KOMENTAR NEDJELJE
Juda demokratski
Zašto Demokrate nastavak rada na izbornom zakonodavstvu uslovljavaju povlačenjem iz procedure Predloga zakona o slobodi vjeroispovijesti? Večernja škola Srđana Milića koji je 2011. usvajanje izbornih reformi, kao jedan od uslova za otvaranje pregovora sa EU, uslovio izmjenama Ustava, kako bi srpski postao ravnopravan sa crnogorskim jezikom
Demokratska Crna Gora tokom svog trajanja uspjela je da promoviše dva, u političkoj praksi, neodrživa načela - da ni po koju cijenu neće za isti sto sa DPS-om i da će izbjegavati teme koje, kako kažu, dijele braću, komšije i višegodišnje prijatelje.
Onda su se krajem jula iza leđa ostatka opozicije dogovorili sa DPS-om o formiranju Odbora za sveobuhvatnu reformu izbornog zakonodavstva, spasavajući vlastitu kožu od magrinalizacije u tom procesu koji su uveliko razigravali DPS i DF. To je urađeno uz intenzivno posredovanje šefa Delegacije EU u Crnoj Gori Aiva Orava i još nekoliko ambasadora uticajnih članica EU koji su u Demokratama, drugi put, vidjeli brojčano i ideološki kredibilnu alternativu za rješavanje problema povjerenja u izborni proces.
Demokrate su se sve vrijeme rada Odbora ponašale kao da sjede na blago ugrijanoj peći. Sa koje su skočile čim je DPS naložio jaču vatru. I to pravo u naručje DF-u. Zbog Predloga zakona o slobodi vjeroispovijesti, podižući do nebeskih visina značaj jedne od identitetskih tema od kojih su uporno, i donekle uspješno, bježali prethodnih godina, iako su i ranije mogli da napuste odbor zbog 1001 razloga - od brojnih afera u pravosuđu, do ignorisanja predloga zakona o tehničkoj vladi od strane DPS-a.
Taj, nazovimo ga, politički diletantizam podstaknut strahom od krajnje desničarskih snaga, može se porediti samo sa potezom Nebojše Medojevića koji je 2008. pošao sa Andrijom Mandićem i Amfilohijem da na protestima ispred Skupštine Crne Gore “brani” Kosovo, iako je samo nekoliko mjeseci prije toga PzP glasao za Ustav Crne Gore sa vladajućom većinom. I Medojević nikad više nije uspio da priviri centru političkog spektra.
Kako zagrijavaju atmosferu DPS sa jedne, i SPC, sa druge strane, možda Aleksa Bečić i Boris Bogdanović dobiju poziv za neke nove proteste, pod starom zastavom.
Demokrate nisu otkrile toplu vodu kada navode da je DPS sada namjerno gurnuo u proceduru Predlog zakona o slobodi vjeroispovijesti da bi minirao dogovor oko izbornog zakonodavstva. To je zapravo i jedan od motiva DPS-a.
Ali, dvojac Bečić - Bogdanović će teško bilo kome od predstavnika međunarodne zajednice i dijela domaće javnosti objasniti zašto prekidaju rad na izbornim reformama, dok na drugoj strani ne djeluju i saopštavaju stav o Predlogu zakona o slobodi vjeroispovijesti. Preciznije, zašto nastavak rada na izbornom zakonodavstvu uslovljavaju povlačenjem iz procedure ovog zakona. Večernja škola Srđana Milića koji je 2011. usvajanje izbornih reformi, kao jedan od uslova za otvaranje pregovora sa EU, uslovio izmjenama Ustava, kako bi srpski postao ravnopravan sa crnogorskim jezikom.
Ne trebaju Demokrate ni da se ponašaju iznenađeno. Prvo je Milo Đukanović na Kongresu DPS-a kazao da je primarni interes partije snaženje državnog identita Crne Gore, da bi nedjelju dana kasnije Vlada Duška Markovića utvrdila Predlog zakona o slobodi vjeroispovijesti koji je u njenim fiokama ležao od maja.
