Kad su se utisci slegli, još više žalim za medaljom
Majda Mehmedović u razgovoru za „Vijesti” komentariše nastup „lavica” na Svjetskom prvenstvu u Japanu
Dok se rukometašice Norveške i Rusije budu zagrijavale za meč za bronzu na Svjetskom prvenstvu u Kumamotou, iz kojeg će im poraženi tim postati posljednji rival u kvalifikacijama za Olimpijske igre, rukometašice Crne Gore će slijetati na aerodrom u predgrađu Podgorice.
Nadale su se da će doći dva dana kasnije, da će možda i sa medaljom oko vrata slaviti sa navijačima, ali ih je samo jedan gol dijelio od polufinala. Da Aleksandrina Kabral-Barbosa tri sekunde prije kraja, iz situacije koja nije smjela ni da se desi (nekadašnjoj Portugalki nije suđen očigledan faul u napadu nad Đurđinom Jauković), nije pogodila mrežu Marine Rajčić i donijela pobjedu Španiji, „lavice” bi danas igrale „malo” ili pravo finale...
Važno je, ipak, što je ostvaren cilj i 5. mjestom izborena šansa za odlazak u Tokio...
- Jako sam srećna i zadovoljna što smo ispunile cilj za koji smo otišle u Japan. Naravno, moramo i da žalimo, jer nas je samo bod dijelio od polufinala. Iako je 5. mjesto ogroman uspjeh, sada kada su se utisci slegli i kada sam imala vremena da malo razmišljam o svemu, žalim još više zbog ispuštene šanse - priznaje Majda Mehmedović, koju smo „uhvatili” na aerodromu u Seulu, gdje su „lavice” provele preko sedam sati od slijetanja iz Fukuoke do leta ka Istanbulu, posljednje stanice ka Crnoj Gori.
Sjajna Baranka smatra i da su arbitri uzeli tim Pera Johansona „na zub”.
- Prvenstvo je bilo i te kako teško, sa puno iznenađenja. Ne mogu reći da me ne raduje što je daleko iza nas velika Francuska, kao i još neke mnogo veće države u svakom smislu te riječi. Ali, činjenica je da nismo imale ni sreće. Činjenica je da smo same ispustile pobjedu protiv Španije, ali imam osjećaj da smo tokom cijelog prvenstva bile „pik” sudija, da smo više igrale sa igračicom manje nego iko.
Mehmedovićeva priznaje da joj je teško kada vidi da su Španjolke u finalu, a mogla je da bude Crna Gora.
- Naravno da razmišljamo o tome. Španjolke su tog dana bile mirnije i sigurnije u kriznim momentima i slavile. Imale su i sreće, ali nju morate da zaslužite, a mi je tog dana nismo zaslužile. Zadovoljna sam što smo odigrale prvenstvo na onako visokom nivou, sa veoma mladom ekipom, jer nijedna druga selekcija nemo tako mlade igračice koje su ključne kao mi. Izgubile smo samo od Španije i Rusije, koje su u polufinalu.
Crna Gora je imala nešto što i 2012. godine, kada je ostvarila najveće uspjehe - čak šest igračica iz Budućnosti iz startne postave. Uigranost će biti adut i na martovskim kvalifikacijama za Olimpijske igre, kao i u Tokiju ako se dođe do najveće svjetske smotre.
- Mnogo znači to što je mnogo nas u istom klubu. I one djevojke koje nisu trenutno tu su iz škole Budućnosti, pa se lako priviknu na sistem rada. Treniramo zajedno, vidi se pomak u igri i uigranosti i mislim da ne možemo više da idemo korak nazad, već samo da unaprijedimo igru. Odlična je stvar i što su Andrea Klikovac i Jelena Despotović odigrale jako dobro i bile na zavidnom nivou. Andrea nije ranije često igrala u napadu, ali je u Kumamotou dala dosta dobrih i jako bitnih golova.
Crna Gora će od 20. do 22. marta igrati na kvalifikacionom turniru za OI sa poraženim iz današnjeg meča Norveška - Rusija, te Rumunijom i Sjevernom Korejom. Neće biti lako doći do Tokija, jer će vizu izboriti dvije najbolje selekcije.
