Vasilije Nikitović: Velike zvijezde uvijek sijaju istim sjajem

Film prvijenac Vasilija Nikitovića “Četiri ruže” još od prikazivanja na festivalima u Vrnjačkoj Banji i Nišu, započeo je bioskopski život i polako, ali sigurno ruši sve rekorde.

Film donosi priču običnog čovjeka koga su privukla svjetla velegrada sa svim svojim čarima i porocima. On upravo kroz te situacije otkriva dileme i ideje sa kojima se svako od nas susretne prije ili kasnije.

Nikitović nije samo režirao ovaj film već je i koscenarista, a ovo ostvarenje stvarano je čitavu deceniju. Na početku, Nikitović je želio da njegov prvijenac bude umjetnički film, no tokom snimanja prerastao je u krimi komediju.

Kroz Vaš film “Četiri ruže” prikazana je mračna strana prestoničkog noćnog života. Često kad to gledamo na velikom platnu izgleda mnogo strašnije, a svjesni smo da se gore stvari dešavaju na javi. Koliko je bilo teško naći mjeru i ne preći granicu, a opet ispričati priču na realan način? Jeste li vam cilj bio da ga prikažete ili da kritikujete način na koji danas mladi ljudi žive?

Film otkriva priču koju prepoznaje gledalac. U slici noćnog života grada, bilo kog grada, prisutna je i kritika, ali i opomena. Prisutna je i osuda, ali i patnja, razumijevanje i praštanje. Naći mjeru, u bilo čemu u životu nije lako, a naći pravu mjeru u filmu, znači razumjeti stvarnost i biti iskren. Zato pojedini momenti u umjetničkom dijelu mogu djelovati gotovo dokumentarno realni. U tome je fantastična moć filma. Zato se smijemo, plačemo ili plašimo dok gledamo film. A to je ipak samo film koji govori svoju filmsku istinu.

Film ste snimali deset godina. Što je doprinijelo tome da se realizacija toliko oduži i znači li to da se za sve ove godine ništa nije promijenilo na ovim prostorima?

Film je zaista nastajao deset godina. Zašto je bila potrebna decenija, to ne možemo tačno znati, ali očigledno je da je film tražio to vrijeme. Stvari se mijenjaju, i ja moram da vjerujem da će i ovako mali film doprinijeti da u nekom dijelu vremena pobijedi istina i pravda.

Koliko je bilo teško glumcima da se za ovih deset godina ne promijene?

Kao što dokazuje film “Četiri ruže” vrijeme je relativno. A velike zvijezde uvijek sijaju istim sjajem.

Kad je nastajao sinopsis za scenario za ovaj film zvao se „Pljevaljski kauboj“. Kako je od “Pljevaljskog kauboja” došlo do “Četiri ruže”, i zašto baš “Pljevaljski kauboj”?

Put od “Pljevaljskog kauboja” do “Četiri ruže” je prirodan i jednostavan tok ideja.

Tokom filma htjeli ste da istražite htjenja i snove likova koje ste stvorili. Jeste li uspjeli u tome, i možete li izdvojiti lik koji bi na Vas kao na gledaoca ostavio najveći utisak?

Da, želio sam da istražim ono o čemu govorite. I nisam siguran koliko sam uspio u tome jer čovjek je ogromna tajna i zagonetka. Likovi u filmu sada se mogu tumačiti i kao jedan lik iako je svaki lik vrlo autentičan. U tom smislu bih mogao govoriti o jednom, izdvojenom liku iz filma.

Veliki broj poznatih glumaca učestvovao je u Vašem prvijencu. Je li bilo teško udovoljiti njihovim zahtjevima?

Imao sam privilegiju i čast da radim sa sjajnim ljudima i velikim filmskim zvijezdama. Zamislite samo kolika je to količina posvećenosti i entuzijazma kada su nas “Četiri ruže” okupljale sve ovo proteklo vrijeme.

Krimi komedije poput Vaše pune bioskope i publika ih voli. Koliko su im naklonjeni festivali, ali i prije toga državne institucije koje i daju novac za snimanje istih?

Odnos između filma i publike je presudan za život filma. I festivalski život filma i podrška institucija jesu važne komponente bez kojih bi filmsko stvaralaštvo ostalo na izvjestan način, usamljeno i prepušteno samo sebi.

Muzika bitna za film

Dobili ste i pohvalu za muziku u filmu. Za jednu od numera iskoristili ste staru pjesmu benda The Kuguars, koju je otpjevao nekadašnji član tog sastava koji je ujedno i igrao u filmu - Dragan Jovanović. Otkud ideja da se iskoristi baš ta pjesma i koliko je i muzika bitna da se jedna priča dočara?

Muzika je jedna od bitnih uloga u filmu upravo zato što je film spoj različitih umjetnosti. Film “Četiri ruže” upravo jeste spoj različitih umjetnosti na jednom mjestu i u jednom kadru. Lijepo ste rekli, muzika dočarava priču i upravo to je bila ideja pjesme. Verujem da ćemo film “Četiri ruže” pamtiti i po ovoj lijepoj pjesmi Dragana Jovanovića koja nam otkriva i lijepe poruke i ideju filma.

( Marija Vasić )