Zastave

Donošenjem Zakona o državnim simbolima 2004. godine položen je jedan od kamena spoticanja između polarizovanih crnogorskih političkih hemisfera.

Jedan od djelova Zakona oko kojeg se 15 godina koplja lome je i član koji opisuje izgled nove državne zastave. Ona je modifikacija Alaj barjaka (četne ili vojne zastave) pod kojom je Crna Gora sticala kvalifikacije ponosne i hrabre nacije i pronosila slavu crnogorskih junaka. Pod novom, sve smo manje ponosni, a hrabrost je ostala u epskim pjesmama.

Sadašnja zastava nema bijeli obrub već žuti, lav je uskočio na grb u skute dvoglavog orla, dok se na onom grbu s kraja 19. vijeka nalazio ispod orla. Sem toga, ovaj grb na zastavi nema inicijale vladara.

Dok je jedna strana crnogorske političke scene sa oduševljenjem prihvatila novu zastavu, druga je imala primjedbe. Kad čitate ili slušate rasprave, argumenti i jedne i druge strane djeluju ubjedljivo. Na primjer, zašto je iz Crne Gore izbačena trobojka, ako je ona puni vijek (pa i duže) bila znamenje Crne Gore, u različitom rasporedu boja i sa raznim "aplikacijma", i to u varijantama:

• crveno-plavo(plavetno)-bijela, sa grbom Petrovića, ili sa inicijalnima NI, sa petokrakom ili bez ikakvog grba, ili
• plavo-bijelo-crvena, sa petokrakom, ili bez nje u doba SFRJ ili SRJ?

Logičan odgovor je da je razlog moguća asocijacija na suživot sa Srbijom i/ili asocijacija na Jugoslaviju.

Sa druge strane, što bi se neko bunio ako je bijeli dvoglavi orao (koji je kod Crnojevića imao spuštena krila, pa ih kod Petrovića podigao do uzleta) postao žut, ako je pod tim ili sličnim orlom na crvenom polju Crna Gora izvojevala najveće ratne podvige, bila voljena u vrijeme sticanja nezavisnosti na Berlinskom kongresu, cijenjena na svjetskim dvorovima u doba Knjaževine i Kraljevine?

Crna Gora je u istoriji imala i ne manje slavan Krstaš barjak i, u kratkom periodu, i trgovačke zastave koje su ličile na današnje zastave Engleske ili Austrije. One bi u sadašnjoj građanskoj Crnoj Gori, zbog dominantno hrišćanskog obilježja, teško bile prihvaćene i kao takve se u razmjenama mišljenja rijetko i pominju.

I eto, sada imamo Crnu Goru sa zastavom koju poštuje dio građana i dobar dio onih koji je manje, ili uopšte ne poštuju.

Čini se da Crna Gora nema jasan stav kako i na koji način njegovati i čuvati "naše" simbole. Onda i ne čudi kada se na nespretan način, snagom zakona, bori protiv onih pojedinaca koji ističu svoje simbole, koji su ponekad i po potrebi i pomalo "naši"! Tačno je i da se godinama žmuri na često neadekvatno isticanje zastava nacionalnih "manjina", povodom praznika drugih država i u vrijeme sporstkih manifestacija.

Da li ova Crna Gora stvarno stoji iza svojih simbola dušom i zakonima, ili se i oni koriste od praznika do praznika? Tada se zorno okite gradovi i sela (zastavama za jednokratnu upotrebu), a onda mjesecima gledamo kako te zastave poigravaju na vjetru, blijede, cijepaju se, i na kraju u fronclama završavaju negdje na ulicama, ili u plotovima pored puta. Ko je odgovoran ako se jedna zastava okači za predviđeni praznik, a onda ostavi na milost i nemilost vremenskim (ne)pogodama? Da li to podliježe krivičnom ili prekršajnom zakoniku?

Koga kriviti što se zastava na Skupštini Crne Gore vije u neprikladnim proporcijama?

Koga kazniti kad se zastave okačene za praznik(e), ili prilikom posjete domaćih glavešina, ili stranih državnika, na vrijeme ne skinu?

Bilo bi lijepo da se donese zakon o simbolima koji će biti poštovani od najvećeg mogučeg broja stanovnika Crne Gore, a svakako bi bilo dobro ne dozvoliti da ikad više bilo koja crnogorska zastava padne kao krpa zbog nemara i neodgovornosti, naročito onih "patriota" koji su samo deklarativno za poštovanje ovih i ovakvih simbola!

Do tada će crnogorski barjak, koji se nekad čuvao do posljednjeg metka, morati da se drži do posljednjeg udara vjetra!

( Neven Leković )