- Ne samo na ovom prvenstvu, nego svih ovih godina, navikli smo da idemo težim putem. Ne bojim se nijedne selekcije ako mi budemo igrale najbolje što možemo - zaključila je 29-godišnja Baranka.
Liga šampiona nije mjerilo
Od 17 igračica koje su nastupile za Crnu Goru na Svjetskom prvenstvu, čak 13 igra redovno Ligu šampiona. Po tom parametru su „lavice” su bile prve, ispred Francuske i Norveške sa po 11. Španija, na primjer, ima samo tri rukometašice koje nastupaju u elitnom evropskom takmičenju i još tri koje su ranije igrale LŠ. I Danska ima samo tri igračice iz Lige šampiona.
- Ne mogu da kažem da je samo učešće u Ligi šampiona mjerilo snage neke reprezentacije. Sve djevojke koje su u Španiji, Mađarskoj, Rumuniji i Danskoj imaju jaku ligu i evropska takmičenja, imaju mnogo više utakmica u nogama nego većina naših igračica. Jeste da mi sa Budućnosti igramo u Ligi šampiona, ali kada sam igrala u inostranstvu osjetila sam kolika je razlika kad igrate svake sedmice dva jaka meča - ističe Majda Mehmedović.
Bojana Jeličić nam je puno pomogla, nadam se da ostaje
Crna Gora je na Evropskom prvenstvu igrala u gotovo istom sastavu kao u Japanu. Umjesto Anđele Bulatović (oprostila se od rukometa) i Ivone Pavićević (nije igrala zbog doping skandala u Koroni Brašov) u Kumamotou su bile Marta Batinović, Dijana Mugoša i mlada Nikolina Knežević.
- Atmosfera u timu na ovom prvenstvu je najbolja otkada je ova generacija. Iskreno, ne može da se uporedi sa onim što je bilo u Francuskoj prije 12 mjeseci, kada su u timu bile praktično iste igračice - naglasila je Majda Mehmedović. Koliko je za to zaslužna psihološkinja Bojana Jeličić, koja je radila sa vama?
- Prvi put smo imale takvu pomoć i prijala nam je. Bojana je, prije svega, žensko i razumije nas bolje nego ijedan trener. Drago mi je što je bila sa nama, nadam se da će ostati tu. Sigurno nam je puno pomogla puno i za atmosferu i za naš osjećaj.
Bitka za prvo zlato Holandije i Španije
Pred početak Svjetskog prvenstva u Japanu, bukmejkeri su kao kandidate za titulu isticali samo tri selekcije - Norvešku, Rusiju i Francusku. Za zlato će se, međutim, boriti reprezentacije koje niko nije očekivao u finalu, Holandija i Španija.
- Pobjeda nad Rusijom je bila istorijska, nezaboravna, ali prvenstvo još nije završeno. Imamo još jedan zadatak - da osvojimo prvo zlato - rekla je Lois Abing, lijevi bek „lala”.
Bum holandskog rukometa je počeo 2015. godine, kada je osvojeno srebro na Svjetskom prvenstvu u Danskoj. Od tada su Estavana Polman i drugarice prigrabile još srebro i dvije bronze, a nisu uzele medalju samo na Olimpijskim igrama u Rio de Žaneiru, kada su bile četvrte. Sada su došle do novog finala, iako bez prve zvijezde holandskog rukometa Nike Gort i prve pivotkinje sjajne generacije, Ivet Broh.
Pokušaće da osvoje prvo zlato protiv Španije, koja takođe ima po dvije srebrne i bronzane medalje sa velikih takmičenja.
- Holandija je veoma potentna ekipa, sa fenomenalnim bekovima, sjajnom kontrom i izvanrednom golmankom. Nagrada je što smo u finalu, ali ćemo dati svoju dušu ako je potrebno da osvojimo zlato i izborimo direktnu vizu za Tokio - jasna je 40-godišnja golmanka Silvija Navaro.
Finale počinje u 12.30 časova, meč za 3. mjesto između Rusije i Norveške je tri sata ranije.
( Nikola Nikolić )