Ginekološki stolovi za žene sa invaliditetom samo u tri grada

Ginekološki stolovi /stolice za žene s invaliditetom postoje samo u domovima zdravlja u Pljevljima, Podgorici i Tivtu, a u ostalim gradovima taj ranjivi dio populacije ne može da ostvari osnovna prava iz oblasti zdravstvene zaštite.

Podaci Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) ukazuju na to da država dugo i kontinuirano krši sopstveni zakon, koji garantuju omogućavanje jednakih uslova za ostvarivanje zdravstvene zaštite za sve građane, naročito na primarnom nivou.

U Zakonu o zdravstvenoj zaštiti piše i da su u ostvarivanju tog prava građani jednaki, bez obzira na nacionalnu pripadnost, rasu, pol, rodni identitet, seksualnu orijentaciju, starosnu dob, invaliditet, jezik, vjeru, obrazovanje, socijalno porijeklo...

Nedostatkom takozvanih “hidrauličnih stolova“, pred žene kojima nijesu dostupni standardni načini ginekološkog pregleda postavljena je još jedna prepreka.

Uprkos obećanjima, iz Ministarstva zdravlja u proteklih osam dana nijesu odgovorili “Vijestima“ da li namjeravaju da rade na omogućavanju lakšeg pristupa ženama sa invaliditetom uslugama iz oblasti seksualnog i reproduktivnog zdravlja.

Iz resora Kenana Hrapovića nijesu dostavili ni podatke o broju domova zdravlja u kojima je moguć ginekološki pregled žena sa motoričkim ograničenjima.

Komitet o pravima osoba s invaliditetom (CRDP) 2017. je istakao zabrinutost zbog “nejednakog pristupa uslugama iz oblasti seksualnog i reproduktivnog zdravlja, posebno na lokalnom nivou i naročito za žene“.

To je, između ostalog, ilustrovano i veoma malim brojem ginekoloških stolica. Državi je predloženo i da razvije usluge i informacije u oblasti seksualnog i reproduktivnog zdravlja i da budu potpuno pristupačne osobama s invaliditetom, uključujući i povećanje broja ginekoloških stolica.

“Međutim, mi u praksi i u ovoj sferi, kao i u mnogim drugim, imamo zastupljenu konstantnu neodgovornost. Mjere za pristupačne ginekološke i stomatološke stolice ponavljaju se u strateškim dokumentima još od 2008. godine“, kaže za “Vijesti” izvršna direktorica UMHCG Marina Vujačić.

Prvi ginekološki sto pristupačan ženama s hendikepom, podsjećaju iz UMHCG, nabavljen je 2009. godine, kroz projekat u saradnji sa jednom NVO. Na sljedeći se čekalo šest godina, a posljednji je nabavljen tokom rekonstrukcije Poliklinike u KC, navodi Vujačićeva.

“Nedostatkom te vrste stolova krši se pravo žena s invaliditetom da im zdravstvena zaštita bude pružena najbliže mjestu boravka i da im se prioritetno pruža zdravstvena zaštita. Dodatno, ono što je veliki problem jeste i nepostojanje pristupačnog javnog prevoza, pa je prosto nekada nemoguće iz svih drugih gradova dolaziti u ta tri gdje postoje pristupačni ginekološki stolovi“.

Istraživanje na temu seksualnog i reproduktivnog zdravlja koje je sprovelo to udruženje, pokazalo je da upravo žene s invaliditetom rijetko idu kod ginekologa na redovne preglede, čak da se rijetko obraćaju i kada zaista imaju veći zdravstveni probleme.

To, kako objašnjavaju u UMHCG, dovodi do ozbiljnih posljedica, i zdravstvenih i psiholoških.

“Dovodi i do toga da žene sa invaliditetom rijetko s kim razgovaraju o svom seksualnom i reproduktivnom zdravlju. Sistem se odnosi prema toj populaciji kao prema aseksualnim bićima i one često trpe višestruku i intersekcijsku diskriminaciju.

Dok se od žena bez invaliditeta i dalje očekuje, tradicionalno i partrijarhalno, da se ostvare kao žene i kao majke, to se kod žena sa invaliditetom ‘poništava’ kao mogućnost“.

Borović: Situacija daleko od zadovoljavajuće

Situacija u ostvarivanju prava iz oblasti zdravstvene zaštite žena sa invalidetom daleko je od zadovoljavajuće, ocijenila je predsjednica Saveza udruženja paraplegičara Crne Gore Nataša Borović.

“Imajući u vidu značaj takve vrste pregleda, pogotovo u dijelu očuvanja zdravlja žene i prevencije bolesti, smatramo da bi svaki dom zdravlja u Crnoj Gori trebalo da ima makar jedan pristupačan hidraulični ginekološki sto. To bi svakako olakšalo obavljanje pregleda svim ženama, a ne samo onim koje imaju neku vrstu invaliditeta. U tom slučaju, žene sa invaliditetom bi se lakše odlučivale za odlazak na pregled znajući da ga mogu obaviti bez previše komplikacija“.

( Dragana Šćepanović )