreda tužilje, te da pisanje... kao ni objavljivanje fotografija, nije bilo usredsređeno na njen privatni ili podrodični život, već na njen profesionalni angažman i na pitanje od javnog interesa, a što proizilazi iz sadržaja članaka, njihovog sveopštog tona i konteksta. Tužilja se kao javna ličnost, neizbježno i svjesno izlagala ocjeni javnosti pa je, prema tome, trebalo da pokaže viši stepen tolerancije od običnog, privatnog pojedinca”.
Navode da ne mogu prihvatiti tvrdnju Vrhovnog suda - da je podnosilac ustavne žalbe objavljivanjem spornih članaka imao lošu namjeru i cilj da diskredituje ličnost tužilje: “Podnosilac predstavke je... imao dovoljno razloga da vjeruje da su informacije tačne, pa u tom slučaju ne postoji loša namjera da se okleveta navodna žrtva”...
Navode da je Ustavni sud tražio od Vrhovnog i Višeg suda mišljenje na navode sadržane u ustavnoj žalbi, ali da ga nisu dobili do dana donošenja odluke...
Prava Đukanovićeve nisu jača od prava javnosti da zna
Ustavni sud konstatovao je da je Monitor u više objavljenih članaka koji se tiču iste tematike, navodio da je Kolarević negirala umiješanost u korupciju: ‘Što takođe ukazuje na odsustvo loše namjere kod podnosioca (Monitor) da diskredituje ličnost tužilje’...
Zbog toga tvrde da ne stoje razlozi koje su naveli Viši i Vrhovni sud, kada su dodjeljivali odštetu Đukanovićevoj: “Razlozi koje su u osporenim predmetima dali drugostepeni i revizioni sud, po nalaženju Ustavnog suda, ne mogu se smatrati dovoljnim i relevantnim opravdanjem za miješanje na podnosiočevo (Monitor) pravo na slobodu izražavanja...
“Redovni sudovi nijesu na uvjerljiv način utvrdili da postoji bilo kakva ‘prijeka društvena potreba’ zbog koje bi se zaštita prava tužilje (Đukanović) trebala staviti iznad podnosičevog prava na slobodu izražavanja i opšteg interesa i da se ta sloboda (ograniči) posebno kada je riječ o pitanjima od javnog interesa... Miješanje, po ocjeni Ustavnog suda, stoga nije bilo ‘srazmjerno legitimnom cilju’ koji se nastojao postići i nije bilo nužno ‘u demokratskom društvu’, zbog čega je povrijeđeno pravo podnosioca ustavne žalbe na slobodu izražavanja”, konstatuje se u odluci.
Obeshrabrenje da se diskutuje o pitanjima od javnog interesa...
U prvostepenoj odluci, kojom je odbijen zahtjev Đukanovićeve, piše da nije postojala neophodnost da se miješa u slobodu izražavanja Monitora, jer je Đukanovićeva javna ličnost a novinari su pisali o temi od javnog interesa...
“Eventualno miješanje u slobodu izražavanja u konkretnom slučaju moglo bi djelovati kao obeshrabrenje otvorenoj diskusiji o pitanjima od javnog interesa...
Sud je uzeo u obzir i činjenicu da vijest nije trajna roba i svako, čak i malo kašnjenje u odlučivanju, joj može oduzeti svu vrijednost i interes javnosti za nju”...
Piše i da je Monitor sporne tekstove uglavnom bazirao na tužbi Komisije za hartije od vrijednosti SAD, koja je zvanični državni organ SAD: “I novinari nijesu bili dužni da dodatno provjeravaju predmetne navode, s obzirom da se radi o zvaničnom dokumentu jednog državnog organa”...
“Sud nalazi da namjera tuženog, preko svog nedjeljnika Monitor, nije bila da povrijedi ugled i čast tužilje, kao ni da izaziva mržnju prema njoj, već da spornim tekstovima kritike usmjeri prema vlasti u Crnoj Gori, prije svega prema premijeru Milu Đukanoviću... i navodi iz spornih tekstova, ne opravdavaju dosuđivanje naknade nematerijalne štete za povredu ugleda i časti tužilje”...
“Porodica koja je okupirala zemlju”
Iz Monitora su saopštili da pozdravljaju odluku Ustavnog suda da ukine presudu Vrhovnog suda:
“Kojom je Monitor kažnjen samo zbog toga što je radio svoj posao - izvještavao o međunarodnoj istrazi o korupciji tokom privatizacije crnogorskog Telekoma koja je vodila do samog vrha vlasti, odnosno porodice Đukanović. Ta presuda značajna je ne samo za nas, nego i medijske slobode generalno i sve novinarske profesionalce koji svoj posao rade u skladu sa najvišim standardima, i koji su posvećeni istini. Takođe, ona po ko zna koji put pokazuje i prirodu ove vlasti, odnosno to da je porodica koja je okupirala ovu zemlju namjerena da ućutka kritičare koristeći razne načine, pa između ostalog i djelove zarobljenog pravosuđa”, saopštila je direktorica nedjeljnika Milena Perović Korać.
( Danilo Mihajlović )