NEKO DRUGI

Je li vrijeme da se osvježi pregovaračka struktura u CG

u. Da bi se otvorenost Vlade prema civilnom sektoru u procesa pristupanja adekvatno efektuirala članovi radnih grupa iz organizacija civilnog društva treba da budu mnogo više uvaženi, a ozbiljno treba razmotriti i otvaranje Savjeta za vladavinu prava za njihovo učešće, bilo kroz punopravno ili konsultativno članstvo

713 pregleda1 komentar(a)
Ilustracija, Foto: Shutterstock

Crna Gora se, kao zemlja kandidat za članstvo u Evropskoj uniji, za kratko vrijeme, pozicionirala kao “lider u procesu evropskih integracija” na Zapadnom Balkanu. Tokom sedam godina pregovora, ona je otvorila 29 pregovaračkih poglavlja, dok je tri privremeno zatvorila. Ipak, studija Centra za građansko obrazovanje (CGO) pokazuje da proces pregovora u Crnoj Gori traje značajno duže nego što je to bio slučaj sa drugim državama članicama što otvara i pitanje osvrta na pregovaračku strukturu.

Sama pregovaračka struktura nije doživjela veće promjene tokom sedam godina, a što vrijedi razmotriti imajući u vidu usložnjavanje procesa i izostanak očekivanih rezultata. Kao podstrek tome, značajno je analizirati i praksu država sa kojima je Crna Gora nekad dijelila isti pravni sistem, od kojih su neke iza CG u pristupnom procesu, poput Srbija, a neke su uspješno završile pregovarački proces poput Hrvatske i Slovenije. Taj uvid ukazuje Hrvatska crnogorski stariji blizanac po pregovaračkoj strukturi, uz određene manje ali ne neminovno i bolje modifikacije.

Pregovaračku strukturu Crne Gore, po posljednjim dostupnim podacima, čini ukupno 899 članova (ranije je ta brojka išla do 1.400) koji dolaze iz različitih društvenih sfera. Nakon sedam godina pregovora, vidljiv je zamor unutar pregovaračke strukture, odliv profesionalnih kadrova i smanjen nivo entuzijazma. Taj glomazni aparat se i do sada mnogim činio visoko birokratiziranim, a i prilično dalekim od građana i građanki. Nivoi odgovornosti unutar same pregovaračke strukture nijesu dovoljno jasno postavljeni ni na jednom nivou sem na političkom, a suštinski na političkom nivou ta odgovornost nikada nije analizirana niti otvarana, pri čemu je preovlađujući narativ da upravo tu leži ključ usporenja ili ubrzanja pregovora Crne Gore sa EU. Stoga, CGO preporučuje da Vlada CG napravi procjenu učinka pregovaračke strukture u cjelini i njenih pojedinačnih dijelova i shodno tome pristupi reorganizaciji koja će voditi manjoj birokratizaciji a većem učinku, uz jasnije linije odgovornosti, a posebno u svjetlu najave o promjenama unutar EU prema procesu pregovora.

Iako crnogorske vlasti ističu učešće predstavnika civilnog društva unutar pregovaračke strukture ono je u praksi primijenjeno samo na radne grupe za vođenje pregovora po pojedinačnim pregovaračkim poglavljima, formalističko i sa krajnje ograničenim uticajem, na što u kontinuitetu ukazuju i same organizacije civilnog društva, a posebno one koje imaju kritički pristup i ekspertizu. Da bi se otvorenost Vlade prema civilnom sektoru u procesa pristupanja adekvatno efektuirala članovi radnih grupa iz organizacija civilnog društva treba da budu mnogo više uvaženi, a ozbiljno treba razmotriti i otvaranje Savjeta za vladavinu prava za njihovo učešće, bilo kroz punopravno ili konsultativno članstvo. Konačno, Skupština CG bi morala dobiti istaknutiju ulogu u procesu evropskih integracija, kako kroz jačanje aktivnosti nadležnog Odbora za evropske integracije, tako i kroz širi opseg uključenja poslanika a posebno u pravcu komunikacije procesa prema različitim javnostima i to prevashodno prema građanima i građankama. Nakon sedam godina nismo ispravili probleme u pregovaračkoj strukturi koji se dugo naziru. Ukoliko, Vlada Crne Gore ne preuzme odlučne mjere za unapređenje aparata koji pregovara “lider u regionu” će još dugo ostati samo slovo na papiru.

(Evropski puls/media.cgo-cce.org)

(Studija je nastala u okviru CGO projekta “Pregovarajmo zajedno sa EU” koji je podržalo Ministarstvo javne uprave Vlade CG)