Demokrate ispadoše kao putari koje je iznenadio snijeg u decembru. Moraće sami sa lopatom u ruci čistiti prilično velike nanose DPS-a i DF-a kada su već prethodno tim istim ašovima razgrtali stranke i nezbrinute poslanike zainteresovane za saradnju radi formiranja nekog oblika građanskog bloka - od SDP-a, preko URA, do još uvijek na mobi Neđeljka Rudovića, Miodraga Lekića, te Vladimira Pavićevića.
Sada je ključno pitanje šta će DPS dalje da radi. Šanse da iz skupštinske procedure povuče sporni predlog zakona su skoro nikakve. Time bi priznali poraz i dali šansu Demokratama da opet proglašavaju pobjede.
I kada bi to uradio, DPS je ostvario svoj cilj - gurnuo je Demokrate u naručje DF-a i Amfilohija.
Razmatrajmo, ipak, ono što su realniji scenariji.
Jedna od mogućnosti je da DPS sa partnerima i vjerovatno SDP-om u Skupštini izglasa sporni zakon ne osvrćući se na poruke SPC i stranaka koje su stale iza Amfilohijeve mantije, produbi krizu da bi Đukanović kasnije raspisao izbore negdje za maj, što je legitimno i legalno.
DPS to može opravdati nemogućnošću dvotrećinskog dogovora sa opozicijom oko bilo čega - izbornih zakona, novog VDT-a i četiri člana Sudskog savjeta. Zatim, time da žele da izbjegnu vođenje kampanje u turističkoj sezoni jer se izbori moraju održati, zavisno od tumačenja, do kraja septembra. I na kraju prilagođavanju izvršne vlasti novom pristupu EU u pregovorima za članstvo koji se očekuje u maju, čime bi, istovremeno sa dizanjem tenzija oko pitanja identiteta, pokušali izbjeći opravdane ocjene o neformalnoj blokadi pregovora zbog izostanka rezultata u vladavini prava.
No, pregovori sa EU su posebna glavobolja koja DPS tek čeka.
Međutim, veliko je pitanje da li Đukanović smije povući jednostran potez u situaciji kada značajan dio DPS-ovog biračkog tijela još cjeliva Amfilohijevu ruku, kada EU insistira na uspostavljanju povjerenja u izborni proces, dok se istovremeno ne može pohvaliti završetkom auto-puta.
Iako DPS-ovcima ne bi smetalo da se u predizborne svrhe provozaju kojim završenim kilometrom, kad već Vučićevi SNS-ovci u kampanji mogu da putuju zamišljenim metroom.
Druga opcija je da Marković u kontekstu usvajanja Zakona o slobodi vjeroisposvijesti pozove na nastavak rada na izbornoj reformi i eventualno u neku vrstu tehničke vlade one opozicione subjekte koji to žele i koji su, kako bi mogla glasiti formulacija, okrenuti državnim interesima Crne Gore. Prvenstveno SDP-u i nekolicini nezavisnih poslanika, moguće i URA, a sve kako bi povećali manevarski prostor u trenutku kopanja dubokog rova između dvije strane.
Ukoliko bi uspio da sa dovoljnim brojem opozicionih poslanika ispregovara usvajanje dijela preporuka OEBS-a za izborno zakonodavstvo i sve ostale zakone za koje ne treba dvotrećinska većina, poput medijskih ili o RTCG, ali i tropetinski izbor novog VDT-a i članova Sudskog savjeta, DPS bi ispunio preduslove za kakav-takav izborni legitimitet.
Sve to upakovano u oblande državnih interesa Crne Gore, toliko da napadi DF-a i Demokrata nafilovani interesima SPC ne mogu štetiti ili čak mogu jačati subjekte koje pristanu na tvrde pregovore sa DPS-om koji će dovesti do pomaka paralisanog sistema.
Treća opcija je da, kad se smire strastu, DPS krene u novi krug fingiranih promjena izbornog zakonodavstva, uključujući Demokrate i DF, što je manje realna opcija od prethodne dvije.
Mitropolit SPC u Crnoj Gori Amfilohije je najavio da će uoči Božića na večeru pozvati predstavnike svih partija. Ne znam sa kojom namjerom to čini i šta će se dešavati u međuvremenu, ali oba pola oponenata vlasti već imaju svog Judu. U liku Demokrata. Jednima su krivi zbog skretanja sa građanskog kursa, drugima što nijesu dovoljno srpski. Demokratama slijedi mučno raspeće.
( Vladan Žugić )